ALJOŠA PLEIĆ - ACCIONA ENERGIJA D.O.O., SPLIT - OIE su budućnost kao cijela filozofija života koja s tim ide


Subota, 09 Prosinac 2017

*Uopće nema dvojbe kako će OIE u narednih 20-30 godina u potpunosti istisnuti sve oblike fosilnih i nuklearnih goriva, prvenstveno iz sektora proizvodnje električne energije, pa zatim i iz prometa *Cijeli svijet ide jednosmjerno prema OIE! Nema natrag

Aljoša Pleić, dugogodišnji predsjednik Uprave u hrvatskoj podružnici španjolske Sunstroom Energy grupe i jedan od osnivača Koordinacije za obnovljive izvore energije (OIE) pri HUP-u, predsjednik Udruženja Obnovljivi izvori Hrvatske, danas je direktor razvoja za Hrvatsku i regiju u Acciona energiju, hrvatske podružnice te španjolske tvrtke.

Za sebe Aljoša kaže: „Rođeni Splićanin, odrastao i školovao se u Splitu u III. matematičkoj gimnaziji, te na FESB-u, student strojarstva. Cijeli život proveo u Splitu, dok se u poslovnom smislu dosta toga vezivalo za Zagreb i ostale dijelove Hrvatske. 

Sretno oženjen već 7 godina, te otac djeteta od nepune dvije godine koji je postao glavna crta, okosnica mog života. Naravno, hajdukovac J.“

Nakon uspješnog desetogodišnjeg rada u telekomunikacijama i ICT sektoru odlučili ste se baviti obnovljivim izvorima energije. Gdje ste i što radili u tih 10 godina i zašto baš odluka za OIE?

ICT i telekomunikacije u razdoblju 2000. – 2009. godine su bili najbolji primjer jedne brzorastuće grane gospodarstva za koju se uopće nije smatralo da će postati to što je danas, a to je sastavni dio naših života i to za osobe svih uzrasta. Nakon rada u vodećim tvrtkama u tom sektoru, poput VIPnet-a, Metronet-a, H1 Telekoma i STORM Grupe, jednostavno sam osjetio određen zamor materijala, te sam htio vidjeti u što se novo upustiti. Počeci mog rada i djelovanja u OIE zapravo kreću kao simbioza ICT-a i OIE-a. Radio sam kao konzultant za implementaciju modernih i naprednih software rješenja u industriji OIE, poglavito biomase i bioplina s kolegama, no nekako usput sam spoznao puno više o solarima i vjetroenergiji, pa sam krenuo tim stopama. 

Shvatio sam tada da su OIE budućnost, ne kao samostalni proizvođači električne energije, već cijela filozofija života koja s tim ide. OIE sami po sebi nisu dostatni, ali uz energetsku učinkovitost, distribuiranu proizvodnju, te pametne sustave upravljanja, uopće nema dvojbe kako će OIE u narednih 20-30 godina u potpunosti istisnuti sve oblike fosilnih i nuklearnih goriva, prvenstveno iz sektora proizvodnje električne energije, pa zatim i iz prometa. Ni kameno doba nije završilo jer je nestalo kamena! 

Bili ste predsjednik Uprave u hrvatskoj podružnici za OIE Sunstroom Energy Group, jedan ste od osnivača koordinacije za obnovljive izvore energije u HUP-u, predsjednik ste Udruženja obnovljivih izvora energije Hrvatske, od prije 2 godine ste direktor razvoja za Hrvatsku i regiju u Acciona energija. Mogli bi reći da ste do kraja „obnovljivac“, izazov ili… ?

Istina, puno se toga događalo u posljednjih nepunih 10 godina, ali svakako je rad s mojim prijateljima i partnerima u Sunstroom-u obilježio taj dio. Preuzeli smo od Grada Orahovice projekt fotonaponske elektrane Orahovica 1, u potpunosti ga redizajnirali, dovršili administrativne procedure, te uspješno u rujnu, 2012. g. pustili u radu „prvu veliku“ FNE u Hrvatskoj, snage 0,5 MW. Sada to izgleda kao jako mala FN elektrana, ali tada je to bilo 50% tržišta FNE u Hrvatskoj. Razvili smo još 7,5 MW elektrana, u Orahovici i Jasenicama kod Zadra, no radi problematike kvota, nejasnog sustava i nestabilne budućnosti, na žalost nismo projekte realizirali, već smo u postupku tužbe protiv RH za naknadu štete i uloženih preko 8 milijuna kuna u razvoj projekata, dozvole, pristojbe i slično.

