Pravilnik o sadržaju i načinu voðenja evidencije o radnicima


Petak, 14 Siječanj 2011

*Zakon o radu na snagu stupio 1. siječnja 2010. godine, a objavljen je u Narodnim novinama br. 149/09*

U svome članku 4. Zakon propisuje obvezu svakog poslodavca u Republici Hrvatskoj da vodi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. Takoðer, isti članak Zakona o radu propisuje da ta evidencija mora sadržavati: 1) podatke o radnicima i 2) podatke o radnom vremenu, dok je detaljnije odredbe o sadržaju i načinu voðenja ove evidencije zakonodavac ostavio u nadležnosti ministra nadležnog za ...

rad, koji je, temeljem odredbe čl. 298. st. 2. Zakona o radu, bio dužan u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o radu (1. siječnja 2010. godine), dakle, do 30. lipnja 2010. godine, donijeti podzakonski akt (pravilnik) kojim će regulirati pitanja sadržaja i načina voðenja evidencije o radnicima. U skladu s navedenom odredbom Zakona o radu, ministar nadležan za rad donio je Pravilnik o sadržaju i načinu voðenja evidencije o radnicima, koji je objavljen u Narodnim novinama br. 66/10 od 28. svibnja 2010. godine, a stupio je na snagu 1. lipnja 2010. godine.

Nevoðenje evidencije o radnicima i o radnom vremenu, njezino voðenje na način koji ne odgovara propisanom načinu voðenja evidencije ili njezino nedostavljanje inspektoru rada na njegov zahtjev, predstavlja jedan od najtežih prekršaja propisanih Zakonom o radu za koji se poslodavcu pravnoj osobi može u prekršajnom postupku izreći novčana kazna u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, a odgovornoj osobi kod poslodavca pravne osobe odnosno poslodavcu fizičkoj osobi u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.

Od kada i kako voditi evidenciju o radnicima i radnom vremenu
S obzirom da poslodavci u razdoblju od 1. siječnja 2010. godine, kada je na snagu stupio novi Zakon o radu koji je propisao obvezu voðenja evidencije bez ikakvih naznaka od odgoðenoj primjeni takve odredbe do donošenja podzakonskog akta kojim bi sadržaj evidencije bio reguliran, pa sve do donošenja odnosno stupanja na snagu navedenog Pravilnika, nisu znali da li uopće, a potom i na koji način voditi evidenciju o radnicima koji su kod njih zaposleni, nerijetko su ostavljali posao ustanovljavanja i voðenja evidencije o radnicima do donošenja predmetnog Pravilnika. Takav odabir poslodavaca možemo smatrati opravdanim, meðutim, striktno zakonski gledano, smatramo da evidenciju o radnicima i njihovom radnom vremenu poslodavci moraju imati za razdoblje već od 1. siječnja ove godine, bez obzira na datum stvarnog ustanovljavanja evidencije, upravo iz navedenog razloga nepostojanja nikakve zakonske odredbe o odgoðenoj primjeni ove odredbe Zakona o radu koja nalaže voðenje te iste evidencije. Stoga će svi poslodavci koji to do sada nisu napravili, morati u svoje ustanovljene evidencije upisati sve podatke koje predmetni Pravilnik o sadržaju i načinu voðenja evidencije o radnicima traži, i to za razdoblje od 1. siječnja 2010. godine pa sve do ustanovljavanja propisane evidencije.
Evidencija o radnicima i radnom vremenu može se voditi u pisanom obliku (na papiru) ili elektroničkom obliku, po izboru konkretnog poslodavca. Bitno je da ona sadrži sve propisane elemente i da je uvijek dostupna inspektoru rada na njegov zahtjev, u skladu s odredbom čl. 4. st. 3. Zakona o radu

Koje vrste evidencija postoje
Pravilnik o sadržaju i načinu voðenja evidencije o radnicima (Narodne novine 66/10) razlikuje, dakle,  1) evidenciju o radnicima i 2) evidenciju o radnom vremenu radnika,
kako smo gore naveli. Meðutim, pored ova glavna dva različita predmeta reguliranja navedenog Pravilnika, isti razlikuje unutar evidencije o radnicima i slijedeće njezine podvrste:

a) evidenciju o radnicima poslodavca

b) evidenciju o osobama čiji rad poslodavac koristi, ali nisu kod njega u radnom  odnosu:

a. radnicima koje mu je ustupila agencija (za privremeno zapošljavanje iz čl. 24. Zakona o    radu);
b. osobama koje se kod poslodavca nalaze na stručnom osposobljavanju za rad (iz čl. 41.    Zakona o radu (bivši „volonteri“));
c. redovitim studentima koji kod poslodavca rade posredstvom ovlaštenih studentskih centara;
d. redovitim učenicima koji kod poslodavca rade posredstvom ovlaštenih srednjoškolskih    ustanova;
e. redovitim učenicima ustanova za strukovno obrazovanje koji kod poslodavca pohaðaju    praktičnu nastavu i vježbe.

Razlika je u tome što je poslodavac evidenciju o svojim radnicima:
1. dužan početi voditi danom početka rada radnika,
2. ažurno je voditi do dana prestanka radnog odnosa,
3. čuvati je kao dokumentaciju trajne vrijednosti,

dok je evidenciju o osobama čiji rad poslodavac koristi, ali nisu kod njega u radnom odnosu:
1. dužan početi voditi danom početka njihovog rada kod poslodavca,
2. ažurno je voditi do dana prestanka njihovog rada kod poslodavca,
3. čuvati je najmanje 6agodina.

Dakle, pored terminoloških razlika s obzirom na status radnika odnosno drugih osoba čiji rad poslodavac koristi, jedina je bitna razlika ta da poslodavac evidenciju o svojim radnicima mora čuvati trajno, dok je evidenciju o osobama čiji rad koristi, ali nisu kod njega u radnom odnosu duža čuvati najmanje 6 godina.

K.A.H.&D.G.  rujan 2010.