Poduzetnička priča - Siniša Prugovečki Zagreb


Četvrtak, 08 Siječanj 2015

Mi uvodimo nove tehnologije kako bismo vam umjeravanje učinili ljepšim

*Uvijek sam imao želju napraviti nešto novo, neki zajednički pothvat *Nekad sam mislio da je najlakše uspjeti kad si prvi ili jedini, ali danas vidim kako je lakše uspjeti kada postoji konkurencija

Kada sam Sinišu Prugovečkog iz Zagreba pitao može li nam ispričati svoju životnu i poduzetničku priču nisam ni slutio što se krije iza njegovog posla, obično sam o ovom području informativno čitao, ponekad i nešto detaljnije istražio. Ali nisam znao da i umjeravanje ima svoju priču i može biti zanimljivo područje. Uvjerite se i sami, pročitajte što mi je Siniša kazao.

«Rođen sam u Zagrebu 1976., a prve dvije godine proveo sam na neki način izoliran od civilizacije, ali ništa dramatično. Naime moj otac je bio profesionalni vojnik pa smo živjeli kod Brdovca, malo izvan samog mjesta u šumi, gdje je bila kuća pored poligona za školovanje vojnih pasa. Tako sam se u svoje prve dvije godine života nagledao više pasa nego ljudi. Nakon toga smo se preselili u Zagreb, na Knežiju, a roditelji su mi se razveli kad sam imao 7-8 godina i od tada sam živio s majkom. U radnoj knjižici imam dva zvanja, jedno je ''fagotist'' (završio sam srednju glazbenu školu), a drugo je ''dipl. inž .fizike'' (diplomirao sam na smjeru astrofizika na Fizičkom odsjeku Sveučilišta u Zagrebu). U vrijeme dok sam završavao fakultet bio sam siguran da ću se baviti astrofizikom, sudjelovao sam na jednom projektu na Institutu za astronomiju u Beču koji se bavio galaksijama i sve je nekako vodilo u tom smjeru. Imao sam fantastičnog mentora, prof. Karla Rakoša, koji je nažalost preminuo, a koji je dugo vremena bio i ravnatelj tog austrijskog instituta. On je u mladosti morao pobjeći iz Jugoslavije, ali u njemu nisam osjetio apsolutno ništa od nacionalizma kako bi se možda očekivalo kada je riječ o emigraciji. Bio je jednostavno prepametan, preliberalan i presposoban za hrvatsko/jugoslavensko društvo koje je, sada mi se čini, funkcioniralo uvijek na isti način bez obzira na nazivni politički ili ekonomski sustav.

Uglavnom, moja se priča u znanosti usmjerila prema Hrvatskoj, a onda se dogodilo nekoliko stvari koje su me strahovito razočarale. Tada sam birao između odlaska u inozemstvo i bavljenja znanošću ili ostanka u Hrvatskoj i napuštanja znanosti. Odabrao sam napustiti znanost, tada većinom iz privatnih razloga. Iskreno, nakon te odluke nisam imao pojma što ću u životu raditi, ali sam znao da što god budem radio, ne smijem to raditi samo usput, jer uvijek sam želio biti najbolji i uvijek sam morao nešto voditi i nešto novo stvarati. To zvuči pozitivno, ali možda je i liječnička dijagnoza. Na sreću, usprkos grandioznosti, nisam završio u politici :). Završio sam preko Zavoda za zapošljavanje u jednom umjernom laboratoriju, u kojem sam proveo nešto manje od 5 godina prije no što sam otišao i osnovao svoju tvrtku s još 2 partnera.»

Je li vaša supruga uključena u ovaj posao – pitam ga? «Ona radi za veliku farmaceutsku kompaniju i poslovno ne dolazimo u nikakav kontakt. Naravno, kod kuće moramo biti jedno drugom podrška jer svatko od nas ima sasvim različite frustracije i probleme na poslu i treba misliti ne na sebe, nego na onog drugog. U tom smislu sam izuzetno sretan.»

