ADSense_02


ALEA IACTA EST – 1. ZAPOVIJED DUHOVNOG MENADŽMENTA


Petak, 25 Svibanj 2018

Jedan čovjek čini razliku. Koliko god nas pogrešni školski sustav neprekidno uvjerava kako smo svi isti, kako treba poštovati autoritete i slijediti pravila koja je postavio neki nama neznani čovjek prije nekoliko tisuća godina i kako ćemo odstupanjem od njih postati izopćenici civilizacije, istina je nešto potpuno drugo. Jedan čovjek čini razliku. Čovjek koji donosi odluke!

Jedna odluka promijenila je tijek svjetske povijesti

Iako nas nakon ljetnih mjeseci usporenog poslovanja i tako kratkih godišnjih odmora, čeka posttraumatski sindrom prvih radnih dana, ovu činjenicu nikada ne smijemo zaboraviti. Zapravo, nismo je niti zaboravili, samo joj nismo pridavali toliko važnosti, odlučujući što ćemo ponijeti na plažu, koji ćemo restoran odabrati za romantičnu, ljetnu večeru ili u koju ćemo posudu naliti mlake vode i posuti ju solju, zamišljajući negdje duboko u umu predivan šum valova koji se razbijaju o obalu Azurne obale. Odluke donosimo svakodnevno i one su potpuno prirodan proces ljudskog života, no perspektiva iz koje ih promatramo, čine ih lakima ili teškima. I u obitelji, netko uvijek donosi odluke, kakve god one bile. Što je zajedničko svim menadžerima koji donose odluke kao na pokretnoj traci nekadašnje produkcije fordovih automobila? Odgovornost i samoća. O da, bez obzira na tim, znanje, sustave za podršku odlučivanju i modernim poslovnim sustavima IT tehnologije, vođa u krucijalnoj presudnoj odluci, uvijek ostaje potpuno sam! I sam snosi posljedice po kojem će ga pamtiti suradnici, prijatelji ili generacije. Bila ta odluka dobra ili loša. General George Armstron Custer jedini je krivac za egocentričnu i krivu procjenu broja indijanaca plemena Dakota, kada je tog kobnog 25. lipnja 1876. poveo u smrt 197 pripadnika 7. konjičkog puka. Donio je smrtonosnu odluku za sebe i sve ljude koje je predvodio. Iako je imao vrsne zamjenike koji su vodili druge postrojbe jer je svoje snage podijelio na tri dijela, nitko mu nije pritekao u pomoć. Ostao je zapisan do današnjih dana. S druge strane, kada je nacistička Njemačka nemilosrdno pregazila cijelu Europu i okružila kod Dunkirk-a 400 tisuća savezničkih vojnika s prijetnjom potpunog uništenja, samo je jedan čovjek vjerovao u pobjedu i donio odluku koju pamtimo i danas. Poslao je po svoje vojnike svaki brod koji je u tom trenutku bio na raspolaganju, bez obzira bio on ratni ili civilni. Nikada svijet neće zaboraviti riječi koje je izrekao nakon te povijesne odluke: „Nikada nećemo malaksati ni popustiti. Ići ćemo do kraja ma kakva cijena bila; borit ćemo se na plažama; borit ćemo se na poljima i na ulicama; borit ćemo se u brdima; nikada se nećemo predati”. Pogađate, bio je to do tada omraženi Winston Churchill, smatran nesposobnim, starim i pogrešnim. Kasnije, 1953. dobitnik Nobelove nagrade za književnost i jedan od najomiljenijih lidera u povijesti. Jedna odluka promijenila je tijek svjetske povijesti. I naravno, on je u toj odluci bio potpuno sam.

Kocka je bačena

Jedan od poznatijih primjera je Gaj Julije Cezar koji je donio povijesnu odluku, prešao rijeku Rubikon, prekršio rimsko pravo koje je govorilo kako niti jedan general ne smije prijeći rijeku i zaprijetiti opstojnosti i slobodi rimske republike. Alea ieacta est – kocka je bačena, označila je kraj rimske republike i početak rimskog carstva koje je trajalo do polovine 5. stoljeća, nakon čeka ga je nastupilo 1000 godina mračnog srednjeg vijeka koji je odnio milijune ljudskih života sve do nastanka Renesanse i ponovnog buđenja znanosti i umjetnosti. Jedna odluka označila je tisuću i pol godina ljudske povijesti. No, Cezar ju je morao donijeti jer su mu o glavi radili brojni neprijatelji, on nije oklijevao u njenom donošenju i donio ju je potpuno sam. Svatko tko se bavi menadžmentom barem jednom u karijeri susrest će se s odlukom koja će promijeniti ne samo njegov život, nego i život njegovih suradnika i organizacije u kojoj radi. 

Voljeti sebe

Ako niste spremni na donošenje odluke, ne možete biti lider, niti ćete uspjeti u bilo kojoj vrsti poslovanja, sporta ili neke druge djelatnosti. Najteže je biti sam, no samoća je jedina nagrada u trenutcima kada sve visi o koncu. Postoji li alat koji može pomoći menadžeru u njegovom svakodnevnom roller coaster-u donošenja odluka o kojem ovisi i njegova i sudbina poduzeća? Naravno, alat je duhovni menadžment i njegova prva zapovijed kojom sve počinje. Voljeti sebe! Što ona uopće znači? Osoba koju će drugi prepoznati kao vođu, a ljudi su energetska bića koja ne žele slijediti robote, ne smije više djelovati iz pozicije ega kojeg kumuliraju strahovi od nepoznatog i gubljenje pozicije od sposobnijeg, već iz pozicije voljenja sebe u kojoj čovjek zna priznati grešku, zna prihvatiti kritiku bez ljutnje i zna uvažiti drukčije mišljenje. Osobi koja doista voli sebe neće smetati to što su drugi različiti. Ona će to razumjeti. Svojim primjerom će donijeti odluku! 

