Damir Paulić, Baranjski vodovod d.o.o. - Beli Manastir


Petak, 19 Srpanj 2013

*Ne mogu se poduzetnici promatrati samo kao objekti koji su dužni održavati blagostanje države*Damir je već kao pripravnik bio nagraðen s dvije plaće u istom mjesecu što je bilo nezamislivo u doba bivše Jugoslavije *Menadžeri bi trebali biti kreatori i vizionari, moraju čak i maštati da bi iz te mašte proizašlo nešto korisno

Damir Paulić, direktor Baranjskog vodovoda d.o.o. iz B. Manastira.jpg Nekoliko mjeseci nakon što sam kontaktirao Damira Paulića, direktora belomanastirskog Baranjskog vodovoda d.o.o., upoznali smo se na jednoj poslovnoj večeri. Razgovarali smo o raznim temama, ali sam zapamtio da nam je tada svima rekao da ima rješenje za nezaposlenost, samo malo više volje i želje i problem nezaposlenosti bio bi značajnije umanjen. Bio je smiren, pristupačan, inovatorskog duha i pun ideja.
Nakon ove večere vrlo brzo smo se dogovorili da se naðemo i razgovaramo o njegovom putu do menadžera u jednoj gradskoj tvrtki, ali potpuno novom pristupu potrošačima i tržištu, o šansi koju je dobio da u gradskoj tvrtki bude kreativan i inovativan, razmišljanju o poduzetništvu, o problemu nezaposlenosti, o njegovom projektu na radio Baranji… Damir je zaista zanimljiv i poseban čovjek.

Roðeni ste u B. Manastiru, Ekonomski fakultet završili u Osijeku i odmah nakon toga dobili posao. Zašto je to za vas bilo lijepo i izazovno razdoblje?
Odmah po završetku fakulteta sam se oženio, ali i dobio posao u tadašnjoj tvornici trikotaže i lake konfekcije Sutjeska – B. Manastir. Bilo je to zaista lijepo i izazovno razdoblje. Kao mlad čovjek imao sam sreću da mi je tada direktor bio, na žalost pokojni, Franjo Šumiga koji me je prihvatio kao svog sina. Vidio je da sam radoznao, da volim istraživati i da sam sklon vizionarstvu. Nije me sprečavao da radim na takav način. Bio sam šef uvoza i izvoza. U ono vrijeme konfekcijske tvrtke radile su lohn poslove, zato im je bila potrebna osoba koja će 24 sata biti na raspolaganju poslovnim partnerima. Primijetio je da sam sklon istraživačkim poslovima i da mi nedostaje računalo, u ono vrijeme bilo je nemoguće imati ga. Dao je sve od sebe da dobijem računalo, tada je to bio raritet, nitko ga nije imao. Morate znati da je to bila 1986. g. Odmah sam ozbiljno prionuo izradi softwera koji su bili u stvarnoj službi. Kada sam kao pripravnik riješio jedan posao direktor me je nagradio s dvije plaće u istom mjesecu što je bilo nezamislivo u doba bivše Jugoslavije.


Koliko dugo ste radili u Sutjesci?
Tamo sam bio pet godina, odnosno do rata kad sam s obitelji (suprugom i malim djetetom) sve napustio i otišao kao prognanik iz Baranje i nastanio se u Osijeku. U svemu tome sam opet imao sreću, vrlo brzo sam našao posao. Zaposlio sam se u povjerenstvu Vlade B. Manastir. I opet sam dobio posao na temelju znanja programiranja. U to vrijeme održavali su se parlamentarni i predsjednički izbori, trebalo je ažurirati popis birača i provesti postupak izbora. Napisao sam program za ažuriranje podataka, gotovo sam sam odradio ovaj posao za područje Baranje. Zahvaljujući tome dobio sam siguran posao što je 1991. g. rijetko tko imao. U Osijeku sam ostao 15 g., gdje sam radio u Poreznoj upravi.

