U eko proizvodnji – budućnost je osigurana


Srijeda, 20 Listopad 2010

 *Eko proizvodnja nije upitna, samo treba raditi na udruživanju proizvoðača *Netko će već nastaviti ovaj unosan posao, pa bili to i unuci*

kumric_srpanj_10.jpgDragan Kumrić roðen je u Nizi – selu pokraj Koške te cijeli svoj životni, a i radni vijek provodi u ovom malom mjestu. Radio je na različitim poslovima, u različitim tvrtkama, no zadnje prije otvaranja svog obrta bio je posao u banci na poslovima kreditiranja poljoprivrede. Uvijek je živio san da se i sam bavi takvom vrstom posla, i da stvara svojim rukama. U to vrijeme njegova tri sina kreću na fakultete.

Dvojica su se, poput oca, odlučila otići na ekonomiju, a treći bira poljoprivredni fakultet. Kumrić već tada otvara mali knjigovodstveni obrt, obzirom da je i sam ekonomista, te vodi knjige i financije za obližnje poduzetnike, a time je osigurao i praksu u voðenju knjiga za sinove koji pohaðaju Ekonomski fakultet. No treći sin, koji tada studira poljoprivredu, bio je na neki način pokretač današnjeg obrta KUM-RIS.

Prvi voćnjak je zasaðen
Kumrić je od roditelja u nasljedstvo dobio 2-3 ha zemlje na kojoj je tada rasla pšenica. Voðen frazom biti_poduzetnik_srpanj_10_kumric_1.jpg„restrukturiranja u društvu“ Kumrić je odlučio svoje nasljedstvo iz ratarstva „pretvoriti“ u voćnjak. Razmišljao je na slijedeći način: svaki dan popije se barem litra soka, godišnje to je 360 litara. A taj novac nije moguće nadoknaditi niti s pšenicom niti s kukuruzom. I tako još davne 1999. g. zasaðuje svoj prvi voćnjak. Kumrić priča: „Kada sam počeo s ekološkom proizvodnjom ja i par mojih istomišljenika, bili smo „pioniri“ u takvoj vrsti proizvodnje, a zakon to nije pratio. Danas ima dosta eko proizvoðača, samo svaki za sebe je radno-intenzivna jedinica.“
„Budućnost u ovoj proizvodnji nije upitna, samo treba raditi na udruživanju proizvoðača. Privatna proizvodnja pojedinca jednostavno nije rješenje. Potrebno je udružiti proizvoðače eko voća – kako bi svi zajedno mogli platiti Institut koji će na neki način „dirigirati“ jednaki razvoj svih ujedinjenih voćara, te izbjegavanje pojedinačnih grešaka i koraka koji vode unazad. Jer svatko od nas prelazi isti „križni put“ – radeći pogreške i nailazeći na probleme, kako bi se došlo do idealnog proizvoda. A već davno postoje pravila, koja je netko postavio jer zna se kada se voće šprica, koja sorta s kakvim kemijskim sredstvima, kada se ubacuje kalij, fosfor i zašto. Na vrhu jedne naše piramide trebao bi biti „dirigent“ koji bi nas u podnožju vodio da postavimo što bolje i kvalitetnije temelje i da se dignemo iz ove prašine.“

                                                     Podigao svoja jedra
Kako su godine prolazile, i voćnjak je došao u rod, Kumrić je prošao faze od suradnje s nizozemcima tako i suradnje s uglednom tvrtkom za preradu voća iz Orahovice, te tako stekao svoja iskustva i pokupio smjernice. Odbacio je ono što ga je sputavalo, uklonio kočnice, i podigao svoja jedra.

Biti konkurentan uvoznim proizvodima
„Pojedinačna rascjepkanost nas ne može dovesti do cilja da budemo cjenovno i količinski konkurentni biti_poduzetnik_srpanj_10_kumric_2.jpgproizvodima koji se uvoze. A naš cilj je proizvesti toliko soka koliko je potrebno ne samo za domaće tržište nego čak i za izvoz. Kvaliteta eko voća je neupitna, priča dalje Kumrić, samo treba poraditi na okrupnjavanju nas proizvoðača.“ Primjera radi navodi: „Što bi značilo poslati košaricu jabuka u jedan Japan? Tko bi primijetio da su te jabuke, iako posebne, stigle iz Hrvatske? Tamo treba mjesečno plasirati toliko koliko se kod nas uspije proizvesti jedva za jednu godinu.“
Za svoju budućnost u poslovanja Kumrić kaže: “Planira se proizvodnja balzamiko octa.“ I danas proizvode ocat od jabuka koje su lošije klase, ali to je jabučni ocat. Sada se žele usmjeriti na balzamico ocat, za koji legenda kaže da su ga proizvodili fratri, i da je period zrenja ili odležavanja kod ove vrste octa  vrlo važan, a često iznosi 25 godina ili duže. Legenda kaže da su ga fratri čuvali preko 100 godina, pa Kumrić s osmjehom na licu kaže da ga baš zanima kako će izgledati njihov ocat za stotinu godina.

Kontakt:
KUM-RIS,
Kolodvorska 14,
31224 Niza – Koška
Telefon: 031/680 212
Fax: 031/322 683
Mobitel: 091/19 20 76

O nastavku svog obrta, i uloženog truda u eko jabuke Kumrić nije zabrinut: „Netko će već nastaviti ovo poslovanje. Ako i sinovi ne budu spremni pognuti leða da prihvate ovaj posao, ima i mladih naraštaja na koje je Kumrić iznimno ponosan. Ne boji se da će ovo iskustvo, rad i znanje otići u vjetar. Tada će Kumrić biti „dirigent“ na vrhu piramide, voðen svojim iskustvom i rješenjima do kojih je došao, a njegovi potomci – unuci, nastaviti će ovaj unosan posao.

I. Balić,   srpanj-kolovoz 2010.