To iskustvo je istovremeno rezultiralo pokretanjem i organiziranjem HUP Koordinacije OIE pri udruzi energetike, kako bi kao socijalni partner imali što bolji položaj u razgovorima s predstavnicima Vlade RH, što je i rezultiralo s mnogim promjenama koje smo uspjeli napraviti, ali još nismo gotovi. Prije godinu dana sam bio jedan od inicijatora osnivanja gospodarsko interesnog udruženja OIE Hrvatske, koje je također prepoznato kao aktivni sudionik u dijalogu, gdje bez lažnih i skrivenih namjera pokušavamo zakonodavcu ukazati na nesiguran i nestabilan okvir za razvoj projekata OIE, bilo malih i velikih. U današnjem svijetu, poglavito u energetici, ulaganja u OIE su i po snazi i po financijskim izdacima višestruko veći od ulaganja u postrojenja s fosilnim gorivima i cijeli svijet ide jednosmjerno prema OIE! Nema natrag. 

Vjerujem da je sve ovo bio jedan od razloga zašto sam odabran na mjesto direktora razvoja Acciona energije za Hrvatsku i regiju. Acciona energija je jedna od najvećih svjetskih tvrtki sa portfoliom od preko 13.000 MW vlastitih postrojenja širom svijeta, isključivo OIE postrojenja. Hrvatska tu ima veliki potencijal i vjerujemo kako će ga i ova i buduće vlade konačno iskoristiti radi postizanja vlastite energetske neovisnosti, jačanja nacionalne sigurnosti, povećanja BDP-a te zapošljavanja koje ovaj sektor donosi.

OIE su nekako u fokus javnosti došli kada se počelo govoriti o poticajima i brzom povratu uloženog. U zadnje vrijeme zbog poskupljenja struje. Kao glavni razlog za veće račune navodi se rast troškova obnovljivih izvora. Ako se ne varam odgođena je i primjena Zakona o obnovljivim izvorima energije. O čemu se radi?

O ovome mogu knjigu napisati, ali srž stvari je jednostavna. 2007 g. smo krenuli s prvim poticajima u OIE, imali smo (imamo je i još, ali nije više adekvatna) strategiju energetskog razvoja, kvote i pravilnike, ali što se dogodilo. Zakonodavac nije prilagođavao svoj sustav promjenama na tržištu i to punih 5 godina. Upravo to razdoblje je u svijetu pokazalo kako je cijena tehnologije (poglavito solari) počela padati, te samim time su trebali i manji poticaji, odnosno njihova revizija na godišnjoj razini. Da smo se toga pridržavali i tako radili, danas bi u Hrvatskoj imali barem 10-20 puta više solara, a ukupnih OIE preko 2-3 puta. Znate što bi to značilo? Manji uvoz električne energije i ovisnost o tržišnim kretanjima. Ulaganja, odnosno poticanje OIE-a znači u jednom kratkom razdoblju veću cijenu, ali dugoročno, praktično besplatnu energiju, jer najveća prednost OIE je sirovina, koja je besplatna, poglavito sunce i vjetar. A toga u Hrvatskoj imamo u izobilju.

Zakon o OIE je na snazi, na žalost podzakonski akti još nisu doneseni i to već kasni pune dvije godine. Razlog tome leži isključivo u stalnim promjenama Vlade, ministara, ministarstva, gdje svaki od njih ima svoju viziju kako bi se strateški trebali rješavat problemi u energetici. To mora donijeti struka, a ne politika. Tada će se politika i te kako pridržavati i rješavati probleme.

Najavljeno je uvođenje trošarina na OIE. Trebaju li nam OIE, što oni znače za gospodarstvo i koja je cijena „zelene“ energije?