Kad ste se vratili u Baranju?
U Baranju se vraćamo 1997. g. gdje sam, u postupku mirne reintegracije, radio do 2006. g. u B. Manastiru, u Poreznoj upravi. Tada je za gradonačelnika izabran Davorin Bubalović koji me je pitao želim li raditi u Baranjskom vodovodu, tražio je od mene da preuzmem poslove financija. Nakon nekoliko dana razmišljanja prihvatio sam ponudu.

 Zašto ste pristali?
U državnoj službi morate funkcionirati kao državni službenik, ograničenja su velika. Nemate pravo na kreativnost, morate poštivati pravila službe i ništa drugo. U meni postoji motivacija za istraživanjem, razvijanjem. A drugi razlog je taj što su u državnim službama plaće relativno niske.

I Baranjski vodovod je gradska tvrtka
Tako je, ali u njoj imam slobodu i moja kreativnost dolazi do izražaja. Ovdje se i traži da budete kreativni, da vučete poteze, iznalazite novosti i rješenja kojima možete doprinijeti razvoju tvrtke, a time i lokalnoj zajednici. Osim toga, ako imate slobodu snosite i odgovornost.

Jesu li naši menadžeri vizionari?

Kada bih ih ocjenjivao s ocjenom od 1 do 10 dao bih im četvorku. A razlog zašto su takvi je opterećenost, zamislite jednog menadžera poduzeća koji svoje vrijeme troši na moljakanje za plaćanje potraživanja i razne dosjetke kako da doðe do novca. S druge strane, imate društvo koje nije poduzetnički razvijeno, klima je nepogodna. Menadžeri bi trebali biti kreatori i vizionari, moraju čak i maštati da bi te mašte proizašlo nešto korisno. Umjesto toga oni se guše operativnim, dosadnim i zaglupljujućim poslovima. Na žalost, nisu krivi menadžeri već okruženje.

U vašem slučaju nije tako?
Ne mogu kazati da nije u potpunosti, ali pokušavam da idem i dalje, bez obzira što je teško i nije podupirajuće. Želim u radu pokazati sebe i svoju osobnost, nametnuti se svojim stavom prema radu. U ekonomskoj teoriji postoje metode utvrðivanja zašto netko uopće radi. To su recimo elementarne potrebe za preživljavanjem do zadnje potrebe, rad zbog rada. Ta podjela se zove «Razlog zašto radim». Sada sam u fazi da želim pokazati da mi je rad potreban zbog rada, znači imam potrebu nešto stvorim. Mogao bih čak kazati da sam više od radoholičara jer radim i po 20 sati dnevno. Takva sam osoba. Volim vizionarski gledati malo dalje. Da bi to postigli morate biti malo i maštoviti da bi ste vidjeli dalje od stvarnosti koja vas okružuje.

Je li to dobro za obitelj, za vas, za zdravlje?

Nije dobro, ali ipak sve funkcionira dobro. Mislim da imam skladnu obitelj, imam troje odlične i uspješne djece. Najstariji sin je na trećoj godini fakulteta , mlaði sin je u trećem razredu gimnazije, a kćerka je u drugom gimnazije. Odgovorni su prema radu, brižni jedan prema drugome tako da mi je to nagrada za sve što sam napravio i napatio se. Supruga mi je izuzetna osoba koja se maksimalno posvećuje obitelji, ali je i vrlo stručna osoba, iza sebe ima 20 godina rada s visokom školom, puno mi pomaže i daje veliku potporu u radu.

A kako u tom i takvom našem okruženju mogu funkcionirati tvrtke?
Mislim da menadžeri nisu krivi za probleme jer svi mi želimo manje raditi i postići puno veći rezultat. Problem je u našoj poduzetničkoj ili antipoduzetničkoj klimi. Ljudi koji kreiraju tu klimu moraju razviti podneblje koje bi drukčije shvaćalo ono što radimo. Ne možemo poduzetnike odmah nazivati lopovima i krivcima za sve loše u društvu, da se bogate, da su bahati. Jednostavno moramo razviti društvo koje će biti prijateljski naklonjeno prema onima koji rade. Bezbroj puta sam rekao, zašto bi netko radio i ulagao svoj novac u stvaranje nove vrijednosti i pri tome još nekoga zaposlio, mogao bi ići kući i gledati TV. Takve ljude bi trebali držati kao kap vode na dlanu, a ne stiskati ih i gušiti.