Nikada nisam volio raditi sam

Metroteka je počela raditi u ljeto 2009. g., kada smo prvi puta dobili Potvrdu o akreditaciji umjernog laboratorija od strane Hrvatske akreditacijske agencije. Prije toga nam je trebalo oko godinu i pol da obavimo sve, od osnivanja, preko građevinske dozvole za prvi mali laboratorij (2011. smo se preselili u drugi, veći laboratorij), dobivanja kredita od HBOR-a itd. Sada kada gledam unazad, za hrvatske standarde i u odnosu na druge poduzetnike to je sve išlo poprilično brzo, međutim, svejedno je bilo jako frustrirajuće. Količina službenika i procedura na koje nailazite, a koji uopće ne razumiju što trebate, pozivaju se na neke zakone koje ne poznaju, traže od vas stvari koje nisu moguće (a i neke koje su kažnjive), je neprihvatljiva. Iskreno, drago mi je da sam danas tu gdje jesam, ali da sam znao što me čeka, ne bih za to imao hrabrosti. Zato je dobro da to nisam znao! Tvrtka u posljednje 3 godine varira između 6 i 7 zaposlenih, a rast prihoda između 15% i 40% godišnje. Kao što sam već ranije rekao, možda zvuči čudno, ali važnije mi je kako radim ono što radim i s kim to radim, nego što radim. A u području u kojem sam kao zaposlenik proveo 5 godina vidio sam puno toga što se može raditi bolje, i to ne samo u Hrvatskoj nego općenito, u svijetu. Umjeravanje je usluga koja se previše promatra kroz tehničke specifikacije, a premalo kroz ono što zapravo znači kupcu. Mi se naravno ne možemo nositi budžetom i opremom s bogatim laboratorijima zapadnih zemalja EU, ali možemo pametnije iskoristiti to što imamo i na taj način biti daleko konkurentniji od njih. To je nešto što je danas uobičajeno, fokus na ''user experience'', a mi smo krenuli s time u jednoj niši koja je i u svijetu malo zaostala pa smo vrlo lako mogli puno toga učiniti bolje.

U odnosu na naš početak prije 5 godina, broj nama konkurentskih laboratorija se barem udvostručio, ali to je za nas dobro. Nekad sam mislio kako je lakše uspjeti kad si prvi ili jedini, ali bio sam u krivu. Lakše je uspjeti kada postoji konkurencija jer te tada ljudi mogu uspoređivati. Tek ako imaš konkurenciju možeš biti prepoznat kao najbolji. S druge strane, unatoč povećanju broja umjernih laboratorija, u Hrvatskoj se prosječna usluga nije poboljšala, zapravo se pogoršala. Iz moje perspektive manje laboratorija je išlo naprijed, a više nazad. Uzrok tome je sigurno gospodarska kriza. Svi poduzetnici traže način da u krizi prežive, a ako nemaju dovoljno samopouzdanja onda će prihvatiti raditi svašta. Jedna od najčešćih promjena je srozavanje usluge i srozavanje cijene koje je destruktivno prema onima koji to ne rade, ali je daleko više autodestruktivno. Takve tvrtke imaju pad prihoda, a Metroteka i dalje raste. Dakle, rekao bih da su danas svakako teži uvjeti za poduzetništvo nego prije pet godina, ali nama u Metroteci je bolje. Kada bih danas razmišljao o pokretanju posla, možda bih se predomislio i odustao, zato mi je drago da sam to odradio ranije. Analiziram pogreške koje sam napravio, ali ne vraćam se često na njih jer mislim kako to nema smisla. Ono što mi je bilo od velike pomoći u poduzetništvu je iskustvo bavljenja glazbom, budući da sam i tamo gotovo uvijek bio voditelj. Uvijek sam imao tu želju napraviti nešto novo i da to bude zajednički pothvat. Nikad nisam volio raditi sam.

Ne možeš imati i ovce i novce

Zašto umjeravanje i što se pod tim podrazumijeva? «Umjeravanje je globalno osiguranje sljedivosti mjerenja. Da na jednostavan način objasnim, naš posao je da kada naši klijenti nešto mjere (pri čemu klijent može biti bilo tko od forenzičkog laboratorija do ljevaonice aluminija), dobiju rezultat koji je usporediv s rezultatima dobivenim bilo gdje u svijetu. Npr. da je +37,0°C izmjeren u nekom procesu proizvodnje lijekova isti kao +37,0°C izmjeren u Japanu, Švicarskoj, Rusiji ili SAD-u. To može zvučati kao nešto pretjerano, ali bez toga današnji globalizirani svijet ne može funkcionirati. Možda je još bolji primjer za umjeravanje - sport. Svi ćemo se složiti kako je izuzetno važno da je npr. rezultat 00:09,77 koji istrči trkač na 100 m na mitingu u Americi istih 00:09,77 i u Kini. Bez zajedničkog sustava mjerenja rezultati nemaju smisla. Ili uzmimo primjer jogurta. Na njemu piše da se mora držati na temperaturi od +4°C do +8°C. Naravno, to znači da taj raspon temperature mora biti poštivan i u skladištu na mjestu proizvodnje, i u kamionu koji ga prevozi, i u skladištu trgovačkog lanca i na koncu u dućanu. Dakle, mi u umjernim laboratorijima diljem svijeta se bavimo time da osiguramo svojim klijentima da mjerenja imaju isto značenje i smisao u cijelom svijetu. Važno je također reći kako usluga umjeravanja u 99% slučajeva nije zakonski propisana, dakle umjeravanje nisu ''žute markice'' na vagama u dućanima ili na benzinskim pumpama. Usluga umjeravanja se pruža samo onima koji to žele (zato jer žele biti sigurni u kvalitetu i sigurnost svog proizvoda, procesa i sl., ili npr. žele povećati konkurentnost i povjerenje na globalnoj razini), a ne zato jer je to propisano zakonima Hrvatske.»

