Teorija boja


Četvrtak, 17 Rujan 2009

*Teorija boja je skup načela koja se koriste za stvaranje skladnih kombinacija boja*

dubravka1_studeni_08_spektar.jpgDosad smo govorili o izradi web stranica, pozicioniranju na web tražilicama, njihovom koncipiranju, ali bilo je malo riječi o upotrebi boja stoga ćemo se u narednih nekoliko tekstova pozabaviti upravo bojama - od teorije do prakse.
Kad govorimo o bojama mislimo na vidljiv spektar koji čine razne zrake koje ...

naše oko može raspoznati. Taj poprilično uzak raspon boja uključuje narančastu, žutu, zelenu, plavu, indigo (plavo-ljubičastu) i ljubičastu. Boje koje oko može raspoznati sadržane su na ovoj slici:
dubravka_studeni_08_spektar.jpgCrvena ima najduži svjetlosni val, a ljubičasta najkraći. Sadržane u zraci sunca, ali nevidljive za ljudsko oko jesu infracrvene (ispod crvene na vidljivom spektru) i ultraljubičaste (iznad ljubičaste na vidljivom spektru). Dodatno, ljudsko oko raspoznaje crnu i bijelu boju. Bijela boja rezultat je reflektiranja svih svjetlosnih dužina u okviru vidljivog spektra, a crna je rezultat apsorbiranja svih svjetlosnih dužina.
Boja proizlazi iz svjetlosti - bilo prirodne, bilo umjetne. S malo svjetlosti imamo malo boje ili ih uopće nemamo, dok s puno svjetlosti dolazi i puno boje. Jaka svjetlost proizvodi intenzivne boje. Naše oko sadrži tri receptora boja: crveni, zeleni i plavi. Rezultat toga je redukcija ulaznog svjetla na te tri boje. Sve boje koje možemo doživjeti predstavljaju miješanje tih triju. No, ljudsko oko ne može vidjeti sve boje zato se one koje su nam dostupne zovu vidljivi spektar. čovjek može razlikovati oko 10 milijuna boja. S druge strane, ne reagiraju svačiji receptori jednako.

Teorija boja je skup načela koja se koriste za stvaranje skladnih kombinacija boja. Navedene ideje prezentiraju se kroz razne dijagrame, kotače boje, tablice kako bi se što bolje razumjela interakcija boja te kako bi se odabrala odgovarajuća. Oduvijek ljudi razmišljaju o bojama i interpretiraju njihove veze. Leonardo Da Vinci (1452.-1519.) zabilježio je da odreðene boje pojačavaju jedna drugu - komplementarne boje. Prvi spektar boja otkrio je sir Isaac Newton (1642.-1727.) koji je podijelio bijelo svjetlo na crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, indigo i ljubičastu zraku. Primijetio je kako miješanje dviju boja sa suprotnih strana daje neutralnu boju. Nadalje, Goethe je podijelio sve boje u dvije skupine - tople (od crvene i narančaste do žute) i hladne (od zelene i plave do ljubičaste). Uvidio je zanos u očima gledatelja kada promatraju tople boje i negativne osjećaje na minus strani (hladne boje). Takoðer je vjerovao kako sam znanstveni pristup nije mogao u potpunosti objasniti boje. Goetheova razmatranja ljudske percepcije boja omogućila su mu otkrivanje drugih važnih aspekata teorije boja uključujući utjecaj boja na emocije.

D. Martinović,  studeni 2008.