2. ZAPOVIJED DUHOVNOG MENADŽMENTA – VOLITE SVOJ POSAO!


Subota, 02 Lipanj 2018

*Druga zapovijed duhovnog menadžmenta važna je isto tako kao i prva koju smo obradili već prije *Nastavlja se kao dobro građena kuća na neizostavni temelj građenja sebe kao osobe koju sami volimo, kroz alatke osobnog menadžmenta.

Istina, imperije, poslovni sustavi, timovi i obitelji kojima su temelj red, rad, disciplina i strahopoštovanje, izgradit će dominantnu sredinu, poslovne gigante, uspješne obitelji ili carstva poput mongolskog koje se prostiralo od bezuspješnog pokušaja osvajanja obala Japana, do samih rubova središnje Europe. No, sveti vjetar „Kamikaze“ po kojem su kasnije nazvani strahotni piloti ubojice iz drugog svjetskog rata, zaustavio je moć Mongola kroz kolektivnu molitvu i ljubav Japanaca prema svojoj zemlji. Iznenadni vjetar, isti onakav kakav je i potopio ogromnu perzijsku flotu u njenom drugom napadu na dotada razjedinjenu Grčku, razbio je sve planove osvajača. No, što je još važnije, ponos i ljubav prema zemlji i Grke i Japance postavila je u anale svjetske povijesti kao narode koji su drukčiji od drugih. 

Egzekucija

Drugim rječima, sve što je temeljeno na strahu kao osnovnoj emociji, pa bilo to i dobro organizirana nacistička mašina koja je u svojem brzom ratu pregazila Europu i sjevernu obalu Afrike, neumitno propada. Kroz povijest, pokazala su to sva svjetska carstva, sve organizacije i svi ljudi koji su temeljili svoj trenutni uspjeh na ekspolataciji drugih. I temeljili su ih na preciznom, točnom i nemilosrdnom obavljanju posla. Ponekad i egzekucijski. Nažalost, primjere ovakvog vođenja imamo i danas, svuda oko nas, no zajedničko svim tim vođenjima je propast na kraju. CEO-„Chief executive officer“, glavna osoba u jednoj multinacionalnoj kompaniji i dalje u sebi skriva riječ „egzekucija“ koja će u konačnici generirati probleme. Čak i u najvećim kompanijama, koje nastanu preko noći i isto tako nestanu. Bez ljubavi, predaje i zalaganja ljudi koji čine temeljnu snagu te kompanije, bez žrtvovanja slobodnog vremena, bez konkretne vizije i nade koju će slijediti, prije ili kasnije, egzekucija će dovesti do još jedne i još jedne, nakon koje slijedi lančana reakcija potpune propasti.

Ljubav - temelj svakog uspjeha

S druge strane, sve što je izgrađeno na ljubavi, umijeću i njegovom djeljenju s drugima, trajat će kroz stoljeća i tisućljeća koja dolaze. Genijalnost jednog Mozarta, Aristotelova logika, Teslina genijalnost, Da Vinci i njegova umjetnost i znanost, nezaboravni tekstovi, izgled, izvedba i energija, genijalne pjesme, zauvijek će nadživjeti nažalost prerano preminulog George-a Michael-a baš na Božić čije ime nosi i njegova najpoznatija pjesma. Zašto? Oni su voljeli posao koji su radili. Bili veliki filantropi i dobročinitelji, te osobe koje su duboko razumjevale kako je najvažniji temelj svakog uspjeha zapravo uvijek ljubav. Nema većeg poziva i sreće od kreacije, ne slijepog izvršavanja zadaća, već poduzetničkih i pionirskih pothvata koji dolaze iz srca i imaginacije. Fantastična činjenica, koju uvijek zaboravljamo u materijalnom svijetu, čije obrise možemo opipati, omirisati i gledati jest; kako niti jedna zgrada, poslovni sustav, park, tvornica, automobil ili računalni program, koje uzimamo kao nešto opipljivo, prvo nastaje u imaginaciji pojedinca koji svojom ljubavlju prema onom što stvara i radi, to kasnije i opredmećuje u materijalnom svijetu. Bez upornosti, kreacije ideje koja nastaje jedino u ispunjenom srcu, danas bi još uvijek umirali u četrdesetoj i to ako imamo sreće. Ne bi se divjeli ljepoti Pariza, Londona, još bi uvijek gledali u crna sučelja monitora na kojem trepti pokazivač koji razumiju samo programeri, a Facebook kojim gradimo svoje socijalne i poslovne krugove, bio bi nedovršena zamisao jednog harvardskog štrebera. Što se tiče ranije navedenog pokazivača na sučelju monitora, on je danas nestao, zahvaljujući ljubavi Billa Gates-a i njegovoj ne tako davnoj viziji o računalu u svakoj kući. Danas imamo računala na svakom dlanu.

