Zlatne ruke sestre Irme i Zorice


Ponedjeljak, 31 Listopad 2011

*Svi su nam rekli: „Kud u krizi?! Svi zatvaraju obrte, a vi otvarate *Sestre su ponosne što su radile narodne nošnje za Australiju, prsluk za Njemačku, mušku košulju za Istru*

irma_veljaca_11_biti_poduzetnik.jpg„Obrt za proizvodnju odjeće i usluge „SEKA“ u Ðakovu počeo je s radom 01.07.2010. Mnogi nas u Ðakovu poznaju kao seke Irma i Zorica. Nas dvije smo na ideju o otvaranju obrta došle prije nekoliko godina. Počele smo raditi od debele nule. Bez kapitala s tri naša stroja, nešto namještaja, „krpica“ i puno dobre volje. Bilo je pitanje što otvoriti, kad već svega ima. Zorica je učila ...

strojni vez i radi ga godinama. Šiva po mjeri, a i ja šivam već godinama“, priča Irma.

Što oči vide, ruke rade
„Nije nam ništa problem napraviti. Što oči vide, ruke rade. Iznajmile smo prostor i počele raditi. U obrtu zajedno dijelimo dobro i zlo. Ime obrta je dano po nadimku naše pokojne majke koja je bila po zanimanju pletač kao i njen otac. Vjerojatno je i na nas prešao dio njihove vještine.“
Irma Dravec vlasnica obrta roðena je 1962. u Osijeku. Završila je srednju školu SŠC B. Ribar u Ðakovu, a po struci je konfekcionar odjeće. Zorica Bellian je glavna i jedina majstorica veza u obrtu. Roðena je 1963. u Ðakovu i po struci je konfekcionar trikotaže.
„Djelatnosti našeg obrta su šivanje komplet narodnih nošnji po mjeri što uključuje i izradu veza na nošnji bilo da je zlatovez ili vez svilom. Vez je raðen strojem. Lijep je kao i ručni. Brže se izraðuje i jeftiniji je. Naš cilj bio je da svakom kupcu napravimo ono što on želi brzo, kvalitetno i jeftino. Svaki naš kupac izabire sebi vez koji želi po svojoj mjeri. Tako si prilagodi i cijenu gotovog proizvoda. Isti princip je i za šivanje odjevnih predmeta. Nakon što uzmemo mjere kupcima, sami mogu kupiti materijal ili mi to učinimo umjesto njih. Uz šivanje narodnih nošnji imamo i najam nošnji. Za sada samo dječjih. Prvotno smo pravile nošnju za djecu jer za njih je najteže naći nošnju. Bolje rečeno brzo je prerastu. Osim veza na narodne nošnje stavlja se i čipka. Kod nas možete naručiti ručno heklanu čipku i tabletiće koji se uštikavaju u stolnjake, jastučiće, odjeću. Šivamo i sve vrste gotove odjeće: haljine, hlače, jakne. Obavljamo usluge popravaka svih vrsta odjeće. Jedna od naših specijalnosti je šivanje i vez vjenčanica po mjeri i želji mladenke te najam vjenčanica.“

                                                          Bravo, hrabre ste!
Svi osjetimo krizu. Od dana kada smo otvorile do danas tko god je ušao u našu radnju, prva riječ mu je: „Bravo, hrabre ste, ovo nam je trebalo, samo naprijed.“ Riječi pohvale mnogo znače, ali slabo se kupuje. Mnogi se zaustavljaju pred našim izlozima. Ako im se nešto sviða, bilo i za 20,00 kn, ne mogu kupiti. Bijaše trenutaka kad je sestra rekla: „Hajdemo zatvoriti“. Ali uvijek mislim biti će bolje i iskreno se tome nadam, da sav trud koji smo uložile neće pasti u vodu.