Tko bi to trebao napraviti?

Oni koji su na vlasti i imaju tu mogućnost da kreiraju društveno – ekonomsku politiku. Ne mogu vjerovati da oko nekih jednostavnih stvari treba toliko puno godina da se nešto promijeni, a kada se to dogodi toliko je beznačajno i beskorisno. Nama trebaju revolucionarne odluke i velike promjene jer više nemamo vremena kao neka druga društva koja su se dugo godina razvijala.

Spoznaja na Radio Baranji
 Kako je došlo do ove emisije? Razgovarao sam s Radio Baranja koji su mi izrazili odreðena negodovanja. Predložio sam im da zajedno tražimo rješenja, da ne budemo meðusobno izolirani.
Predložio sam im da pokrenu radio emisiju koja će razdrmati ovo podneblje, sivilo i depresiju. Otišao sam kući i do sutra mi je sinula ideja da bih ja mogao ponuditi emisiju ako nema tko drugi, ali na jedan drugačiji način koje bi ljudi mogli razumjeti. Do sada sam imao šest emisija koje idu dva puta mjesečno po pola sata do sat. Primjera, jedna od tema su bile Porezne prijave, povodom Svjetskog dana voda tema je bila Voda, povodom Dana planeta Zemlja tema je bila Zaštita okoliša, imali smo temu Alergije, zatim Informatika, a zadnja tema je bila Gospodarstvo i poduzetništvo.



Možda onima koji bi trebali napraviti promjene ovo odgovara pa se zato tako ponašaju?
Mislim da ne, u pitanju je vjerojatno nesposobnost i neznanje. Ovih dana slušam, smanjit će se parafiskalni nameti, treba donijeti odluku o tome… ma riješite to u pet minuta. Ukinite spomeničku rentu, ne smanjiti. Skratite postupke, nameta više nema i više ništa to ne košta.
Koja su politiziranja oko dječjeg doplatka. Ako je to dječji doplatak onda on pripada uz pojam dijete. čemu birokratiziranja i dokazivanja tko koliko zaraðuje i ima li dijete pravo na doplatak ili nema. Ta birokratizacija više košta nego što bi se dalo svakom djetetu. Svako dijete u RH treba dobiti dječji doplatak zato što je dijete i tu je kraj.
U svim područjima i u svim djelatnostima uvijek od nečeg jednostavnog pravimo nauku. Znam masu propisa koji su neprimjenjivi i neupotrebljivi, konfuzni i nitko za to ne odgovara. Pitate me tko bi to trebao. Idemo ovako, ako je jedan direktor kriv za propust onda mora prihvatiti krivnju. Ali, jednako je kriv i onaj tko donese nebulozan propis koji donese štetu cijelom društvu. Znači, neka postoji odgovornost na svim razinama.

Znači da ste bili u situaciji da vidite nelogičan propis, a tako morate postupiti?
Upravo je to nametnuto, sustav prema kojem se ponašamo kao da je nedodirljiv. Tko kaže da tako mora biti, pa promijeni ga. Onaj koji ima mogućnost ureðivati, ne samo politiku nego i ekonomsko djelovanje, on treba više raditi i biti malo više vizionar, imati više dodira sa stvarnim životom i brzo reagirati na uvjete koje stvarni život ureðuju. Ne možete pet godina čekati izmjene.

