KAD SE MALE RUKE SLOŽE


Subota, 26 Svibanj 2018

*Ako čovjek ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan *Takav čovjek zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati.

Jeste li čuli za čovjeka po imenu Imhotep? Ne, ne onaj zli čarobnjak stasa ugodna ženskim očima od 9-99 iz mlakih, ljetnjih, holywood-skih uspješnica Mumija 1-2, već persona čiji se uspješno obavljeni posao u najmanju ruku može izjednačiti s čistom, primjenjenom magijom. Tada, u sam osvit civilizacije, ljeta gospodnjeg 2686. prije Krista na ponosni tron staro-egipatskog kraljevstva i uz blagoslov boga sunca Ra zasjeo je faraon Zoser, utjelovjenje boga Horusa na zemlji i sam božansko biće, voljeni vođa i vrhovni sudac. Svidjelo se ovo njemu, ljudski ego nije niti do danas značajnije evoluirao, pa je čovjek odlučio da i nakon smrti obavlja sve ove zahtjevne funkcije i naravno, bude na raspolaganju kako svome narodu, tako i bogovima. Načinit će fantastičan pothvat! Konstruirat će građevinu koja će mu biti direktan kanal sa sazvježđima s kojih su bogovi došli u tamnim dubinama vremena i ujedno podsjetnik tisućama budućih generacija kako je njihov voljeni vođa zauvijek s njima i prati njihove živote u milenijumima koji dolaze.

Hm, grandiozna ideja još grandiozniog ega, no nimalo lak zadatak. Što mu treba? Sumerani su mu u naslijeđe ostavili način udruživanja ljudi koji danas zovemo organizacija i koja služi da bi se ostvarili pothvati koje individua nikada ne bi mogla svladati sama. Odlično, ljudi i pogrbljenih leđa nikada ne manjka, no treba mu netko na koga se može osloniti i tko će usmjeravati njegovu bogovima danu želju u smjeru realizacije. Treba mu pravi menadžer čija će snalažljivost, intuicija, predanost poslu i odgovornost biti siguran temelj za ostvarenje dotad nezamisliva cilja. Tko je za to bolji nego njegov vjerni savjetnik Imhotep čija je inteligencija nadaleko poznata, a liječničke vještine legendarne?!

I tako, praotac svih menadžera, vjerni savjetnik i osoba od povjerenja uspješno je zgotovila posao. Rezultat je vidljiv i danas kao što to svjedoči rijeka turista koja stepenastu piramidu obilazi svake godine. Rodio se menadžment. Upravljanje ljudima radi ostvarenja organizacijskih ciljeva. Na svu sreću, puno se toga promijenilo od razdoblja simpatičnog nam Imhotepa, motivacijske tehnike koje menadžeri danas primjenjuju u modernim poduzećima oslanjaju se na poticanje osobnosti ne više na strahu od kazne, projekti su manje grandiozni i vremenski dohvatljiviji, leđa su uspravljenija. No, osnovni pricip ostao je isti.

Kako čovjek može ostvariti djela koja nadilaze i njegove najsmjelije snove?

Puno udruženih ruku i umova, vođenih sposobnim pojedincima koji planiraju, organiziraju, vode i kontriliraju, sposobno je izgraditi piramide, istraživačke flote jedrenjaka, izgraditi utvrde i gradove, poslati čovjeka na Mjesec, učiniti računalo dostupno svakom čovjeku i izvući zemlju iz dugogodišnjeg recesijskog ponora. Možemo li kao moderni menadžeri naučiti nešto od starog, dobrog Imhotepa? Naravno, ako čovjek prvenstveno ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan, zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati, niti spomenik koji će trajati tisuće godina nije nedostižan

No, što nam je potrebno, kako bi naš velelebni pothvat osvajanja Svijeta uspio ili danas, što je potrebno kako bi uspjelo naše osvajanje još zahtijevnijeg cilja, a to je uvijek fluktuirajuće i uvjek zahtijevno tržište? Potrebni su nam radnici, potrebno nam je zajedništvo koje će katkada čak i golim rukama izvući naš poslovni vlak iz snijega u koji će, prije ili kasnije, sigurno zapeti. A ne, danas nije dovoljan samo Ljuban koji će svojom karizmom i odlučnošću povezati sve posvađane članove zadruge (kao što je to u neprolaznom remek djelu Mate Lovraka: „Vlak u snijegu“) i uspješno ih motivirati kako bi iščupali vlak iz ledenih brijegova zaleđenog snijega. Danas moramo imati puno Ljubana, koji svojom voljom i motivacijom dijele sudbinu vlaka i zaboravljaju dobro poznatu sintagmu: „Ne možeš ti mene toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi“! Danas je organizacija zadužena za stvaranje dobrog i motiviranog radnika, koji neće svoju sudbinu tražiti u nekim drugim, kontinentalnim ili trans kontinentalnim vlakovima. Kako to osigurati?

