Hrvatska prolazi jednu tešku moralnu krizu


Petak, 19 Ožujak 2010

 *Danas bolje žive oni koji ne rade ili oni koji se bave sumnjivim poslovima *Radnik treba biti partner poslodavcu u kojeg se ulaže, a ne trošak*

druga_strana_listopad_09.jpgDanas kada Hrvatska prolazi sve vrste kriza, od financijske do moralne, teško je biti radnik kod poslodavca. Kako se zaštiti od svih vrsta sukoba s poslodavcem razgovarali smo s Anom Knežević, predsjednicom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. SSSH je najveća sindikalna središnjica u RH i okuplja oko 165.000 radnika.

SSSH je udruga radnika koja radi na zaštiti radničkih interesa. Tko su članice SSSH? Jeste li, realno, ravnopravni partner poduzetnicima i Vladi RH?
SSSH je najveća sindikalna središnjica u RH od 5 koliko ih ukupno ima i okuplja 165.000 radnika, članova sindikata od ukupno 450.000 koliko ima sindikalno organiziranih radnika. Imamo 23 granska sindikata iz industrijskih djelatnosti, usluga i iz javnih službi (poljoprivreda i prehrambena industrija, metal, graditeljstvo, energetika, trgovina, turizam, promet, zdravstvo, odgoj i obrazovanje i sl.).
SSSH je partner HUP-u s kojim ima jako dobru suradnju i nekoliko potpisanih granskih kolektivnih ugovora, prema Vladi smo isto tako dobar socijalni partner, ali imamo problema s time kako Vlada shvaća socijalno partnerstvo. Vlada najčešće izraðuje materijale (prijedloge zakona,strategija,politika i sl.) i s njima dolazi na sjednice Gospodarsko - socijalnog vijeća, na kojima naše primjedbe ili prijedlozi ne budu prihvaćeni, već se uglavnom radi po principu uzmi ili ostavi. Socijalni dijalog treba se voditi na način da se partneri uvažavaju, da se raspravlja samo na bazi argumenata i da se prihvati onaj prijedlog koji ima najjače argumente, bez obzira koja ga je strana predložila.

                                                                        Ana Knežević
Ana Knežević, roðena je 1954. g.u Babinoj Gredi, gdje je završila osnovnu školu. Gimnaziju i Fakultet političkih nauka završila je u Zagrebu. Ana kaže: „Počela sam raditi u poduzeću "Rade Končar", nakon toga u Sindikatu trgovine kao predsjednica tog sindikata, a od 2006. predsjednica sam Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je najveća od 5 sindikalnih središnjica u RH. Ujedno sam i potpredsjednica Meðunarodne konfederacije sindikata, koja broji 165 milijuna članova i potpredsjednica sam europskog dijela te Meðunarodne konferencije. članica sam Glavnog vijeća Europske konfederacije sindikata koja je socijalni partner Europske komisije.

Postoji li u Hrvatskoj moralna kriza ili se problemi javljaju kao posljedica okruženja u kojem živimo i krize u svijetu? Može li naš radnik preživjeti radom ili se mora dovijati na razne načine?
Hrvatska prolazi jednu tešku moralnu krizu u kojoj je sustav vrijednosti sasvim izokrenut, svjedoci smo da bolje žive oni koji ne rade ili oni koji se bave sumnjivim poslovima, a oni koji pošteno rade teško mogu živjeti od svoga rada. Takoðer smo svjedoci da se ispiti kupuju, da se radna mjesta kupuju itd. Danas u Hrvatskoj skoro 300.000 radnika radi za minimalnu plaću ili manju od minimalne, naravno da s takvom plaćom ne mogu pristojno živjeti, pa moraju raditi na crno ili žive na rubu siromaštva.Više od 65% zaposlenih ima plaću manju od prosječne, a prosječna plaća pokriva tek 75% troškova naše sindikalne košarice.