Oko nas su negativna razmišljanja, upadnete li ponekad u pesimizam?
Do sada mi se to nije dogodilo, bez obzira što često znam napraviti iskorak s nečim neobičnim. Pokazalo se da je sve što sam do sada napravio bilo dobro bez obzira što sam često nailazio na skepticizam. Primjer je projekt s flaširanjem stolne vode Livada koja bi morala biti belomanastirski brend. Toliko sam se potrudio oko ovog projekta i žao mi je što okolina ne pokazuje podršku. Javlja se doza cinizma ili jala. Ako nekoga želite privući kako ćete ga privući ako ne pokažete resurs, neko zanimljivo područje koje bi ga zainteresiralo. Ne možemo reći da imamo naftu i rudno bogatstvo, ali trebamo istaknuti ono što imamo da bismo privukli kapital. Tada ćete dobiti odreðeno gospodarsko okruženje i moći ćete zaposliti odreðeni broj ljudi. Znam da sam u razmišljanjima ispred drugih i da zbog toga ponekad doživljavam nerazumijevanje, ali to mi ne smeta. Netko mora biti naprijed, ispred svih.

Stolna voda Livada
 Kada je došla ideja o flaširanju vode – pitam Damira? Ideju sam dobio 2011. g. Napravili smo neke kemijske analize koje smo ionako po zakonu obvezni raditi. Dao sam si truda i sve oko naše vode proučio. Proučavajući službene analize Zavoda za javno zdravstvo došao sam do spoznaje kako se radi o vrlo kvalitetnoj vodi. Došao sam do zaključka da imamo resurs, vodu za koju nitko ne zna jer je informacijski zanemarena. Kad sam sve proučio shvatio sam da se radi o vrhunskoj vodi u kojoj uopće nema arsena. Inače je Istočna Slavonija poznata po vodama s visokom koncentracijom arsena. Nekim čudom ovo naše izvorište nema arsena, željeza, mangana. Pa to je Bogom dana voda. Poslao sam pisma o vodi na razne adrese. Neki su mi odgovorili da su zainteresirani, ali u ovom trenutku nemaju takve planove. Moram kazati da je jedan poduzetnik vidjevši ovu informaciju došao u Vodovod. Bio sam oduševljen i nadao sam se da ćemo uspjeti. čovjek je stvarno bio poduzetan, imao je odlične procjene, ali ne znam što se dogodilo. Njegov zadnji odgovor je bio da nema vremena čekati analizu vode jer da bi dobio certifikat izvorske vode morate imati 4 analize vode iz četiri godišnja doba. Navodno je imao odreðene ponude iz Amerike, točne detalje ne znam. Uglavnom, bio je spreman do prošle Nove godine i onda je odustao. Sada te analize radimo o svom trošku, napravit ćemo sve analize kako bi ih imali spremne za elaborat. Tri analize imamo, čekamo još ljetnu analizu.Upravo smo održali sastanak s novim zainteresiranim partnerom. Obišli smo naše lokacije, ukazali na suradnju s gradom vezano za poslovnu zonu. Radi se o ino partnerima koji su zainteresirani za ovaj vid suradnje. Nama je to izuzetno bitno jer se radi o dvije stvari: financiranju projekta i osiguravanju tržišta budućeg proizvoda. Za sada neću iznositi detalje o potencijalnom partneru.


Rekli ste da bez rada i stvaranja nove vrijednosti nema napretka, gdje vidite izlaz iz opće recesije?

Poduzetnici moraju dobiti veliku podršku društva. Prvo, treba maknuti stigmu da su oni lopovi. Drugo, ne mogu se poduzetnici promatrati samo kao objekti koji su dužni puniti proračun i održavati blagostanje države. Država mora razviti pametnu politiku i brinuti se o svojim žiteljima. Tako mora razviti i segment brige o svojim poduzetnicima i svima koji stvaraju nove vrijednosti. čemu velike bolnice ako nemamo bazu koja će ih financirati. Bez realnog sektora nema opstanka.

