«Zadrugarstvo je sustav koji skrbi o dostojanstvu čovjeka»


Petak, 14 Siječanj 2011

*Socijalno zadrugarstvo je specifična kategorija poduzetničkog oblika jer u sebi sadržava ekonomske i humanitarne karakteristike *Namijenjeno je onima koji nemaju sposobnost na tržištu rada biti u ravnopravnoj konkurenciji s drugima*

druga_strana_srpanj_10_ne-os.jpgSredinom lipnja je u prostorijama Poduzetničkog inkubatora BIOS u organizaciji Hrvatskog saveza zadruga i osječkog Centra za poduzetništvo održan je Okrugli stol o socijalnom i radničkom zadrugarstvu. Bila je to izvanredna prilika za sve zainteresirane da se informiraju o alternativnom poduzetničkom obliku koji se zbog svojih specifičnih prednosti pokazao imunim na globalnu gospodarsku ...

 krizu.
Zašto je tomu tako i zašto bi se u RH trebala posvetiti veća pozornost osnivanju i njegovanju zadružnog sustava poslovanja, rekla je već u uvodnoj riječi predsjednica Uprave Hrvatskog saveza zadruga, gða Vedrana Stecca:
«Svjedoci smo da je posljedica suvremenog načina poslovanja gdje je cilj isključivo profit ipak velika prezaduženost. Stoga u gospodarskoj krizi socijalno i radničko zadrugarstvo vidi svoju priliku.» Istaknula je kako je zadrugarstvo kao poduzetnički oblik okrenuto prema čovjeku, tj. prema zadrugaru i prema ostvarenju samoopstojnosti i samoodrživosti putem iskorištavanja kreativnog potencijala zadrugara. Prema riječima Vedrane Stecca, društvo bi trebalo staviti veći naglasak na osnivanje i poslovanje radničkih zadruga koje putem zadružnog sustava mogu inicirati poslove i ostvariti radni odnos unutar zadruge. Socijalno zadrugarstvo je specifična kategorija poduzetničkog oblika jer u sebi sadržava ekonomske, ali i humanitarne karakteristike. «Socijalno zadrugarstvo namijenjeno je onima koji nemaju sposobnost na tržištu rada biti u ravnopravnoj konkurenciji s drugima – kroz socijalno zadrugarstvo oni mogu stvoriti dostojanstvo rada za sebe.»

                                               Talijanski ustav promiče zadrugarstvo
Gospodin Loris Asquini je kao potpredsjednik Zadružnog saveza Legacoop svoje izlaganje usmjerio prema ulozi koju zadruge i zadružni sustav imaju u talijanskom gospodarstvu. Naime, kako se zadrugarstvo promiče i u talijanskom ustavu, postoji izvjesna zakonska prednost koja ima svoju logiku (to je prilično jasno kad se govori o socijalnim, ali i radničkim zadrugama jer u vrijeme recesije one održavaju stalni broj zaposlenih i daju radna mjesta ljudima koja im omogućuju stabilne prihode). «Putem zadruge ljudi dobivaju posao, stvaraju prihod koji troše i time stvaraju zaradu i državi. Zato država ima interes štititi zadruge.», kaže gospodin Asquini. Takoðer, potvrðuje kako su u ovakvoj globalnoj krizi zadruge manje ranjive što predstavlja pogodnost za državu koja u takvoj situaciji rjeðe mora intervenirati. Njihov je zadružni sustav Legacoop stoga pokrenuo projekt koji potiče otvaranje tisuću novih zadruga u tri godine.