Unikatni radovi
„Sestra i ja smo svašta naučile raditi. Kad sam otvarala obrt, počela sam nabrajati: hoću dozvolu za šivanje narodnih nošnji, haljina, vjenčanica, vezenje, izradu igračaka, platnenih torbi itd. Sve što napravim da mogu i biti_poduzetnik_veljaca_11_1.jpgprodati. Obrt je dobio dozvolu da prodaje isključivo svoje proizvode koje može izlagati na sajmovima, tržnicama i slično. Do sada nismo nigdje sudjelovale. Pozvane smo od strane Turističke zajednice grada Ðakova da sudjelujemo na Gastro sajmu 12.02.2011. u Ðakovu. Turistička zajednica grada Ðakova poslala je dva naša proizvoda na natječaj za suvenir Slavonije i Baranje. Rano je još govoriti o nekim uspjesima ili o tome može li se živjeti od ovakvog obrta. Volimo svoj posao iako danas nije dovoljno voljeti nešto. Nismo od nikoga dobile nikakva sredstva za nabavku nekog materijala ili strojeva. Sve što smo postigle, koliko god da je, same smo stvorile. Samostalno se reklamiramo. Prvenstveno zadovoljnim korisnicima naših usluga. Ponos nam je što smo radile dvije dječje narodne nošnje koje su poslane u Australiju, zatim prsluk u Njemačku, mušku košulju u Istru. Vjerujem da bi bilo još narudžbi, ali za sada smo nepoznate. Sve što smo do sada napravile je unikat. Tako je napravljena i prva unikatna haljina sa zlatovezom. Veliku potporu imamo od naših obitelji i pravih prijatelja koji su nam uvijek pri ruci kada trebamo bilo kakvu pomoć. Obrt sada najviše živi u skladu s krizom, od popravaka i prepravaka odjeće što nam je velika dopuna u poslu. Novaca za velika ulaganja i velike reklame nemamo. Sama štampam na kompjuteru reklamne letke, kalendariće, plakate i etiketice. Što uspijemo uštedjeti, uložimo u neki proizvod. Ručni rad je cijenjen, posebno zlatovez raðen strojno ili ručno.“

Kontakt:
Obrt za proizvodnju odjeće i usluge "SEKA"
Matije Gupca 21, 31.400 Ðakovo
Mobitel:
095/81 51 274

Žene nisu dovoljno priznate u poslu
„Žene nisu dovoljno priznate i cijenjene u svom poslu i nemaju puno pomoći. Nitko da nas uputi. Obrtnik kao ja prilikom otvaranja je neiskusan. Treba pomoć. Našla sam veliku podršku i pomoć u Centru za poduzetništvo u Osijeku. Prilikom otvaranja nisam mogla dobiti niti jedan poticaj za sebe ni radnicu – sestru. Drugi su koristili taj poticaj za nas. Imam u planu zaposliti dizajnericu za izradu modernijih haljina s motivima veza i štikanja. Želja nam je proizvoditi unikatne odjevne predmete koji neće biti preskupi da ih svatko može kupiti. Tada bih mogla zaposliti još kojeg šivača. Sada to nije moguće jer nemam sredstava za nabavku materijala. O zaposlenju 2 – 3 radnika i njihovim plaćama da ne govorim. Otvorila sam obrt sa 48 godina. Sestra ima 47 godina. Moramo raditi jer imamo obitelji. Supružnici su nam na Zavodu za zapošljavanje. Svi su nam rekli: „Kud u krizi?! Svi zatvaraju obrte, a vi otvarate.“ Naravno da treba mnogo odricanja da bi nešto postigao. Nama treba još puno rada, pomoći kao i svim malim obrtnicima, posebno ženama. Pomoć u novčanim sredstvima, korisnim savjetima i u reklamiranju proizvoda. Ne možeš očekivati da zapošljavaš ljude ako nemaš što ili od čega proizvoditi. O kupcima da ne pričam! Suvišno je dati bilo kakav savjet ili rješenje za buduću proizvodnju ili opstanak. Mislim da i drugi mali obrti kao ovaj žive dan po dan.“

V. Balković,  veljača 2011.