Volite li to što radite i može li se svojim radom uspjeti? «Volim što zajedno sa svojim kolegama iz Metroteke mogu razvijati uslugu na inventivne načine. Ne moramo slijediti uobičajene obrasce. Užasava me kad netko u Hrvatskoj kaže ''ali mi to tako radimo već 20 godina'' ili možda još gore ''to se tako radi u Njemačkoj''. U Hrvatskoj je postoji veliki nedostatak samopouzdanja i inicijative.

Sigurno je kako se i u Hrvatskoj može uspjeti svojim radom, ali nije jednostavno. Najvažnije je biti uporan i ne odustajati od principa. Čini mi se da u Hrvatskoj najbolje posluju tvrtke koje posluju konzistentno, bez obzira je li to konzistentno etično ili konzistentno neetično. A one koje traže neki srednji put između principa i kratkoročne materijalne koristi, one propadaju. Rekli bismo ne možeš imati i ovce i novce. Ja bih naravno radije da ima daleko više onih koji posluju etično, ali primjećujem kako garancija uspjeha nije ni etičnost, ni neetičnost, nego konzistentnost.»

Bio sam jako uporan

Sigurno ste na svom putu nailazili na prepreke, skrivene i otvorene, kako ste ih prevladali? «Bio sam jako uporan, bilo je trenutaka kada su gotovo svi osim mene sumnjali u moje odluke, ali to su bili samo trenuci. Ako i ti posumnjaš, onda si gotov jer onda ne postoji više nitko tko ti vjeruje. Uzmite bilo koju knjigu o biznisu i kvaliteti ili biografije poduzetnika poput Steve Jobsa, Richarda Bransona i sl. Sve te knjige govore jedno te isto – nemojte misliti na novac, mislite na to da se natječete i da želite u nečemu biti najbolji. Mnogi ljudi će reći kako je lako to govoriti iz perspektive multimilijunera, ali ja nisam multimilijuner i već vidim da je to istina. Samo nemojte misliti na novac i on će doći. (Naravno, ne propagiram odustajanje od kontrole troškova, samo želim reći da ne treba primarno razmišljati o financijskom uspjehu.). Kao u sportu. Za uspješnog sportaša postoji uvijek samo sljedeća utakmica. Naučiš nešto i iz pobjede i iz poraza i ideš dalje.»

Možda ste ponekad poželjeli sve ostaviti? «Ne, nikad nisam želio sve ostaviti. Možda se još nisam susreo s dovoljno velikim problemom, a uvijek sam imao divne ljude oko sebe. Neprestano smo dobivali pohvale i nove poslove tijekom svih 5 godina Metroteke i nije bilo razloga za velike sumnje. Bilo je teških trenutaka koje sam uvijek doživljavao samo kao teške trenutke, a ne kao tešku situaciju.»

A kako funkcionirate s radnicima, dobavljačima… jeste li vlasnik koji puno traži ili… ? «Uh, to bi trebalo pitati radnike i dobavljače. Naša usluga nije previše ovisna o dobavljačima, ali o radnicima i klijentima jest. Među ljudima uvijek postoje oni koji su zadovoljni s tvojim načinom upravljanja i oni koji nisu zadovoljni. Tajna je samo u tome da ih uspijevaš razlikovati, i po mogućnosti zaposlenike izabrati iz prve skupine. Mislim da nisam vlasnik, tj. ''šef'' koji je strog, zapravo često su mi to i prigovarali, da sam prepopustljiv i nedovoljno strog. To je vrlo osjetljiv model upravljanja, jer su ti potrebni ljudi koji vjeruju u to što radite, nije dovoljno da rade za plaću. Ali ako nađeš takve ljude, a ja sam siguran da ih sada imam (to su osim mene kao voditelja laboratorija moja zamjenica Marija Pavlović, voditeljica kvalitete Mirna Fakin, voditelj prodaje Hrvoje Ćaćić, mjeritelj Miro Turčinović i naša tajnica Petra Bukovac) onda je to nepobjediv model.»