Same izjave bivšeg državnog tajnika za energetiku o uvođenju trošarina na OIE nisu se negativno odrazile samo na taj sektor, već na cjelokupno gospodarstvo. Pa gledajte, kakvu mi to sliku šaljemo potencijalnim investitorima, ulagačima i rejting agencijama? Ne možete stečena prava mijenjati samo zato jer ne razumijete problematiku sustava i ne želite slušat rješenja.

Inače, EU je u svom zimskom paketu i smjernicama jasno naglasila da se ne smiju uvoditi nikakve trošarine, ni porezi za OIE ili energetsku učinkovitost, već dapače, na sve oblike fosilnih goriva. Pa EU je predvodnica u svijetu što se OIE tiče, a sada imamo i skoro sve zemlje na svijetu potpisnice Pariškog sporazuma. To vrijedi i za Hrvatsku i sve njene buduće Vlade.

Rekli ste da godinama nema novih natječaja za ulazak u kvote OIE, banke odustaju od projekata OIE, stvara se atmosfera da se s projektima mulja. Kako riješiti ovu pomalo zbunjujuću situaciju za građane?

Ne vidim što je tu zbunjujuće? Mediji su ti koji stvaraju problematiku oko povećanja naknade za OIE što će rezultirati s nekoliko kuna većim mjesečnim računima za kućanstvo. Moram li naglasiti da preko 80% kućanstava nije promijenilo svog opskrbljivača ili tarifni model na kojem je, a samo s tim korakom bi smanjili mjesečne račune za isto toliko kuna o kojima sada govorimo da će se povećati?! Dakle, nije problem u potrošačima, već u medijima koji onda vrše pritisak na zakonodavce koji onda postupaju iracionalno, ili još gore, ne rade ništa. Zato i jesmo u začaranom krugu. O svim tim navodnim „muljanjima“ nema niti jedne jedine istrage, a pogotovo da se nešto dokazalo. Ako je itko radio loše u ovom sustavu, to je bila Vlada i ministarstva koja 10 godina praktički ne rade ništa da osiguraju stabilnost ovom sektoru, povećaju vlastitu proizvodnju opreme, energije, osiguraju i dodatna značajna zapošljavanja, da se ne ponavljam.

Naknada se mora povećati, jer u protivnom država neće moći ispoštovati ugovorne obaveze, a tada će na bilo kojem sudu izgubiti, što će značiti još veće troškove i državi i građanima kako bi isplatila izgubljeno i kamate! Sustav poticanja OIE je jedini transparentni sustav poticanja u Hrvatskoj. Prvenstveno, potiče se isporučena roba, u ovom slučaju energija. Dakle, ako povlašteni proizvođač ne proizvede električnu energiju, ista neće biti ni plaćena. Zna se točan iznos koji se naplaćuje svakom potrošaču, te koliko se isplaćuje svakom povlaštenom proizvođaču. Do sada je isplaćeno nešto manje od 3 mlrd kn poticaja u zadnjih 10 godina. Sada to usporedite s poticanjima u poljoprivredi, Hrvatskim željeznicama, autocestama,… Tamo imate hrpetinu afera, porazne rezultate usprkos desecima milijardi kuna poticaja, a ne zaboravite kako su sva ta sredstva isplaćena iz proračuna ili putem raznih poreza, a većina građana uopće od toga nema koristi? Svaka kuna poticaja OIE je rezultirala proizvedenom električnom energijom koju je svaki potrošač u Hrvatskoj i potrošio. Mi u prosjeku uvozimo 50% električne energije. To je sramota i to je velika prijetnja nacionalnoj sigurnosti! 

Energetska učinkovitost i čista energija su nužnost, ali kažu i da je bitna ekonomska logika. Kakva je situacija u Hrvatskoj, postoji li jasna energetska strategija?

Hrvatska nije preko 40 godina izgradila niti jedno novo energetsko postrojenje osim HE Lešće koje je financijski, energetski i ekološki promašaj i vjerujem kako će čak brzo biti i ugašen. Dakle, naš sustav je star u svakom pogledu. Vlastitih fosilnih goriva nemamo, pa je sreća da smo odustali od glupih ideja Plomina C i sličnih projekata, jer to Hrvatskoj ne treba. Nama trebaju OIE, poglavito vjetar i solar, jer za to imamo najviše potencijala, te biomasa i bioplin tamo gdje mogu. Naravno, isto vrijedi i za geotermal, no tih područja na žalost nemamo puno, ali trebamo iskoristiti što imamo.

