joombig video slider vertical


MIŠO DOBRANIĆ - PFEIFER-TTI D.O.O., ČAKOVEC - Lijepo je raditi u firmi u kojoj se cijeni trud, znanje i odanost firmi


Nedjelja, 10 Prosinac 2017

*Sve se više događa da kupci traže savjet jer su shvatili da nismo samo trgovci koji žele prodati, već i kvalitetne tehničke osobe koje žele pomoći *Nužne su promjene u školskom sustavu jer uskoro neće više biti tokara, glodača, bravara i varioca

Razgovarajući s nekoliko stotina poduzetnika/obrtnika, menadžera i direktora u kompanijama, objavljujući njihove priče i intervjue spoznali smo da su svi oni vezani uz svoje zaposlenike i kako je veći dio njihovog uspjeha vezan uz zaposlenike. Čovjek je centar svega, o njemu mnogo toga ovisi, posebno kada niz godina radi u nekoj tvrtki ili obrtu. Zato smo i pokrenuli ovu rubriku i pitali poslodavce, naše pretplatnike, kojeg svog zaposlenika mogu posebno izdvojiti i predložiti nam ih za intervju. U ovom broju predstavljamo vam Mišu Dobranića iz tvrtke Pfeifer-TTI d.o.o. koja je osnovana 2000. godine sa sjedištem u Čakovcu. Bit će nam drago da nam se javite s prijedlozima svojih zaposlenika jer oni su ti koji samozatajno rade, o njima ovisi uspješnos vaše tvrtke i zaslužili su da ih predstavimo.

Mišo Dobranić rođen je u Čakovcu 1963. godine. Tamo je završio osnovnu i srednju školu, smjer tokar. Nakon školovanja odmah se zaposlio u firmi „Metalac“ u Čakovcu gdje je radio u strojnoj obradi, najprije na maloj tokarilici, a kasnije završio na „Karuselu“. Nakon Metalca radio je kao administrator u firmi koja se bavila građevinskim poslovima u Njemačkoj. „Moj posao uključivao je izrade ugovora i ishođenje viza za radnike koji će raditi u Njemačkoj. Na tom sam radnom mjestu dosta naučio o komunikaciji te sam se informatički opismenio. Imam 34 godine staža, divnu suprugu punu razumijevanja za moj posao i tri kćerke. U slobodno vrijeme bavim se sportskim radom u rukometu kao delegat nadzornik.“

15. godina ste u današnjoj firmi. Sjećate li se tih dana kada ste došli u nju? Kako je to bilo, što ste tada radili? Bili ste tokar, komercijalist koji je obilazio kupce… Kako ste savladali materiju koju ste morali prodavati?

Kako sam bio kupac za svoju bivšu firmu, povremeno sam poslovno dolazio u Pfeifer-TTI. Gospodin Zoran Pfeifer jednom me prilikom pitao želim li raditi kod njega. Vrlo brzo sam odlučio i prešao u Pfeifer-TTI. U opisu mog novog posla bilo je obilaženje firmi i ponuda naše robe. Na početku mi je bilo teško, dok nisam upoznao stručno nazivlje. Međutim taj mi je posao istovremeno bio i izazov kao nešto novo i meni strano. Na samom terenu nije bilo problema jer sam imao puno poznanika u firmama koje sam obilazio. To su uglavnom bili moji bivši kolege iz Metalca. Želio bih posebno istaknuti trud mog poslodavca, Zorana Pfeifera koji nam je omogućio edukacije na mnogim seminarima, odlaske na sajmove, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. To nam je pomoglo proširiti znanje u struci koje nam je kasnije pomoglo u prodaji i istovremeno nas oblikovalo u odlične tehničke osobe.

Prije nego ste došli u ovu tvrtku, 13 godina ste bili u proizvodnji (Čakovec), 5 godina pauze i onda novi početak. Jesu li to bila teška vremena?

Radio sam u Metalcu u periodu kad je bilo odlično, ali i početkom rata kad više nije bilo posla u proizvodnji strojeva. Tada smo radili minobacače za Hrvatsku vojsku. To je bio naš doprinos obrani Hrvatske. Moram reći da su vremena doista bila teška sve do 1998. kad se polako počelo obnavljati povjerenje u međimursku metalnu industriju.

Metaloprerađivačka industrija je posebno područje i nije u njoj lako raditi. Kako to da ste se odlučili za ovo područje?

Za vrijeme mog školovanja na cijeni su bile sve struke u metaloprerađivačkoj industriji. U dogovoru s ocem odlučio sam se za zanimanje tokara i nisam požalio. Bilo mi je dobro, posla je uvijek bilo i bio sam zadovoljan svojim radom.

Danas ste voditelj poslovnice. Je li teško voditi grupu ljudi različitih osobnosti. A odnosi s kupcima, što je u tom odnosu najteže i najvažnije?

Volio bih najprije zahvaliti gospodinu Pfeiferu što je prepoznao moje kvalitete i povjerio mi ulogu voditelja poslovnice. O njoj brinem kao da je riječ o mojoj vlastitoj firmi. Isto tako, svi djelatnici doprinose tome da se osjećamo kao jedna velika obitelj. To uvijek sa sobom nosi i dobre i loše stvari, ali sve nesporazume i neslaganja rješavamo razgovorom i dogovorom. O našem odnosu najviše govori podatak da smo u istom sastavu već petnaestak godina. 