Temelj zadrugarstva: zajedništvo
Nina Marković, koja se u ime domaćina, Centra za poduzetništvo, obratila okupljenim sudionicima, istaknula je druga_strana_srpanj_10_predsjednica_hsz_copy.jpgkako kroz aktivnosti HSZ-a i gospodarskih subjekata kojima se HSZ bavi treba razbiti negativnu predodžbu iz prošlosti koju graðani imaju o zadrugama.
U skladu s time, okupljenima se prva predstavila Uslužno proizvodna zadruga Ne-os posredstvom svoga upravitelja, gospodina Zdenka Antolovića. Naime, Uslužno proizvodna zadruga Ne-os (tj. Ne-ovisnost) nastala je u kolovozu 2009. g. udruživanjem rehabilitiranih ovisnika u zajedničkom nastojanju za ravnopravno uključivanje u radne i gospodarske procese. Svi osnivači i članovi zadruge su završili program liječenja od ovisnosti i apstiniraju od istih, istaknuo je Zdenko Antolović. Pri osnivanju zadruge njihova je vizija bila stvaranje dobre prakse socijalnog poduzetništva, stvaranje prilika i njegovanje cjeloživotnog obrazovanja svojih članova. Djelatnosti kojima se Uslužno proizvodna zadruga Ne-os bavi su raznolike: od autopraonice u osječkom Esseker centru ubrzo su prešli na strojno pranje tepiha i tepisona, dubinsko čišćenje unutrašnjosti automobila, tapeciranog namještaja i madraca. Takoðer, njihovi članovi pružaju usluge čišćenja i održavanja odvodnih kanala, zelenih površina cvjetnjaka, a ponuda zadruge proširena je izradom betonske galanterije i betonskih stupova te montažom ograda od betonskih stupova i žice. Konačno, zadruga je pribavila i laserski graver za drvo te se bave izradom komunikacijskih oznaka, natpisa i osječkih suvenira od drveta.

Socijalna zadruga «Noncello» - talijanski primjer dobre poslovne prakse
Okrugli stol o socijalnom i radničkom zadrugarstvu bio je takoðer prilika da se zainteresiranima predstave gosti Hrvatskog saveza zadruga iz Italije: gospodin Stefano Mantovani, upravitelj Socijalne zadruge «Noncello» iz talijanskoga grada Pordenonea te gospodin Loris Asquini, potpredsjednik Zadružnog saveza Legacoop iz Udina, pokrajina Friuli Venezia Giulia. Tom su prilikom sudionici Okruglog stola mogli saznati kako je zadružni sustav poslovanja u Italiji neusporedivo razvijeniji nego kod nas te ne postoji jedan savez zadruga, kao što je to slučaj kod nas, već ih ima čak četiri. Zadruge su značajan gospodarski subjekt u Italiji jer zapošljavaju oko milijun zadrugara u 75 tisuća zadruga u svim gospodarskim sektorima.
Meðutim, u Italiji se zadružni sustav počeo razvijati već krajem 70-tih godina prošlog stoljeća, a gospodin Stefano Mantovani iz Socijalne zadruge «Noncello» tome uzroke vidi u specifičnoj društvenoj klimi – upravo u to vrijeme je bila stvorena kritična masa civilnih društava i lokalnih zajednica koje su bile usmjerene na zapošljavanje i pomaganje osobama s posebnim potrebama. Nadalje, osnivanju socijalnih zadruga pogodovalo je ukidanje svih umobolnica u Italiji (s namjerom da psihički oboljele osobe dobiju priliku stvoriti vlastiti dom, steći vlastite prihode i zasnovati meðuljudske odnose). S druge strane je razvoju socijalnih zadruga pogodovala i industrijska kriza u Italiji (ta je kriza značila raspad velikih industrija i stvaranje malih i srednjih poduzeća. Time su izgubljena radna mjesta što je rezultiralo padom potrošnje). Kako je industrija nestala, malo i srednje poduzetništvo doživjelo je institucionalnu podršku i stvoreni su uvjeti za eksternalizaciju troškova svih državnih institucija. Zadruge su zbog socijalnog momenta takoðer imale prednost pri dobivanju poslova kod državnih institucija poput bolnica (dakako, to je bio slučaj u osamdesetima, ali danas one nastupaju na tržištu kao ravnopravan gospodarski subjekt pa gospodin Mantovani procjenjuje da se danas 60 – 70% poslovanja zadruga odvija pod uobičajenim tržišnim uvjetima).