Obrnuta piramida upravljanja

Današnji faraoni (uprava), više ne smiju sjediti na vrhu piramide, oni joj moraju biti na dnu, biti potpora i podrška radnicima u ostvarivanju njihovih, svakodnevnih ciljeva. Japanci su to odavno naučili i primjenjuju obrnutu piramidu upravljanja vrlo uspješno. Ne samo faraoni, već i cijela organizacija, mora biti potpora ljudima koji se bave prodajom, koji su u izravnoj vezi s bogovima, a danas su to umjesto Horusa, Izis i Ra, svakako kupci. Ljudi u konstantnom kontaktu s kupcima, najbolje znaju njihove zahtijeve i potrebe. Motivirani prodavači, koji imaju podršku organizacije, na vrijeme će reagirati na promjene u trendovima, promjene u radu konkurencije i promjene u ponašanju potrošača. Njihove informacije s terena moraju biti neometano i brzinom svjetlosti prenešene kroz organizaciju, a faraoni se moraju potruditi kako bi bile ugrađene u poboljšanje proizvoda ili usluge poduzeća. I prodavači to moraju osjetiti. Podrškom, uvažavanjem, povratnim informacijama i rješenjima u koje su ugrađene njihove ideje. Potpuno je ista situacija i s radnicima u proizvodnji, nabavi, istraživanju, računovodstvu. Njihova operativna znanja ogromna su i pravi menadžer, uvjek će se potruditi razgovarati sa svakim čovjekom i u najmanju ruku, razmotriti njihove prijedloge i ideje. I što je najbolje, on će poticati poduzetnički duh organizacije, primjerom nagrađivanja ljudi koji su svojim idejama poboljšali rad poduzeća. No, ne na način kako bi uzeo od jednih koji ne izlaze s idejama i dao ih drugima koji su puni ideja. Tada bi postigao potpuno različite rezultate od željenih. Umjesto zdrave konkurencije i potrebe za rađanjem ideja, stvorio bi smrtne neprijatelje koji razaraju organizaciju iznutra. Menadžer mora osigurati demokratsku utakmicu u poduzeću i startne pozicije koje su za sve jednake. Nemali broj carstava u povijesti, nemali broj organizacija današnjice, raspao se upravo izutra jer je nesloga kao rezultat lošeg upravljanja, na kraju donijela razdor u vlastitim redovima.

Zamislite lošu organizaciju i različit tretman ljudi u jedoj tako opsežnoj operaciji kao što je bilo iskrcavanje u Normandiji u lipnju 1944.! I ovako su ljudi završavali na pogrešnim plažama, a u slučaju razdora, došlo bi do međusobnih razmirica, ne podrške i na kraju, katastrofe u borbi protiv ranjene, ali još uvijek dobro organizirane i motivirane, njemačke vojske!

Povjerenje

Iako na trećem mjestu, ali ništa manje važno od prva dva je međusobno povjerenje. Može li bilo kakva veza normalno funkcionirati bez međusobnog povjerenja? Možemo li imati motivirane radnike, ako su moralno išibani bičevima zapovijedi i guraju preteško kamenje dnevnog poslovanja, uz konstantnu prijetnju otkazom? Ova situacija prisutna je u mnogim privatnim poduzećima koja se čude kako nisu konkurentna na EU tržištu i kako imaju demotivirane radnike. Potpuno je ista situacija i u javnom sektoru koji je mastodontski spor, neefikasan i u kojem dominira mepotizam. Nemojte ih prevariti, nemojte obećati, pa onda to zaboraviti, nemojte se ponašati poput političara koji osvoji izbore genjalnom lepezom obećanja, kako bi ih, nakon samo nekoliko mjeseci besramno pogazio. Menadžer koji prima sugestije i primjenjuje ih u poslovanju, menadžer koji predvodi svoje ljude i potiče ih na komunikaciju, naravno, ne bez očiglednog pritiska kako se moraju družiti u poduzeću i izvan poduzeća, dat će primjer drugima i „zaraza“, nazvana za Hrvate pogrdnim izrazom suradnja, poput pandemije će se rašitiriti kroz sve sektore organizacije.

Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!

"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša"

Učenje, predanost, vjera u sebe i svoje suradnike, temeljne su vrline menadžera. Aleksandar Makedonski, legendarni, helenski vojskovođa koji je proširio Helenizam duboko na istok i povezao nebrojene civilizacije, pod čijim je sandalama bio tada cijeli, poznati svijet i koji je tada imao samo 26 godina, rekao je :"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."

Novac je presudni faktor

Iako kažu kako nije osnovni motivator, iako je to i istina iznad razine kada zadovoljava dodatne i posebne potrebe, novac je presudni faktor kojim ostvarujemo svoju poziciju u današnjem društvu, kojim hranimo svoju obitelj, obrazujemo se i ne moramo drhtati prije dolaska računa. Naravno, sve Ljubane moramo dobro platiti. 90 posto ljudi koji odlaze iz Hrvatske ne bi to učinili kada bi im bile osigurane plaće s kojima mogu dostojanstveno živjeti. Čak i nešto niže od prosjeka EU, ali dostatne za normalan život. Koliko god mi šutjeli o tome, dobra plaća učinit će radnika motiviranijim za posao i motiviranijim za konačnu sudbinu poduzeća.

Najgora stvar na svijetu koja se može dogoditi jednom Ljubanu je: da ne bude saslušan i da se njegovo mišljenje uopće ne razmatra u donošenju bilo kakve odluke. Od male plaće, radnici jedino više mrze isključenost. Ovdje moramo primjeniti obrnutu piramidu upravljanja.

Kako izgraditi povjerenje?

U Japanu, ako menadžer nešto obeća svojim kolegama i djelatnicima, čast mu nalaže kako to do u detalja mora ispuniti. U protivnom, on gubi svoju čast i obraz, te više nije u poziciji upravljati drugima. Kolio smo puta ovome bili svjedoci u našim poduzećima, javnim ustanovama i organizacijama? Koliko smo puta bili u situaciji kovanja zavjera i zavjeta šutnje čiji je izvor jedino i samo jedino loša organizacija koja gradi nepovjerenje? Kako ga izgraditi? Jedino i isključivo komunikacijom, svakodnevnom komunikacijom na svim razinama upravljanja, gde se nitko neće bojati iznijeti svoje ideje, rješenja i na kraju, primjedbe.

Darko Balaš mr.oec.

Izvor: Časopis Poduzetnik, Siječanj 2017.

Svibanj 2018.