Razvili ste niz dobrih projekata. Osim flaširanja vode izdvojite još neke.
Spomenuo bih jedan vrhunski proizvod koje naša tvrtka pokrenula i jedini smo u Hrvatskoj koji tako radimo, a nazvali smo ga Besplatno zbrinjavanje otpadnih voda. Bila je to vizionarska odluka, trebalo je u tom trenutku biti hrabar. Odlučili smo da ćemo svima koji nisu priključeni na kanalizacijski sustav besplatno odvoziti otpadne vode dok se ne riješi njihovo priključivanje. Beli Manastir ima kanalizacijski sustav nekih 30 godina, ali je priključenost oko 50%. To je vrlo malo i poražavajuće. S jedne strane imamo vrhunsku vodu, prirodni resurs, a s druge strane postoji neodgovornost sa septičkim jamama, zagaðuju se podzemne vode i sami sebi na neki način sipate otrov. Isto tako mislim da je neodgovorno da oni koji su priključeni na kanalizacijski sustav plaćaju povećanu cijenu jer je uključena odvodnja, a da oni koji nisu priključeni na kanalizacijski sustav plaćaju nešto nižu cijenu vode i još zagaðuju okoliš. Tako je donesena odluka: svi plaćamo jednako, a onima koji nisu priključeni besplatno odvozimo.

Cassa sconto bodovi

Kada sam 2006. g. počeo raditi nije trebalo da mi iskrsne nova ideja. Rekli bi iz mašte u ideju, iz ideje u realizaciju i brzo je došlo do stvarne primjene. Tada sam lansirao prvi proizvod pod nazivom Cassa sconto bodovi. To znači umanjenje koje je posljedica prethodnih plaćanja. Za potrošače sam osigurao model da oni koji redovno plaćaju svoje račune za svaki plaćeni račun na vrijeme dobiju jedan bod. To znači da onaj koji plati na vrijeme pet računa dobiva pet bodova i kod slijedećeg plaćanja dobiva 5% popusta. Znači, rješavate svoje račune za koje ste ionako u obvezi, ako ih plaćate u valuti Baranjski vodovod će vas za to nagraditi.


A projekt e-voda?
e-voda.jpgNaša tvrtka obavlja javne zadaće i dužni smo što više informacija o dogaðanjima, razvoju, unapreðivanju, novim proizvodima… osigurati našim korisnicima jer mi postojimo radi njih. Ovdje se radi o najnovijem proizvodu e-voda gdje ćemo za početak staviti korisnicima na uvid informacije o potrošnji po mjesecima i godinama, njihov dug, s graðanima smo otvorili interaktivnu anketu o zapažanjima koja će se automatski arhivirati na serveru. Ove upitnike ćemo koristiti za korekcije. Moramo osluškivati što javnost kaže i misli o nama. Zapravo smo našu bazu podataka stavili na uvid, ali isto tako moramo razviti sigurnosni sustav da našu bazu ne bi netko zlouporabio.

Organizirate susrete s bivšim zaposlenicima odnosno s umirovljenicima. Zašto?
Ovdje sam već 2,5 godine i sada je već jasno da je Baranjski vodovod visokokapitalna i uspješna tvrtka. S druge strane, to je tvrtka javnog karaktera. S obzirom da obavljamo javnu zadaću zaključio sam da imamo dodatnu odgovornost. Sva naša imovina nije stvorena preko noći, stvarana je 35 ili 40 godina i na neki način je rezultat rada svih djelatnika koji su ranije radili bez obzira kako se tvrtka tada zvala. (Komus). Sve je bilo u stvaranja i razvoja javne zadaće. Svi ti ljudi koji su ranije radili jednako zaslužuju priznanje i ne smiju otići u zaborav što je čest slučaj. Nastojimo da povodom nekog dogaðaja (primjera na Dan voda) pozovemo ljude, ugodno ih primimo, počastimo i odamo im priznanje za minuli rad. Njima je to jako drago, pomognemo im s malim darovima, ali najvažnije je da im stavimo do znanja da nisu zaboravljeni.