Imate li prijavljenih slučajeva mobinga i bossinga i koje se skupine najčešće javljaju u okviru njih? Jesu li žene više izložene zlostavljanju poslodavaca i menadžmenta?
Imamo prijavljenih slučaja i mobbinga i bossinga, najčešće su žrtve žene i to pretežito u trgovini i u preraðivačkoj industriji. Zlostavljanje na radnom mjestu nije kazneno djelo, niti prekršaj već radnik ima pravo tužiti poslodavca za naknadu štete, ali mora dokazati da je bio zlostavljan u jednom odreðenom periodu.

                 Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke – Harač
Harač je nametnut hrvatskim graðanima kao rezultat nespremnosti Vlade da sreže proračunske rashode na razinu koju mogu podmiriti proračunski prihodi. Harač će imati za posljedicu padanje kupovne moći graðana što znači smanjenu potrošnju. Smanjena potrošnja znači manje prodanih proizvoda i usluga i nova ugroza radnih mjesta s jedne strane, a to znači i manje prihoda u proračunu s druge strane i opet dolazimo na početak - manjak prihoda i nemogućnost podmirenja previsokih rashoda.

druga_strana_listopad_09_knezevic_dsc03287.jpgSvi se deklarativno zalažu za jednakost spolova u zapošljavanja i na radu. Je li to baš tako u praksi ili su žene ipak više izložene kršenju radnih i ljudskih prava?
Žene se i teže zapošljavaju i lakše dobiju otkaz, a u najnovije vrijeme prolaze i torturu ispitivanja prije zasnivanja radnog odnosa - da li se namjeravaju uskoro udati, ako se udaju da li namjeravaju imati djecu, a nedavno sam čula i za natječaj u kojem se traži fotografija kandidatkinje.Ovo sve spada u diskriminaciju i neravnopravnost, ali kod se nas to još jako teško rješava. Prvo iz razloga što su ljudi primorani pristati na svakojake uvjete jer je nezaposlenost izuzetno visoka i jako je teško naći posao, a drugo sve oko diskriminacije je jako teško dokazivati.

Jesu li Zakonom o radu adekvatno regulirani svi problemi koji nastaju u radnom procesu? Što bi po vama trebalo promijeniti u Zakonu, koje odredbe?
U Zakonu o radu sindikati su prvenstveno tražili drugačije reguliranje rada na odreðeno vrijeme, jer se taj institut izuzetno jako zlorabi, pa tako 85% novozaposlenih nakon 2003. ima ugovor o radu na odreðeno vrijeme.Takvi radnici ne mogu dobiti u banci čekove, kreditne kartice ili kredite i na taj način si olakšati život, a budući da se na odreðeno vrijeme može raditi do 3 godine imamo jako puno slučajeva da radnici dobivaju novi ugovor svaki mjesec. Mi tražimo da rad na odreðeno vrijeme može trajati najduže godinu dana i da za to vrijeme radnik može dobiti najviše dva ugovora. Dalje tražimo da se zakonom propiše i obrazac isplatnog listića za plaću koji bi trebao postati ovršna isprava kako bi se spriječila praksa da radnik radi i za to ne dobije odgovarajuću plaću ili uopće ne dobije plaću - danas imamo još uvijek oko 30.000 radnika koji ne dobivaju plaću. Inspekcija rada bi trebala imati puno veće ovlasti za rješavanje problema iz radnog odnosa i onda ne bi bilo tako puno prekršaja Zakona o radu.

