Radno vrijeme - II dio


Četvrtak, 22 Srpanj 2010

*Preraspodjela radnog vremena*

Novim je Zakonom o radu propisano da ako preraspodjela radnog vremena nije predviðena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim izmeðu radničkog vijeća i poslodavca, da je poslodavac dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada, dok je starim Zakonom o radu bilo propisano da u takvom slučaju ... 

poslodavac mora zatražiti suglasnost inspektora rada za preraspodjelu radnog vremena, a koja se suglasnost mogla dati najduže za jednu kalendarsku godinu.
Novim je Zakonom o radu nadalje propisano da ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset osam sati tjedno, dok je starim Zakonom o radu bilo propisano da ako je radno vrijeme preraspodijeljeno da ono ne smije biti duže od pedeset i dva sata tjedno, odnosno iznimno šezdeset sati tjedno za poslove sezonske naravi. Nadalje, sukladno odredbama novog Zakona o radu preraspodijeljeno radno vrijeme može iznimno tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena trajati duže od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, pod uvjetom da je isto predviðeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

Radnik koji u preraspodijeljenom radnom vremenu ne pristane na rad duži od četrdeset osam sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice.
Poslodavac je dužan na zahtjev inspektora rada, uz plan preraspodjele radnog vremena, priložiti popis radnika koji su dali pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na rad.
Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže četiri mjeseca, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije odreðeno, u kojem slučaju ne može trajati duže od šest mjeseci.
Ugovor o radu na odreðeno vrijeme za poslove koji se obavljaju u preraspodijeljenom radnom vremenu, sklapa se u trajanju u kojem radnikovo prosječno radno vrijeme mora odgovarati ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.

Novim je Zakonom o radu nadalje propisano kako je zabranjen rad maloljetnika u preraspodijeljenom radnom vremenu koji bi trajao duže od osam sati dnevno, dok je starim Zakonom o radu bilo propisano kako je maloljetnicima općenito zabranjen rad u preraspodijeljenom punom radnom vremenu.
Završno, novim je Zakonom o radu u odnosu na odredbe starog Zakona o radu izmijenjen članak koji navodi osobe koje mogu raditi u preraspodijeljenom punom ili nepunom radnom vremenu samo ako poslodavcu dostave pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad na način da umjesto termina „majka s djetetom do tri godine starosti“ sada stoji „roditelj s djetetom do tri godine starosti“, te je ujedno dodana još jedna kategorija radnika, a to je radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, dok je starim Zakonom o radu bilo propisano kako je za rad radnika koji radi nepuno radno vrijeme kod dva ili više poslodavaca potreban njegov pristanak.

Noćni rad
Novim se Zakonom o radu definira pojam noćnog radnika kao radnika koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnoga rada.
Poslodavac je sukladno odredbama novog Zakona o radu pri utvrðivanju dnevnog rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da rad noćnog radnika ne smije trajati duže od osam sati.

Zabrana noćnog rada
Starim je Zakonom o radu bio zabranjen noćni rad žena u industriji, uz odreðene iznimke, dok je pak novim Zakonom o radu propisano kako poslodavac ne smije odrediti noćni rad samo trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili zdravlje djeteta. Može se stoga reći kako je novi Zakon o radu ukinuo zabranu noćnog rada žena u industriji.
Nadalje, novim se Zakonom o radu zabrana noćnog rada maloljetnika detaljnije ureðuje, pa je tako propisano kako je zabranjen noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad privremeno prijeko potreban u djelatnostima koje su ureðene posebnim propisima, a punoljetni radnici nisu dostupni, u kojem slučaju isti ne može, u razdoblju od dvadeset četiri sata, trajati duže od osam sati, niti maloljetnik smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro. U tom slučaju, poslodavac je dužan osigurati da se isti obavlja pod nadzorom punoljetne osobe.
Ujedno, novim je Zakonom o radu propisano kako će inspektor rada zabraniti noćni rad trudnice i/ili maloljetnika, ako je isti protivan odredbama Zakona o radu.

Rad u smjenama
Novim je Zakonom o radu propisano da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena.
Smjenski radnik je, sukladno odredbama Zakona o radu, radnik koji, kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama.

Obveze poslodavca prema noćnim i smjenskim radnicima
Poslodavac je sukladno odredbama novog Zakona o radu pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagoðenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.
Poslodavac je dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koje odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupne su u svako doba.
Radniku koji rasporedom radnog vremena bude odreðen da rad obavlja kao noćni radnik, prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, poslodavac je dužan omogućiti zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu, o trošku poslodavca. Ako se zdravstvenim pregledom utvrdi da noćni radnik zbog noćnog rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu je dužan rasporedom radnog vremena osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada. Ako poslodavac takvom radniku ne može osigurati obavljanje poslova izvan noćnoga rada, dužan mu je ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova izvan noćnoga rada za koje je sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
Poslodavac je dužan noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.


K.A.H. & D.G.   svibanj 2010.