Jačina je u ljudima

Znam, reći ćete, kakve veze to sve navedeno ima s menadžmentom, čije je postulate utemeljio još početkom dvadesetog stoljeća, njegov pionir Taylor!? Bila je to znanstvena organizacija, temeljena na efikasnosti, koja je isključivala čovjeka i tretirala ga kao samo još jedan trošak ili kotačić u savršenom mehanizmu stvaranja profita. No, je li se išta izmjenilo od tada? Jest, izmjenilo se potpuno sve! Ljudi nisu samo kotačići u mehanizmu (iako se na ovim prostorima i dalje održava ta paradigma zbog loše privatizacije i neprihvatljive hobotnice koja je ispreplela politiku i poslovanje), već najveća vrijednost jednog poduzeća koja se ne može mjeriti brojem odrađenih sati ili financijskim povratom na investiciju (ROI). Danas je jačina jedne tvrtke u ljudima koji vole svoj posao i obavljaju ga s energijom, zadovoljstvom i predanošću. Hoće li oni biti takvi pod palicom taylor-ovske organizacije ili pod razumijevanjem ljudske psihologije i teorije potreba jednog Abrahama Maslow-a?

Radi posao koji voliš!

Svi smo mi jedinke, posebne jedinke, sa svojim potrebama, željama, vizijama i naravno i problemima, strahovima, kompleksima i sitnim zavistima. Kakav je menadžer potreban jednoj tvrtki koju sačinajava tisuću različitih pojedinaca s tisuću različitih karaktera? Koja je ona osnovna karakteristika koju će moći projicirati svim tim košmarima razmišljanja oko sebe i privući ih na zajedničko djelovanje? On mora voljeti posao koji radi! Neizostavno, bezgranično i predano. Kako bi naglasili važnost ove druge zapovijedi duhovnog menadžmenta, referirat ćemo se na jednu moderniju narodnu poslovicu: „Ako želiš biti sretan jedan dan, kupi si nešto. Ako želiš biti sretan tjedan dana kupi lijepe cipele. Ako želiš biti sretan cijeli mjesec, kupi najnoviji 4k SUHD televizor prije početka svjetskog prvenstva u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Ako želiš biti sretan godinu dana, zaljubi se ili dobij pozamašnu svotu novca. A, ako želiš biti sretan cijeli život: RADI POSAO KOJI VOLIš!“ I jedino tako moći ćeš projicirati svoju energiju i viziju na ljude u svom okruženju. Jedino tako pomirit ćeš različita mišljenja i stvoriti jedno, zajedničko, koje će djeliti tvoju osobnu viziju. To je jedini način na koji se može povuću ljude na pružanje dvostrukog napora u ostvarenju nekog dotad nezamislivog cilja.