Može li se uspješno poslovanje svesti samo na „red, rad i disciplinu“, ili po modelu „mrkva i štap“ ili ste vi pobornik trećeg puta. Kojeg?
Uspješno poslovanje nikako ne može biti red, rad i disciplina već je važno da radnik bude partner poslodavcu i vrijednost u koju se ulaže, a ne trošak koji se treba svesti na najmanju moguću mjeru. Mi smo zagovornici nordijskog modela kapitalizma tj.kapitalizma s ljudskim licem, u kojem radnici imaju visok stupanj sudjelovanja u odlučivanju, gdje je visok postotak sindikalne organiziranosti i gdje su plaće primjerene potrebama dostojanstvenog života radnika, gdje su radnici suvlasnici poduzeća i sl. Nordijska gospodarstva su meðu najkonkurentnijim na svijetu i ne smeta ima suodlučivanje radnika. Kod nas je dominantni princip "šuti i radi, ako ti nije dobro uzmi radnu knjižicu i idi jer pune su burze nezaposlenih". Takav pristup nije motivirajući za radnika i nikada neće dati očekivanu produktivnost.

Radnici se žale na odnos poduzetnika, a oni na to da ne mogu naći profesionalnog radnika i radnika sa znanjem. Gdje je istina?
činjenica je da većina poslodavaca ima odnos prema radnicima kako sam gore navela. Isto tako je činjenica da su naši radnici jako dobri i cijenjeni u inozemstvu što znači da je bitno kakav je poslodavac i kakav ima odnos prema radniku. Isto tako je i problem neodgovarajući sustav obrazovanja koji ne odgovara potrebama poslodavaca i tržištu rada. Mi danas školujemo mlade ljude za zanimanja koje nitko godinama ne traži (na Zavodima za zapošljavanje ima oko 90.000 ljudi s oko 30 g. života bez ijednog dana radnog staža).

                                       Posljedice sukoba radnika i poduzetnika
Točno je da radnici nastradaju u sukobu sa poslodavcem i da najčešće dobiju otkaz. SSSH ima svoje pravne zastupnike u svakom od 21 - jednog županijskog ureda i godišnje vodimo oko 16.000 sporova, a najčešći razlozi sporenja su nezakoniti otkaz ili neisplata plaće. Problem s radnim sporovima je u tome što predugo traju iako u Zakonu o radu piše da su radni sporovi hitni i da se moraju riješiti u roku od 6 mjeseci.

često se u javnosti, posebno od analitičara i predstavnika vlasti, spominje da je nužno sa sindikatima postići dogovor misleći pri tome na socijalni mir. Nitko ne govori o socijalnom blagostanju i pravednoj raspodjeli nove vrijednost – profita.
Točno je da se govori o postizanju socijalnog mira, a trebalo bi govoriti o postizanju socijalnog suglasja koji bi jamčio socijalni mir. Socijalno suglasje bi trebalo postići oko toga što sve treba činiti Vlada, što poslodavci, a što sindikati da bi se išlo prema blagostanju - znači postići socijalnu pravdu. Svatko tko želi raditi treba dobiti posao, svatko tko radi treba imati plaću od koje može pristojno živjeti on i njegova obitelj. Oni koji odu u mirovinu trebali bi imati dostojanstvenu starost od svoje imovine, a oni koji ne mogu raditi trebaju imati pristojnu društvenu skrb.

Održani su prosvjedi radnika u organizaciji HUS-a. SSSH nije u njima sudjelovao. Zašto? Planirate li održati prosvjede, kako i kada?
HUS-ovi održani prosvjedi nisu uspjeli jer ih je organizirala 4. po veličini središnjica. Nas ostale su isključili, a prosvjedi su organizirani u radno vrijeme pa se radnici i nisu mogli odazvati. Stoga mi nismo bili spremni sudjelovati u tome jer je organiziranje prosvjeda vrlo zahtjevan i skup posao.
Mi razgovaramo s drugim središnjicama oko zajedničkog organiziranja prosvjeda koji će uslijediti ako Vlada ne pokaže spremnost za ozbiljne reformske dijaloge kroz ozbiljan i odgovoran socijalni dijalog, a rezultat prosvjeda mora onda biti provoðenje izvanrednih izbora i nova Vlada koja mora biti spremna kroz socijalni dijalog stvarati uvjete da hrvatskim graðanima (biračima) bude svakog dana sve bolje i bolje, a ne obrnuto.

V. Mihajlović,  listopad 2009.