Uz navedeno, moramo ulagati, bilo kao država preko HEP-a ili omogućiti privatnim investitorima ulaganja u reverzibilne hidroelektrane, koje će služiti kao velike baterije za pohranu energije kada je imamo viška, a koje će raditi kao regularne hidroelektrane kada imamo veću potrošnju. Mi smo zemlja koja se dosta oslanja na turizam, skoro 20% BDP-a nam dolazi od turizma, dakle realno skoro 30%. Mi upravo tada uvozimo najviše električne energije, ili smo na mnogo mjesta širom obale osuđeni na redukcije, jer naš stari i zastarjeli energetski sustav ne može opskrbiti potrebe povećane potrošnje. Zamislite da su se ove nesnosne vrućine i požari produljili nekoliko dana ili tjedana, pa pola Dalmacije bi bilo bez struje. Što bi to značilo za turizam? Katastrofu!

Hrvatska je bogata suncem, vodom, vjetrom..., a ipak ih ne koristimo kao drugi (primjera Njemačka ili Nizozemska koja čak i vlakove pokreće vjetrom). Koliko se ustvari koristimo „zelenom“ energijom? 

Službeno za 2016. godinu, 11% potrošene električne energije u Hrvatskoj je došlo iz poticanih OIE, sunca, vjetra i biomase/plina. To je sramotno malo i zemlja smo na začelju EU po instaliranoj snazi OIE-a. Imamo sreću da se naš energetski sustav bazira i na hidroelektranama, ali to nisu poticani projekti, već projekti koji su višestruko puta isplaćeni, te je zapravo pitanje zašto mi u Hrvatskoj nemamo i još niže cijene električne energije? Osim poticanih proizvodnih kapaciteta, ništa drugo nije izgrađeno! Gdje je ta razlika u cijeni na računima potrošačima? To se nitko ne usudi pitati zakonodavce, odnosno neće dobiti odgovor. HEP je jedan od rijetkih nacionalnih operatora u EU koji nema niti jednu vjetroelektranu ili solarnu elektranu u svom vlasništvu, a deseci i deseci miljuna kuna su potrošeni u nekakve razvoje bez ikakvog rezultata? Pa je li to sramotno?

Može li se danas lako procijeniti u što točno ulagati, hidro potencijal je velik, ali kažu moramo imati i baznu energiju (nuklearna energija, termoelektrane,… ). Kako ovo uskladiti? Zalažete se za izgradnju nove reverzibilne HE Jasenica do 2020.

Nije teško procijeniti u što ulagati. Treba ulagati u onaj segment za koji imamo sirovinu. Hidropotencijal na žalost nije velik koliko svi misle, jer je već do sada značajno iskorišten, a ne zaboravite kako je 50% teritorija RH pod Natura2000 zaštitom, što sama ulaganja čini skoro pa nemogućima u tom segmentu.

Nove reverzibilne, pa tako i CHE Jasenice su nužne, zajedno i s regulacijskim elektranama na brodske plinske motore, za što već imamo industriju i licenciranu proizvodnju u Hrvatskoj. Estonija se upravo tome okrenula jer imamo sličnu energetsku problematiku, no u nas još uvijek sve stoji. Bazna energija kao pojam je pojam iz prošlosti. Ne radi nuklearka ili termoelektrana na stabilan način (ujednačena proizvodnja) jer tako želi, već zato jer drugačije ne može raditi. Vi te elektrane ne možete paliti gasiti kako želite. Kada se NE/TE ugasi, treba puno vremena da se ponovo vrati u proizvodnju.

Uz sve već navedeno, OIE, pohrana (reverzibilne elektrane ili baterijski sustavi u budućnosti), regulacijske elektrane, te energetsku učinkovitost, upravo to sve eliminira potrebu za velikom količinom takozvane bazne energije. Svim tim proizvođačima danas upravljaju računalni sustavi, tako da potrošač na kraju uopće neće osjetiti je li mu energija dolazi iz OIE ili fosilnih goriva poput TE il NE.

