Tko je poduzetnik? - II dio


Ponedjeljak, 28 Lipanj 2010

 *Od kraja 15. stoljeća, ekonomsku su misao širili merkantilisti *Kada govorimo o poduzetnicima treba spomenuti i našeg slavnog Dubrovčanina, trgovca, suca, konzula i ministra, Benu Kotruljevića*

mala_skola_sviban_10.jpgU prošlom broju objasnili smo pojam poduzetnik sa stajališta svakodnevnog govora, zakonskih propisa i povijesno, kroz ekonomsku literaturu. U ekonomskoj literaturi nalazimo da je pojam poduzetnik meðu prvima uporabio engleski ekonomist irskoga podrijetla Richard Cantillon (izmeðu 1680. i 1690. do 1734.) u svom čuvenom djelu Essai sur la nature du commerce en ...

général objavljenom tek 1775. godine.
Pojam poduzetnik dobio je današnje značenje postupno, razvojem ekonomske misli koja je pratila razvoj ekonomske prakse.

Kodeks trgovčeve etike
Kada govorimo o poduzetnicima treba spomenuti i našeg slavnog Dubrovčanina, trgovca, suca, konzula i ministra, Benu Kotruljevića (oko 1416. – 1469.) i njegovo veliko djelo Della mercature et del mercante perfetto, pisano i završeno u Napulju '1458., dana 25. kolovoza', a tiskano u Veneciji tek 1573., dakle 115 godina kasnije. (O trgovini i savršenu trgovcu, JAZU, Zagreb, 1985.). Kotruljevićevo djelo sadrži četiri knjige: 'O porijeklu, oblicima i biti trgovine', 'O trgovini', 'O vještini trgovanja' i još jednom 'O vještini trgovanja'. U njima piše o trgovcu kao poduzetniku koji na sebe preuzima cjelokupan rizik trgovinskoga pothvata. Kao iskusan i vrlo angažiran trgovac u Dubrovniku, Napulju, Veneciji, Barceloni, diljem Mediterana i na Balkanu, u knjigama veliča ulogu trgovine u stjecanju bogatstva i donosi kodeks trgovčeve etike čije su odrednice i danas u mnogo čemu prihvatljive i poželjne ne samo za trgovce već i za druge menadžere i poduzetnike.

                                                          Generator i transformator
Rječnikom energetičara, poduzetnik je generator novih poslovnih poduhvata, a rukovoditelj (menadžer, direktor, predsjednik uprave i sl.) je transformator postojećih poslovnih procesa. U prvome slučaju riječ je o inovatoru, a u drugome o imitatoru. Inovativnost je genetskoga podrijetla, a imitativnost se stječe obrazovanjem i iskustvom. Poduzetnik nije puko zvanje, već posebna sposobnost i odvažnost. Nije mi namjera podcjenjivati ulogu rukovoditelja, osobito u organiziranju i voðenju poslovnog subjekta, već istaknuti kvalitativnu razliku pojma poduzetnika od pojma rukovoditelja.

Poznato je da su srednjevjekovni kanonisti odnosno skolastičari, kao sljedbenici Platonove i Aristotelove filozofske misli, nakon raspada rimskoga carstva, dakle poslije 395. godine, o gospodarenju pisali sporadično, a intenzivnije tek od 13. stoljeća, osobito nazorima sv. Tome Akvinskoga, Jeana Buridana i Nikola Oresmea, a da se klasična škola ekonomske misli pojavljuje tek od 17. stoljeća. Skolastičari su držali da se gospodarenje ili pribavljanje dobara može činiti na prirodan i zato pravedan način samo u poljoprivredi, lovu i drugim primarnim djelatnostima, i na neprirodan, i zato nepravedan način trgovinom i posredovanjem novca, jer tu 'ljudi zaraðuju jedni na drugima'. U razdoblju neposredno prije pojave klasične škole, od kraja 15. stoljeća, ekonomsku su misao širili merkantilisti, teoretičari koji su zastupali stajališta da se bogatstvo države osim poljodjelstvom i obrtom znatnije može povećati vanjskom trgovinom. Takva su stajališta bila posljedica u prvome redu otkrića Novoga svijeta i razvojem pomorstva. Pritom su tvrdili da će uspjeh biti osiguran 'ako se ograničava uvoz takvih stranih dobara koja su se mogla proizvoditi i kod kuće, te potiče izvoz'. To je bilo u opreci s naprijed opisanim skolastičkim nazorima.