Imali ste vjerojatno i prigovora kupaca, radnika,… kako ste to savladali? Podnosite li kritiku?

Kroz godine rada u prodaji alata, naučite da treba biti miran i koncentriran, saslušati kupca i eventualne prigovore te pomoći na bilo koji način. Trudimo se uvijek ponuditi rješenje za unapređenje proizvodnje. Sve se više događa da kupci traže savjet jer su shvatili da nismo samo trgovci koji žele prodati, već i kvalitetne tehničke osobe koje žele pomoći. Kritike uvijek postoje, ali na njih odgovaramo samo još boljim radom i zalaganjem.

Jesu li naši radnici kvalitetni i marljivi?

Obilazeći proizvodne pogone na sjeverozapadu Hrvatske primijetio sam da postoje vrlo kvalitetne firme. Njihovi djelatnici su nevjerojatno dobri i marljivi, rade i proizvode gotovo 100% za strano tržište koje prepoznaje dobar i kvalitetan proizvod isporučen na vrijeme.

Jeste li bilo kada razmišljali o svom vlastitom poslu i stavljate li se ponekad u tu poziciju? 

Nisam. Kad sam počeo raditi kod sadašnjeg poslodavca, shvatio sam koliko vremena, truda i znanja treba da bi se stvorilo prepoznatljivo ime na tržištu.

Kapitalizam. Što mislite, postoji li uopće i je li moguć moralni kapitalizam?

Budući da sam radio i u vrijeme socijalizma, doba privatizacije i novonastalih firmi, mogu reći da je lijepo raditi u firmi u kojoj se cijeni trud, znanje i odanost firmi. Poslodavac stvarno poznaje svoje djelatnike i sukladno njihovom radu ih nagrađuje što rezultira zadovoljstvom na obje strane: i poslodavca i radnika. Svima su omogućeni isti uvjeti za rad i razvoj.

Vjerojatno oko sebe vidite i one druge kolege, koji žive na minimalcu s kojim je teško preživjeti?

Ne bih želio puno pričati o kolegama i firmama koje isplaćuju minimalce jer imam svoje mišljenje o tome. Volio bih da se naša država i sindikati radnika izbore preko kolektivnih ugovora za minimalnu plaću od 4.000-5.000 kuna.

Jeste li u današnjoj tvrtki uspjeli doći do međusobnog uvažavanja s poslodavcem i obostrano dobrom suradnjom?

Odnos između poslodavca i radnika mora biti odnos međusobnog poštivanja i uvažavanja. Firmu čine ljudi, a to kod nas funkcionira na vrlo visokom nivou. Ponašamo se kao jedna velika obitelj, tako razmišljamo i radimo.

A mladi, što njih čeka u budućnosti?

Kad sam prije dva mjeseca bio na seminaru u Njemačkoj, upoznali su me s radom firme koja je organizirala seminar. Meni se posebno svidio način na koji firma dolazi do kvalitetnih majstora i stručnjaka za svoje potrebe. Ukratko, model je ovakav: Nakon završene osnovne škole, upisuju učenike za stručna zanimanja. Učenik provodi tjedno 4 dana na praksi i 1 dan u školi, a na zadnjoj godini 3 dana na praktičnom radu i 2 dana u školi. Nakon završenog školovanja, učenik može raditi na svim strojevima u firmi i odmah dobiva zaposlenje. Kod nas bi, nažalost, trebalo promijeniti cijeli školski sustav da bi taj model zaživio. Ali smatram da su promijene nužne jer uskoro neće više biti tokara, glodača, bravara i varioca.

Vladimir Mihajlović

Listopad 2017.

Treba saslušati kupca i eventualne prigovore

Kroz godine rada u prodaji alata naučite da treba biti miran i koncentriran, saslušati kupca i eventualne prigovore te pomoći na bilo koji način. Trudimo se uvijek ponuditi rješenje za unapređenje proizvodnje. Sve se više događa da kupci traže savjet jer su shvatili da nismo samo trgovci koji žele prodati, već i kvalitetne tehničke osobe koje žele pomoći. Kritike uvijek postoje, ali na njih odgovaramo samo još boljim radom i zalaganjem.

Naši radnici su kvalitetni

Obilazeći proizvodne pogone na sjeverozapadu Hrvatske primijetio sam da postoje vrlo kvalitetne firme. Njihovi djelatnici su nevjerojatno dobri i marljivi, rade i proizvode gotovo 100% za strano tržište koje prepoznaje dobar i kvalitetan proizvod isporučen na vrijeme.

Njemački model

Nakon završene osnovne škole, upisuju učenike za stručna zanimanja. Učenik provodi tjedno 4 dana na praksi i 1 dan u školi, a na zadnjoj godini 3 dana na praktičnom radu i 2 dana u školi. Nakon završenog školovanja, učenik može raditi na svim strojevima u firmi i odmah dobiva zaposlenje. Kod nas bi, nažalost, trebalo promijeniti cijeli školski sustav da bi taj model zaživio. Ali smatram da su promijene nužne jer uskoro neće više biti tokara, glodača, bravara i varioca.