A vjetroelektrane, koliko su one siguran izvor? Ovo Vas pitam jer je tvrtka koju vodite 2013. g. izgradila prvu hrvatsku vjetroelektranu Jelinak. Planirali ste daljnju izgradnju vjetroparkova, u kojoj je sada to fazi?

Niti jedan oblik OIE nije sam po sebi dostatan. OIE idu svi zajedno, a dominantan je onaj kojega na određenom području ima najviše. Mi tu imamo vjetar i solar kao dominantne koje moramo iskoristit, a s reverzibilnim hidroelektranama i regulacijskim elektranama osiguravamo stabilnost sustava. Tome se mi moramo okrenuti bez ikakvog više razmišljanja. Pogledajte recimo Norvešku. Ona ima jako puno vjetroelektrana, ali nema solara, no ima jako puno reverzibilnih hidroelektrana koje služe da nadomjeste proizvodnju kada je povećana potrošnja, a vjetar ne može namiriti istu. Takvih primjera imate na stotine širom svijeta.

Acciona ima u pogonu VE Jelinak snage 30 MW od lipnja, 2013. g., a sada smo upravo u završnoj fazi dobivanja svih dozvola za još dva vjetroparka ukupne snage oko 80 MW, te razvijamo veliki projekt solarne elektrane. Ako ne bude promjena plana, te se dogode nužne zakonske promjene i liberalizacija tržišta, graditi ćemo sve projekte u razdoblju 2019. – 2022. godine. Vjerujemo kako će tih projekata biti još u godinama koje dolaze. Sve će te elektrane energiju prodavati na tržištu. A hoće li na to biti dodatnih premija, ovisiti će o zakonodavcu i novoj energetskoj strategiji. 

Nova strategija niskougljičnog razvoja jasno predviđa do 2030 godine oko 2500 MW solara i isto toliko vjetra, a do 2050 godine po 7000 MW solara i vjetra. To jasno govori u kojem smjeru idemo, samo da to Vlade i provedu i neće biti problema.

U Orahovici je izgrađena solarna elektrana koja se sastoji od 2040 solarnih panela raspoređenih na 15.000 četvornih metara. Ako se ne varam, tu su se pojavili dodatni problemi, koji?

Ne znam na koje probleme mislite? FNE Orahovica 1 radi već 5 godina bez ikakvih problema i za elektranu i za okolnu distribucijsku mrežu na koju je spojena. Dapače, utjecaj te elektrane je iznimno pozitivan na mrežu, jer je rasteretio cijeli taj dio opskrbne mreže. Jedini problem koji imamo što na tom području nije izgrađeno još 2.5 MW sunčane elektrane za koju su sve dozvole i uvjeti osigurani.

Pročitao sam intervju u kojem ste kazali da je država „obnovljivcima“ godinama davala previsoke poticaje, kao rezultat sada nema dovoljno novaca za isplatu poticaja. Kažete da je neprihvatljivo da se oni koji proizvode struju iz OIE optužuju za potencijalna poskupljenja. I dodajete, netko u državi će jednom za to morati odgovarati. Kasnije ste ovu izjavu dodatno obrazložili. O čemu se tu radi?

Već sam prethodno objasnio da su nečinjenje državnih službi i ministarstava kroz godine rezultirali ne mijenjanjem poticajne cijene. To je problem. Novaca nema zato jer se politika boji medija i pokušava se na pogrešan način dodvoriti građanima. Kako je sustav prikupljanja naknade, odnosno sredstava za isplatu poticaja akumulacijski sustav imate situaciju gdje se jednostavno nije prikupilo dovoljno sredstava jer se visina naknade nije usklađivala s brojem ugovorenih projekata i svaka Vlada je odluku o povećanju odgađala, pa imate situaciju da ste naknadu 2013. podizali za 7 puta, a sada će se podignuti za 2 puta. A da ne govorim kako je 2010. g. ista bila jednom i smanjena dva puta.

