Uloga i plaćanje rada zaposlenika - III dio


Četvrtak, 14 Travanj 2011

 *Položaj ljudskog kapitala mora biti izjednačen s položajem klasičnog pojma kapitala *Sa službenom statistikom o prosječnim plaćama političari, pa i sindikalisti, često manipuliraju*

mala_veljaca_11.jpgS gledišta poslovnog procesa u prvome redu treba razlikovati plaću od troškova osoblja. Plaća je dio novostvorene vrijednosti koja se daje (pripada) zaposleniku kao naknada za obavljeni rad ili kao naknada plaće kad u odreðenim slučajevima zaposlenik ne radi.
Plaća za obavljeni rad može se sastojati od: osnovne plaće po vremenu ili po ...

učinku, stimulativnog dijela za iznadprosječne učinke te dodataka osnovnoj plaći za: radni staž, posebne uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, prehranu na radu i dr. Osnovna plaća po vremenu često se za potrebe ekonomskih analiza preračunava na bruto ili neto satnicu kojom se mogu usporeðivati plaće u djelatnostima s različitom duljinom radnoga vremena i različite stručnosti.
Naknade plaće mogu biti: za bolovanje koje ne nadoknaðuje zavod za zdravstveno osiguranje, za državne i vjerske blagdane, za godišnji odmor, za odsutnost s rada u posebnim slučajevima koje odobrava poslodavac, kao što su školovanje, selidba, vjenčanje, smrtni slučajevi u obitelji i dr.
Da bi se osigurala socijalna pravednost i da troškove funkcioniranja države i uzdržavanja umirovljeničke populacije većim iznosom financiraju oni koji više zaraðuju, plaća osim naknade za rad i po osnovi rada sadrži i razmjerni dio koji se odnosi na poreze i na doprinos za mirovinsko osiguranje. U tom slučaju riječ je o bruto plaći. Poslodavac je iz bruto plaće obvezan obustaviti i doznačiti mjerodavnome zavodu doprinos za mirovinsko osiguranje. Preostali dio predstavlja dohodak zaposlenika. Ne treba ga brkati s dohotkom koji se ostvaruje obavljanjem obrta i samostalnih djelatnosti suglasno Zakonu o porezu na dohodak, niti s drugim dohotkom koji nije u svezi s nesamostalnim radom odnosno samostalnim djelatnostima, kao npr. autorske naknade, primitci od ugovora o djelu, primitci športaša, primitci u naravi i dr. Zato se dohodak iz radnoga odnosa često naziva i osobnim dohotkom, dok se sva primanja po osnovi rada iz radnoga odnosa i izvan radnoga odnosa (od obrta i samostalnih zanimanja i drugih dohodaka) smatraju dohotkom graðana. Poslodavac je, suglasno Zakonu o porezu na dohodak, obvezan od (osobnog) dohotka zaposlenika, uvažavajući propisane olakšice, obustaviti i fiskusu uplatiti propisane poreze, tako da preostali dio čini neto plaću. Obrtnici i samostalna zanimanja dohodak utvrðuju poreznom prijavom tako da ostvareni prihod umanje za zakonom priznate troškove. Meðutim, i oni mogu sebi do odreðene razine obračunavati plaću i iskazivati je u priznatim troškovima. Takva se plaća naziva poduzetnička plaća.

                                                   „Poduzetništvo na hrvatski način“
Dok plaća ne doðe u prvi naplatni red (ispred poduzetnikove jahtice, ferarija, dvorca i drugih prekorednih ulaganja), neće biti reda u 'poduzetništvu na hrvatski način'. Najvažniji poslovni resurs zavreðuje najbolje tretiranje. Možda bi sindikalisti mogli uznastojati da poslodavac uz ugovor o radu mora priložiti bjanko zadužnicu makar na visinu najniže ili zakonom propisane minimalne plaće!? Tržište rada nije isto što i tržište roba i usluga. Na njemu je zakon ponude i potražnje samo jedan čimbenik, i to ekonomski. Samo neodgovorni mogu zanemariti i mnogobrojne prirodne i socijalne čimbenike, koji u konačnici multiplikativno djeluju na ukupnu reprodukciju ljudskoga kapitala. 