                                                                 Definicija poduzetnika
U nekim zakonima poduzetnik je termin za sve pravne osobe koje poslovanjem ostvaruju dobitak i takvim poslovanjem imaju odreðena prava, obveze i odgovornosti. Ekonomisti poduzetnika definiraju odreðenije. Pojam je dobio današnje značenje postupno, razvojem ekonomske misli koja je pratila razvoj ekonomske prakse.

Budući da je Kotruljević živio i djelovao 30-50 godina prije pojave merkantilista u neku ga ruku možemo smatrati njihovim pretečom. U Kotruljevićevo vrijeme još uvijek je bio jak utjecaj kanonista odnosno humanista, jer po njima 'ima nešto nisko, ružno, u trgovinskoj djelatnosti'. Trgovinu opravdavaju samo ako trgovac bavljenjem ostvaruje nagradu za rad u visini koja mu je potrebna za život ili ako je trgovanje radi javnoga interesa (ostvarenje javnih prihoda i poticanje razvoja manufakture). Zato Kotruljevića možemo smatrati ranim promicateljem trgovačkoga poduzetništva.
Na kraju još jednom istaknimo stajalište Josepha A. Schumpetera. Prema njemu poduzetnik ponajprije treba poduzimati nove ekonomske procese ili u najmanju ruku biti inovator tekućih procesa. Schumpeter takoðer podržava stajališta onih ekonomskih teoretičara koji uz poduzetnika povezuju preuzimanje osobnog rizika poslovnoga pothvata. Takvom se poimanju pojma poduzetnika u cijelosti priklanjam.

                                                        Nemoralni zakoni privatizacije
Kada je država vlasnik poslovnih subjekata, upravitelji su zapravo namještenici, u bukvalnom i prenesenom značenju. Namješta ih vlast (politika), a najčešće su bez odgovarajućih stručnih kvaliteta za poslovni proces kojim rukovode, ali su vrhunski upućeni da takve poslovne subjekte 'vode' prema željama politike, u sadašnjem našem slučaju prema privatizaciji. Znamo da je većina dosadašnje privatizacije, iako 'po zakonu', ipak bila prema nemoralnim zamislima politike odnosno sumnjivih lobija koji su imali utjecaj na političke odluke o nemoralnim zakonima.

Poduzetnik 'radi prave stvari'
Poduzetnik 'radi prave stvari', a menadžer 'radi stvari na pravi način'. Ili, rječnikom energetičara, poduzetnik je generator novih poslovnih poduhvata, a rukovoditelj (menadžer, direktor, predsjednik uprave i sl.) je transformator postojećih poslovnih procesa. U prvome slučaju riječ je o inovatoru, a u drugome o imitatoru. Inovativnost je genetskoga podrijetla, a imitativnost se stječe obrazovanjem i iskustvom. Poduzetnik nije puko zvanje, već posebna sposobnost i odvažnost. Nije mi namjera podcjenjivati ulogu rukovoditelja, osobito u organiziranju i voðenju poslovnog subjekta, već istaknuti kvalitativnu razliku pojma poduzetnika od pojma rukovoditelja.
Većina naših današnjih uprava poslovnih subjekata (u kojima nisu vlasnici) zapravo su rukovoditelji, direktori ili menadžeri, iako sebe vole nazivati poduzetnicima. Oni su u pravilu unajmljeni i redovito dobro plaćeni činovnici koji rade za račun vlasnika. Vlasnik kapitala snosi dvostruki rizik: prvi je iz tržišne neizvjesnosti poslovnoga pothvata koji za njegov račun vodi uprava, a drugi je spojen s njegovim izborom te iste uprave (menadžera). Upraviteljev se rizik mjeri samo opasnošću gubitka unosnog namještenja. Ako upravitelji imaju udjela u vlasništvu subjekta kojim upravljaju, tada su u dodatnoj ulozi, jer rade i za račun svojega dijela vlasništva, što znači da snose djelomičan rizik tog vlasništva i zbog toga ih možemo smatrati parcijalnim poduzetnicima.

      Poduzetnik 'radi prave stvari', a menadžer 'radi stvari na pravi način'

U poslovnih subjekata gdje je vlasnik kapitala država, upravitelji su zapravo namještenici, u bukvalnom i prenesenom značenju. Namješta ih vlast (politika), a najčešće su bez odgovarajućih stručnih kvaliteta za poslovni proces kojim rukovode, ali su vrhunski upućeni da takve poslovne subjekte 'vode' prema željama politike, u sadašnjem našem slučaju prema privatizaciji. A znamo da je u nas malte ne sva dosadašnja privatizacija, iako 'po zakonu', ipak bila prema nemoralnim zamislima politike odnosno sumnjivih lobija koji su imali utjecaj na političke odluke o nemoralnim zakonima.

J. Martinović,   svibanj 2010.