Sve ovo je rezultiralo kaosom i dovodi državu u situaciju da ne može ispoštovati ugovore, a istovremeno se proizvedena   energija troši?! OIE Hrvatske je više puta predlagao nove modele, transparentne modele upravo da se vidi još točnije koliko stvarno koštaju poticaji električne energije, ali znate, transparentno ne odgovara većini. Javno su dostupni podaci da cijena kWh iz poticanih proizvođača je 0,90 kn, što je niti dva puta veće od prosječne cijene kWh od 0,46 kn. Dok istovremeno imate neodgovorne političare i dionike koji kažu da je cijena kWh iz tih poticajnih postrojenja 4-5-6 puta skuplja. To je obična laž. No, za to nitko ne odgovara, a stavlja se krimen kriminalca na svakoga tko se bavi OIE u Hrvatskoj. To je nezdrava atmosfera za investiranje i rad.

Izgradnju izvora iz OIE prati i odgovarajuća tehnologija te oprema. Nije li to možda buduća „bomba“ otpadnog materijala kojeg nećemo moći na pravi način zbrinuti? Kakva je danas situacija u području ovog zbrinjavanja?

Neće, pogotovo jer je reciklaža tih materijala i opreme jako jednostavna i već imate dosta tvrtki u EU koje se upravo s tim bave. Ovo se većinom odnosi na solarne module, ali ti solarni moduli su u 95% komponenti od stakla i aluminija i slične legure, te najmanji dio od rijetkih elemenata poput silicija i slično. Upravo radi toga, jako je jednostavno to razdvojiti i reciklirati i ponovno koristiti. Ono što dodatno ljude zbunjuje je priča kako sve to radi 20-25 godina, što je apsolutno netočno. U tom razdoblju je učinkovitost najveća, a nakon toga opada. Dok god učinkovitost i proizvodnja nadmašuju troškove održavanja, ta postrojenja će raditi, a prema svemu sudeći, govorimo o 50 godina minimalno.

Pokrenuli smo projekt „Biti Bolji-Be Better“, namijenjen učenicima i studentima, obišli smo oko 35 osnovnih i srednjih škola te 2 fakulteta; održali preko 80 aktivnosti, poslušalo nas je preko 10.000 učenika, studenata i građana. Postoji li mogućnost da na jesen budete gost neke od škola u Slavoniji?

Vrlo rado i bez razmišljanja. Čekam pozivnicu.

Vladimir Mihajlović

Rujan 2017.

Biti uspješan menadžer, nije li to kruh sa sedam kora?

Istina, i više od sedam kora. Par stvari su ključne koje sam naučio u svojih više od 15 godina rada. Odluke se u većini slučajeva moraju donositi jako brzo, čak i kad se nemaju sve informacije, jer je takav naš sustav u kojem radimo. Drugo, najvažniji su ljudi s kojima radim, radije s dobrim ljudima raditi i zaraditi 5%, nego s lošima i nepouzdanima 50%, jer ovi potonji će te prije ili poslije koštat, živaca, vremena, novaca ili najgore zdravlja.

Ono negativno što sam naučio, odnosno iskusio, je kada morate kvalitetnom i dobrom zaposleniku reći da je došao kraj puta, odnosno da od idućeg mjeseca više ne možete osigurati sigurnu plaću. Ulažete vlastita sredstva, trud i vrijeme, a onda vam netko tko drži vlast, bez ikakve strategije ili obrazloženja kaže da to više ne možete raditi?! Zato i jesmo kao država jako nisko na „doing business“ ljestvici, no i dalje vjerujem kako će se to promijeniti. I ono najvažnije, pravo i pravda nemaju nikakvih dodirnih točaka!

Imam osjećaj da svi „znaju“ što su OIE, ali ipak mislim da su i nepoznanica za veći dio javnosti. Što su ustvari OIE?

OIE su stil života. Bilo da je riječ o jednostavnom odvajanju otpada, kupnji ako je moguće štedljivijih uređaja/potrošača u kućanstvu, energetskoj učinkovitosti, te u konačnici proizvodnji energije na mjestu potrošnje. OIE više nisu mit ili nepoznanica, oni su tu i bez njih nećemo moći dalje ni kao pojedinci ni kao sustav.