Obrnuta piramida upravljanja

Vrijeme građenja piramida u kojoj su ginule tisuće kako bi ostavile monumentalne spomenike koji će prkosit tisućljećima, zauvijek su iza nas. Danas su potrebne obrnute piramide upravljanja. Menadžment i sve službe poduzeća moraju biti potpora ljudima u prodaji koji su u izravnoj komunikaciji s jedinim bogom sadašnjice, a to je zadovoljan kupac. Može li takva organizacija biti temeljena na strahu, nezadovoljstvu i želji za bježanjem što dalje? Može li hrvatski uslužni djelatnik u turizmu pružiti iznimnu uslugu tako željenom turistu, ako je dio sustava u kojem dominira neodobravanje, eksploatacija i egzekucija? Može li hrvatski programer, bez obzira na plaću, stvarati genijalne aplikacije u repetitivnoj i sterilnoj sredini koja je temeljena samo na zadanim rokovima? Hoće li hrvatska mladost ostati na oltaru domovine ako se u njega kunu lašci, prevaranti, neprofesionalci i osobe koje svojim namrštenim i ozbiljnim licima odaju dojam kako prije podne mrze sebe, a poslijepodne čaki i taj oltar u koji se tako svesrdno kunu? Možemo li prosperirati i egzistirati na temeljima straha i eksploatacije kojima nas zapljuskuju sa svih strana. Još neko vrijeme...

Treba nam nova paradigma

I novi ljudi koji će prvo voljeti sebe, onom iskonskom ljubavlju koja podrazumijeva i razumijevanje kritike, koji neće djelovati iz pozicije ega koji je temeljen na strahu i osobnoj igri zaštite od stvarne ili najčešće, izmišljene ugroze iz okoline. Jedino nakon toga ti ljudi mogu voljeti i posao koji rade. Bez obzira kakav taj posao bio. Ovdje je neizostavna i presudna uloga edukacije. Neosporno je kako se svi rađamo s urođenim talentom koji bi pravilan i pojedincu usmjeren sustav školstva, trebao detektirati još u najranijim fazama razvoja osobnosti i usmjeriti pojedinca u bavljenje onim što voli. No, za sada, takav sustav je rijedak i najčešće motivacija mora doprijeti iz samog čovjeka.

Najbolji začin je ljubav

Prečesto roditelji preko djece pokušavaju ostvariti svoje neostvarene ambicije, a društvo utopiti sve u moru osrednjosti i sivila bezidejnosti. Teško je u takvom sustavu i u psihološkom naslijeđu bivšeg sustava: „Ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi“, shvatiti kako je ljubav temelj svakog uspjeha. Zato moramo definirati postulat druge zapovjedi duhovnog menadžmenta:

Ljubav je najbolji začin svim jelima, a posao je jedno od najvažnijih. Samo osoba koja ne dolazi na posao kako bi ispunila neki svoj kompleks manje vrijednosti ili kako bi samo osigurala egzistenciju i dominantan položaj na društvenoj ljestvici vrijednosti, može doista voljeti ono što radi. I to je jedini način na koji će ostvarivati vrhunske rezultate i prenositi energiju pobjede i uspjeha na svoje okruženje. Toliko nam je to potrebno danas, u vremenima virtualne, poslovne i svake druge otuđenosti. Energija osobe koja voli svoj posao privući će i druge, pokrenut će kotač poslovanja iz kaljuže nezainteresiranosti, zavisti i beznađa.

Konkretan primjer daju Japanci

Njima nije potrebna kontrola, sami se kontroliraju jer im je osobna misija obaviti dobar posao. Koliko god on bio repetitivan, oni će ga naučiti voljeti. I tu dolazimo do najvažnijeg odgovora kako voljeti poslove koje radimo kada nisu u našem srcu. Disciplinom, samoprijegorom i čvrstom voljom, naučimo ih voljeti, jer svaki od njih krije nešto što je pozitivno. Ljubav je izbor svakog pojedinca. Ljubav je odgovornost svakog pojedinca. Odgovornost svih nas je izgradnja sustava u kojem taj pojedinac može emocionalno i intelektualno rasti te se kroz njega ostvariti. Kako? Jedino ljubavlju!

Darko Balaš mr.oec.

Izvor: Časopis Poduzetnik, Svibanj 2018.

Svibanj 2018.