Ko.RAD - rješenje za nezaposlenost
 Ovo je jedan moj prijedlog koji sam puno puta spomenuo i razmijenio mišljenja s nekim profesorima i ljudima iz struke. Kako riješiti nezaposlenost? Ne samo u B. Manastiru, ne u Hrvatskoj već i u Europi. Stopa nezaposlenosti u B. Manastiru je 30%, u Hrvatskoj govorimo o oko 20% odnosno 360000 nezaposlenih. U Europi je takoðer 20% nezaposlenih, to je možda oko 20 milijuna ljudi. Pitam vas kada će se i tko će to riješiti? Na ovaj standardni, klasični način nikada. Koliko morate tvornica otvoriti da bi se apsorbirao ovaj broj nezaposlenih. Svi znamo da je to nemoguće.
Kada sam razmišljao vizionarski, na granici maštovitosti, došla mi je ideja da napravimo ovaj revolucionarni iskorak u društvu i uvedemo da se radi 12 sati dnevno. Ali da se to radno vrijeme od 12 sati podijeli na 2 osobe.
Ovaj model sam nazvao Ko.Rad, to mi je prvo palo na pamet. Ko znači dvojica, a rad da obje sobe rade. Znači radni dan se produžuje s 8 sati na 12 sati, a zapošljavaju se 2 osobe. Znam da je to dodatno zapošljavanje, naravno da iziskuje i dodatne troškove. Pametna država bi trebala proučiti i pronaći model koji će poslodavcima, koji su spremni prihvatiti ovakav način rada, omogućiti financijske potpore. U početku bi to tako trebalo biti, a kasnije bi to postao standard i bilo bi sasvim normalno da je vaše radno vrijeme 6 sati dnevno. Kada doðete u odreðene godine nema šanse da radite 8 sati efektivno, zato je bolje da radite 6 sati efektivno. Plaću ne treba smanjivati, a radite 2 sata manje. Bit ćemo manje iscrpljeni, imali bi više vremena za sebe i obitelj, idući dan bi došli odmorniji na posao, osam sati je ipak dug period.
Počnimo s jednostavnim modelom od državne uprave. često u medijima čujemo da postoji višak državnih službenika. Idemo taj višak riješiti na ovakav način, rasporedimo postojeći broj službenika u dvije smjene i neka rade 12 sati. Automatski bi sve službe javnog tipa bile dostupne svim graðanima 12 sati dnevno. S istim brojem službenika bi se produžilo radno vrijeme odnosno dostupnost njihove usluge. Nekada je normalno radno vrijeme bilo 12 sati, kao što je danas normalno 8 sati. Zašto to sutra ne bi bilo 6 sati.
A tržište za povećanu proizvodnju – pitam ga? Tržište je uvijek relativna kategorija. Ako se tako gleda ispada da ništa novo ne trebamo otvoriti niti pokrenuti novu proizvodnju jer je sve veže zasićenje. Ako veći broj ljudi radi onda i veći broj ljudi ostvaruje primanja. Ti ljudi će svoja primanja željeti i potrošiti i automatski će generirati veću potražnju. Ovo treba biti nacionalna ideja.
Kod novih ideja ne smijemo biti zakočeni, opterećeni stereotipima, ne smijemo se bojati promjena i revolucionarnih ideja. Ovo je ideja na razini revolucije i gotovo da je normalno da ljudi reagiraju na ovakav način jer ne žele prihvatiti promjene.


Želite li još nešto posebno istaknuti?
Već drugu godinu razvijamo projekt Nagraðena petica. Naša uloga nije samo da radimo, zaraðujemo i zbrajamo profit nego imamo i društvenu odgovornost. Pozvali smo sve škole na području Baranje da nam dostave podatke o odličnim učenicima kojima ćemo na kraju školske godine dati stimulativnu poklon. Baranjski vodovod želi nagraditi njihov trud i zalaganje.
Još jedan projekt je zanimljiv. Pokrenuli smo ga pod nazivom Tražimo kreativno. Javno sam pozvao sve studente s područja Baranje da nam se javi s dobrom idejom. Nema ograničenja u pogledu područja, slobodno mogu napisati rad za koji misle da je zanimljiv i dostaviti ga u našu tvrtku. Najbolje radove ćemo financijski nagraditi.

 Kontakt:
Damir Paulić, dipl. oec
Baranjski vodovod d.o.o.
Alojzija Stepinca 7
31300 Beli Manastir
telefon: 031/ 790 500
fax:031/ 790 515
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.baranjski-vodovod.hr

 Vladimir Mihajlović, srpanj 2013.