Istina se od neistine razlikuje samo u dva slova
Računovodstveni propisi poznaju i termin troškovi osoblja. To su ukupni troškovi poslodavca koji se obračunavaju i isplaćuju kao bruto plaća i sva propisana i/ili ugovorena davanja kojima je osnovica bruto plaća ili proizlaze iz radnog odnosa (doprinos za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, doprinos za zapošljavanje, dodatna zdravstvena zaštita, darovi, otpremnine, jubilarne nagrade i dr.).
Prilikom upoznavanja javnosti s problematikom plaća veliko su suvremeno zlo informativni mediji. Nisam za zabranu iznošenja osobnih stajališta, jer javni dijalozi mogu samo pomoći istini. No, u redakcijama bi morali biti zaposleni vrhunski ekonomski i pravni stručnjaci koji bi odmah nakon izgovorene ili napisane riječi koja nema stručnu podlogu, morali reagirati i predočiti stručno stajalište. Javnost ne smije biti obmanuta, jer obmana utječe na socijalnu i političku predodžbu o gospodarskome stanju u zemlji. Istina se od neistine razlikuje samo u dva slova. Upravo njih treba prepoznati i izvrgnuti stručnoj kritici. Sa službenom statistikom o prosječnim plaćama političari, pa i sindikalisti, često manipuliraju. Tako npr. u kriznim vremenima kao što je sadašnje, kada dolazi do otpuštanja radnika (najviše onih s najnižim plaćama), iako preostalim zaposlenima nisu povećane plaće, statistika će zabilježiti rast, jer neznatno manju svotu plaća dijelit će sa znatno manjim brojem zaposlenih. Gledajući teoretski kada bi ostali zaposleni npr. samo Vlada i saborski zastupnici, prosječna plaća u Hrvatskoj bi bila vrlo visoka, na razini razvijenih država. Političari na vlasti hvalili bi se s tako visokim prosjekom. S druge strane sindikalisti i oporbeni političari, kada prosječna plaća ne pokriva 'sindikalnu košaricu', odmah govore o nedostatku sredstava za puko preživljavanje. Ne govore da tada plaća ne pokriva potrebe višega reda (zabavu, putovanja, skijanja, 'mobiteliranja' i sl.).


                                                  Krčka revolt postojećih i budućih zaposlenika
Država mora radnim i socijalnim zakonodavstvom dati pravedan pravni okvir kojim će biti uravnoteženi trostrani interesi: poslodavaca, posloprimaca i fiskusa. Radno pravo nije 'krčkanje sarme na tihoj vatri'. Odgaðanjem donošenja svestrano prihvatljivog rješenja krčka revolt postojećih i budućih zaposlenika, pa i svih graðana. Na posljedice ne smijemo ni pomišljati… Pritom, treba istaknuti da sva trojica socijalnih partnera imaju podjednaku i podijeljenu odgovornost. Trenutno, umjesto dijaloga imamo prijetnje: države s represivnim aparatom, poslodavaca s otkazima i sindikalista sa štrajkom i graðanskim neposluhom. A mnogim novinarima 'krčkanje' je dosadno, prizivaju 'kuhanje'. Stajanje na 'stražnjim nogama' svima donosi golemu štetu, a potomstvu najveću. Za donošenje pravednoga i trenutku primjerenog radnog zakonodavstva nije potreban referendum, već mnogi samo moraju priznati da svojim radom i zaslugama nisu zavrijedili standard kakav uživaju, unatoč privatizacijskom i još uvijek neshvatljivom tekućem kriminalu. 
 
Ljudski kapital u poslovnoj bilanci
Neki neodgovorni poslodavci (a što je kriza veća oni su brojniji) sa zaposleničkim plaćama čine zloporabe. Tako, nedavno jedan rukovodilac vinogradarsko-vinarske tvrtke pred televizijskim kamerama pravda neisplatu plaća mala_skola1_veljaca_11.jpgulaganjem u opremanje vinskog podruma! Otpustio je zaposlenike koji su odbili raditi dok ne prime zaostale višemjesečne plaće, jer nisu 'organizirano' štrajkali! Koristio se našim nedorečenim radnim zakonodavstvom, koje je i inače više naklonjeno poslodavcima. Da parafraziramo, otpušteni zaposlenik više nema pravo ni pogledati 'svoju' podrumarsku opremu (plaću!), a kamoli je unovčiti. Drugi neodgovorni poslodavci uopće ne uplaćuju čak ni doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili ga uplaćuju na nižu osnovicu od one koju stvarno isplaćuju. Mjerodavna ministarstva i inspekcijske službe (koji svoje plaće redovito primaju i ne daj Bože da im se imalo smanje!) sve to znaju i toleriraju. Porez nije plaćala čak ni jedna od najvećih tvrtki u državi!!! O, sancta simplicitas!
Svaki čovjek koji dolazi na burzu rada nositelj je odnosno vlasnik svog ljudskog kapitala, dakle i on je kapitalist. S gledišta poslovnog procesa i pogotovo zbog odlučujuće uloge u stvaranju dodane vrijednosti, položaj ljudskog kapitala mora biti pravno i ekonomski u najmanju ruku izjednačen s položajem klasičnog pojma kapitala. Kada se to i institucionalno uredi, a vjerujem da se to jednoga dana mora dogoditi, rizik žrtava i koristi u poslovnome procesu bit će razmjerno rasporeðen na oba vida kapitala. Tada će ljudski kapital naći svoje mjesto i u poslovnoj bilanci. Sve se to i sada dogaða u manjem broju poslovnih aktivnosti. Naime, svaka osoba koja se bavi slobodnim zanimanjem, npr. obrtom, u poduzetnički pothvat u prvome redu unosi svoj ljudski kapital (te se itekako brine da ga održava i unapreðuje njegovu kvalitetu). Manji dio njegove virtualne bilance odnosi se na materijalni i financijski kapital.

J. Martinović,   veljača 2011.