Kada cijena energenata postaje visoka, svatko od nas tada počne razmišljati o štedljivijem potrošaču. Pogledajte cijene goriva za osobne automobile. Nekad nije bilo važno je li osobni automobil troši 8 ili 15 l/km, no danas, uz konstantan rast cijena goriva, svi gledaju i da se što manje beskorisno voze, a ujedno da imaju vozila koja što manje troše u nekakvom prosjeku. Isto će vam se događati i u sektoru potrošnje struje, vode ili plina.

 

Usporedite stanje OIE u EU i Hrvatskoj. Što oni imaju, a mi ne? Iako imamo ogroman neiskorišten potencijal čini se da nismo visoko na ljestvici u EU po udjelu proizvodnje električne energije iz OIE? Koliki je prosječan povrat investicija u OIE u Hrvatskoj?

Većina EU zemalja, usudim se reći sve osim Hrvatske, imaju uređen sustav OIE i tržišta električnom energijom. EU želi da se sve zemlje članice ponašaju isto u tom pogledu i prema tome ide. Mi, kako već previše kasnimo s usklađivanjem zakonodavstva i tržišta, vjerojatno ćemo platiti najviše penala radi toga, ako se ne probudimo iz ovog zimskog sna na vrijeme.

Radi svega prije navedenog, radi lošeg i sporog pravosudnog sustava i skupog financiranja, jednostavno u Hrvatskoj povrat investicije je značajno duži nego u ostatku EU zemalja. Imate jako puno studija koje to pokazuju egzaktno i u detalje za svaki segment. Od razvoja projekata, dobivanja dozvola, gradnje i razdoblja eksploatacije, još uvijek zaostajemo i za zemljama u okružju, a da ne spominjemo razvijene zapadne zemlje EU.

Iz kojih izvora se danas ustvari prikupljaju državni poticaji za obnovljive izbore energije?

Iz naknade od 3,5 lp/kWh i obaveznog otkupa koji svaki opskrbljivač plaća HROTE-u sukladno svom udjelu na tržištu po cijeni od 0,42 lp/kWh. To je kompliciran sustav i ne pomaže potrošačima da stvarno znaju koliko energije troše iz poticanih postrojenja i po kojoj cijeni. Mi smo predložili novi sustav prikupljanja sredstava, a to je Transparentni sustav gdje bi svakom potrošaču na njegovom mjesečnom računu bio iskazan udio (%) potrošene električne energije iz poticanih OIE, te cijena za taj mjesec. Na nivou 2016. g., to bi bilo 11% udjela po cijeni od 0,90 kn/kWh. Tada nema potrebe za naknadom u sadašnjem obliku, političkim prepucavanjima i jeftinom retorikom.

Drugo, taj sustav bi jasno pokazao svima da kako udio raste, cijena po kWh pada, jer noviji proizvođači koji ulaze u pogon ulaze sa manjom cijenom proizvodnje, a ovi najstariji (od 2007.) već za dvije godine počinju izlaziti iz sustava. Tu se javlja jedan problem, u takvom scenariju, nitko od opskrbljivača neće zarađivati ili gubiti na poticanim OIE, jer ne bi ni smjeli. To plaćaju svi potrošači i oni moraju znati što plaćaju i koliko. Iz naknade od 3,5 lp/kWh niti jedan potrošač ne zna ništa. 

Sva ta davanju su nekoliko puta manja od prosjeka EU i koliko potrošači u EU plaćaju za OIE u raznim modelima.

Danas se razvila rasprava o energetskoj neovisnosti Hrvatske, ovo pitam u svjetlu inicijative tri mora te LNG Krk. Kakav je Vaš stav?

I na primjeru LNG-a na Krku, vjerujem da će se hrvatska Vlada opametiti i iskoristiti što se nudi. Položaj koji Hrvatska ima je naš najveći benefit i prednost, pa tako i za LNG koji moramo staviti u funkciju što je prije moguće, ali pri tome ne ugroziti okoliš. 

Moramo dosta uložiti u zaštitu okoliša i prevenciju bilo kakve moguće havarije koju takvi projekti donose sa sobom.