Budućnost laboratorija

«Mnogi će nestati, to je sigurno. Zapadne države EU imaju manji broj velikih laboratorija, a zemlje u tranziciji velik broj malih. Ja mislim da je to normalan razvojni put, svi su počeli s puno malih, a onda su samo najbolji opstali i narasli. I mislim da je to dobro. Ne mislim da je poduzetništvo za svakog, a siguran sam kako nije za one kojima je jedini cilj – novac. Kao što sam već rekao, meni je uvijek važnije s kim radim i na koji način radim, nego što radim. Tako da nikad nije bilo nečeg posebnog što nisam volio raditi, a morao sam. Jedino ne volim raditi s ljudima lišenim entuzijazma, koji samo odrađuju posao. A u skladu s time, najviše volim raditi na novim idejama, pogotovo ako nisu moje, nego od mojih zaposlenika.»

Imaju li poduzetnici osjećaj da se moraju educirati? «Ne znam točno kako bih na to odgovorio. Za mene želja za edukacijom proizlazi iz želje da budemo najbolji. Ako ti je to pokretač onda ćeš stalno tražiti načine da napreduješ, pa ćeš se i educirati. Najvažnija je upornost i konzistentnost. Ako se ideš educirati samo da bi se educirao, onda od toga neće biti koristi. Mnogi u Hrvatskoj nažalost kao što sam već spomenuo na prvo mjesto stavljaju novac, pa onda zaborave na sve ostalo.»

Vidio sam vašu prezentaciju iz 2009 g. umjeravanje – ponos i predrasude, hrvatska priča. što se od tada promijenilo? Gdje je danas mjesto Hrvatske u EU s obzirom na broj umjernih laboratorija? «Ja tu prezentaciju nisam vidio 5 godina i ne sjećam je se previše. Znam da je na web stranicama HGK, ali nisam je od tada gledao. Kao što sam već ranije rekao, u Hrvatskoj se povećao broj konkurentskih laboratorija, ali se zbog krize prosječna razina usluge smanjila. Takva filozofija nije Hrvatskoj donijela neki pretjerani uspjeh, da kažem diplomatski.»

Znam da ste tajnik Hrvatskog društva za kvalitetu, objasnite nam jednostavnim rječnikom što je to kvaliteta i zašto kvaliteta? «U jesen 2013. Metroteka je započela suradnju sa Juran Institutom iz Bostona čiji je osnivač Joseph M. Juran glavni utemeljitelj suvremenog pogleda na kvalitetu. Njihov interes za način na koji Metroteka radi je sigurno najveći kompliment koji smo u 5 godina dobili. Oni smatraju da su neke Metrotekine ideje daleko iznad trenutne razine američkih laboratorija, a ja se nadam da ćemo te ideje uspjeti razviti. Uglavnom, Juran (koji je umro s 104 godine, pa možemo reći da je jako dobro znao što je kvaliteta života) je kvalitetu bilo čega (proizvoda, usluge, nečeg trećeg) definirao kao istodobno dvije stvari – izostanak kvarova/grešaka i prisutnost stvari koje korisnik ocjenjuje bitnima. Sinergija te dvije stvari je kvaliteta. Uzmimo primjer automobila. Za automobil koji se nikad ne kvari, ali ima drvene stolice nećemo reći da je kvalitetan, a isto tako to nećemo reći za automobil koji je tehnološki izuzetno napredan, ali se kvari svakih nekoliko mjeseci. No, ako imamo automobil koji je tehnološki napredan na način da to korisnika čini zadovoljnim, a istodobno se ne kvari – imamo kvalitetan automobil. Isti princip se može primijeniti i npr. na izvedbu glazbenog djela. Da bi mogli reći da je neki muzičar kvalitetan nije dovoljno samo da ne griješi.»

Pokrenuli smo projekt BB, «Biti bolji-Be better», namijenjen učenicima srednjih škola u Hrvatskoj. Do sada smo obišli 19 škola u 17 mjesta i uspjeli u projekt uključiti oko 2400 učenika. možete li nas podržati u ovom projektu u bilo kom obliku? «Dapače, bit će mi drago. pogotovo što nije riječ o promociji tvrtke (što ponekad može biti jako zamorno), nego o ulaganju u mlade.»