                                                                    Zadruga Ne-os
Zadruga trenutno ima 2 zaposlenika te još 7 angažiranih osoba te u skoroj budućnosti namjeravaju zaposliti dvije. U planu im je takoðer nabavka ureðaja za izradu reklama što znači i proširenje djelatnosti kojima će se zadruga baviti. Ta je činjenica pohvalna već i zbog nepovoljne gospodarske klime koja vlada u Hrvatskoj i svijetu, ali je poglavito hvalevrijedna jer se članovi ove zadruge ne moraju boriti samo s vanjskim, već i svojim unutarnjim demonima – svojom ovisnošću. Ipak, kaže upravitelj Uslužno proizvodne zadruge Ne-os, biti zaposlen je jedan od važnijih uvjeta za uspješnu apstinenciju od ovisnosti, jer zaposlen čovjek nema vremena razmišljati o glupostima.

Socijalna zadruga «Noncello» danas broji izmeðu 500 i 600 zaposlenih zadrugara, čija struktura uključuje 35% zaposlenih osoba s posebnim potrebama i 65% zaposlenih koji nemaju posebne potrebe. Primjerice, to mogu biti psihički i fizički hendikepirane osobe, bivši ovisnici, bivši zatvorenici i osobe koje su zatvorsku kaznu druga_strana_srpanj_10.jpgzamijenile za rad za opće dobro na slobodi. Djelatnosti te zadruge uključuju usluge sanitarnog i industrijskog čišćenja te čišćenja poslovnih prostora, prikupljanje otpada i reciklažu te održavanje zelenih površina, transport stvari i hrane za bolnice, zaštitarske usluge te uzgoj cvijeća u staklenicima.
Jasno, poslovanje zadruge u Italiji mora imati tržišnu opravdanost – svaki proizvod ili usluga zadruge mora imati svoje tržište. Meðutim, prednost je zadruga u tome što u početku svog poslovanja one mogu svoje proizvode ili usluge plasirati kroz zadružni sustav, odnosno na internom tržištu. Naime, u Italiji je zadružni sustav tako razvijen da se čitav proizvodno – prodajni proces jednog proizvoda može dogoditi unutar zadružnog sustava. Konkretno, zadruga proizvodi žito, koje predaje drugoj zadruzi koja se bavi preradom žita u brašno. Brašno se potom šalje zadruzi koja pravi kruh. Ta zadruga će gotov proizvod predati zadruzi koja se bavi transportom robe, a ona će razvesti proizvode u zadružne trgovine zadružnog distributera koja se bavi prodajom proizvoda zadruge. Zanimljivo je i to da u čitavom proizvodno – prodajnom lancu svaka zadruga jednako zaraðuje, što još jednom potvrðuje tezu da je zadrugarstvo sustav usmjeren na čovjeka, a ne na profit.
Kako već niz godina gospodin Asquini suraðuje s HSZ na projektu PRO – COOP kojemu je cilj povezivanje i suradnja zadruga na području Italije, Balkana i jugoistočne Europe, primijetio je kako u Hrvatskoj sve više ljudi poznaje i mijenja svoje mišljenje o zadrugama pa treba i dalje raditi na promoviranju duha zadrugarstva. Ipak, u odnosu na druge zemlje iz regije, poput Bugarske i Crne Gore, u Hrvatskoj su napravljeni najveći pomaci. Do kraja ove godine u organizaciji Hrvatskog saveza zadruga bit će organiziran bussiness – to – bussiness susret hrvatskih i talijanskih zadruga koji će još više proširiti spoznaje o prednostima zadruga i pozitivnom duhu socijalno osviještenog poslovanja.

S. Begović,   srpanj-kolovoz 2010.