Konkretan primjer: Organizacija koja ima vođu koji je iza debelih vrata i kojem nitko ne smije ništa reći, završit će poput Njemaca kod Staljingrada. Vođa mora biti u prvim redovima, donoseći odluku ispred svih drugih. Isto tako, ovoj, prvoj zapovijedi duhovnog menadžmenta možemo dati i malo drugačije, znanstvenije ime. Osobni menadžment.

Osobni menadžment

Od svih vrsta menadžmenta, osobni menadžment je najvažniji. Što on doista znači, kako on može svladati nekada neslomljive tvrđave ega i donijeti mirnoću u trenutcima kada strah okuje i najhrabrije i kada neistrenirana osoba samo traži izlaz za bijeg ili se krije iza lažne strogoće koja je produkt jedino smrtnog straha i kada je zatvorena za bilo kakav prijedlog, kritiku ili savjet. Svi nekako smatraju kako jako dobro poznaju sebe i kako im nije potreban nikakav alat kako bi znali kako će odreagirati u svakom trenutku svog života. Jedina je istina kako se u tisuću situacija ne želimo suočiti sa sobom, svojim traumama, svojim tamnim stranama i kako uopće ne poznamo sami sebe. O poznavanju drugih tu nema niti riječi. Sve kreće iznutra, svaka organizacija mora prvo srediti svoje redove, upoznati svoje slabosti i prednosti, prepoznati prilike i prijetnje iz okruženja, ugraditi to u svoju vlastitu egzistenciju i tek tada djelovati iz sigurne pozicije poznavanja, prepoznavanja i učenja. Ne više iz egocentrične i potpuno pogrešne pozicije straha i lažnog zavaravanja. Uvijek će postojati netko bolji od nas, uvijek će postojati neko rješenje bolje od našeg i uvijek će postojati netko tko je hrabriji. No, postoji li netko tko bolje zna svoje prednosti i mane, postoji li netko tko je svjestan kako svaki osvojeni vrh uz predivan pogled donosi sobom i nemjerljivu hladnoću samoće? Ako koristimo alate osobnog menadžmenta, to ne može biti nitko drugi.

Za i protiv

Moj prijedlog kod odlučivanja i kod spoznavanja svojih za i protiv je jednostavan, ali genijalan sustav odlučivanja Benjamina Franklina. Na jednu stranu papira napišite sve svoje za, a na suprotnu stranu sve svoje protiv. Zbrojite i ona strana koja je veća odnosi pobjedu. Tako neka bude i kod spoznavanja svojih vrlina i mana. Iskrenost. I naravno edukacija u polju u kojem radite. Ona će uvijek donijeti svjetlo znanja i pobijediti mrak i strah neznanja. Konstantno usavršavanje i nove spoznaje u svijetu koji se neprestano mijenja učvrstit će vaše samopouzdanje i dati vam sigurnost na koju ćete se uvijek moći osloniti. Zapamtite, vođa kod odlučivanja uvijek ostaje sam. Usudite se, volite sebe i vodite. Alea iacta est!

Razlika je u jednom čovjeku

Naravno, svi drugi, traže inspiraciju u donositelju odluke i krive ga ili hvale. Razlika je u tom jednom čovjeku. Svaka završna lopta koja je odlučivala utakmicu u doigravanju redovito je završavala u rukama Michaela Jordana, a svaka važna lopta engleske nogometne reprezentacije, u odlučujućim trenutcima, nekim je čudom bila u nogama Davida Beckham-a. I oni se nisu bojali donijeti odluku. Neke utakmice su dobivene, a neke izgubljene. No, pravi lider, nikada ne može pobjeći od očekivanja drugih, često i od prevelikih očekivanja samoga sebe, znajući kako neke odluke mogu značiti pobjedu ili propast.

Prvi alat osobnog menadžmenta

Kao i prva zapovijed duhovnog menadžmenta je već pomenuti: Voljeti sebe! Ova duboko duhovna vještina znači razliku između racionalnosti i mirnoće i nesmotrenih, hirovitih odluka koju generira strah od nepoznatog i iracionalna želja za prihvaćanjem. Kako bi razlučili želju za prihvaćanjem, moramo se vratiti desetine tisuća godina natrag u povijest kada su malene ljudske zajednice pokušavale svladati sve izazove tada neprijateljske prirode, svrstavajući se u male grupe i plemena koja su tražila sigurnost i toplinu u sigurnim i skrivenim pećinama. Odbacivanje od strane plemena i izgon iz pećine značili su sigurnu smrt od gladi, bila ona u raljama neke divlje životinje, ledenom zagrljaju hladnoće ili paklenoj vrućini šumskog požara. Strah od odbacivanja genetski je ugrađen u naš osobni egzistencijalni sustav i jako ga je teško pobijediti.

Trenutci donošenja odluke

A kada smo najugroženiji, koje su to situacije u kojima se bojimo „plemenskog odbacivanja“, koji su to trenutci u kojima smo najusamljeniji na svijetu. To su upravo trenutci donošenja odluke koja može biti pogrešna. Zato većina ljudi ne želi i ne može biti lider, zato se traži linija manjeg otpora i krivi one koji su imali snage krenuti drukčijim putem. Naravno, on je uvijek najteži. No, naravno, on uvijek donosi i najveće benefite u obliku položaja, materijalne nadoknade ili povlastica. Uvijek je jedini alat voljeti sebe, pravom ljubavlju poznavanja i priznavanja svih svojih prednosti i nedostataka.

Darko Balaš mr.oec.

Izvor: časopis Poduzetnik, veljača 2018.

Svibanj 2018.

 

 

ADSense_04