ADSense_02


Mogu li se (bivši) poduzetnici riješiti dugovanja iz poslovne prošlosti? Jedino bez duga je moguće mirno spavati


Srijeda, 21 Studeni 2018

*Dojam je mnogih hrvatskih poduzetnika, posebno onih koji su iskusili poteškoće, pa i neuspjeh u poslovanju, da se u Hrvatskoj nije moguće oporaviti od propasti poduzetničkog pothvata i da vas samo jedan poduzetnički neuspjeh može osuditi na ostatak životnog vijeka u dugovima i blokadi


Ovakav dojam je u brojnim slučajevima točan, ali u posljednje se vrijeme pojavljuje regulativa koja, barem djelomično nastoji olakšati teret nesavladivog duga bivšim obrtnicima i onima čiji dug potječe iz poslovanja.

Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama – i za dug koji potječe iz gospodarske djelatnosti
U prvom redu, tu valja spomenuti Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama (Narodne novine broj 62/2018), koji je stupio na snagu 21. srpnja 2018. godine, a kojim je jednim zakonodavčevim potezom pera brojnim građanima otpisan dug u iznosu od 10.000,00 kn koji imaju prema Republici Hrvatskoj, time da su postupati prema navedenom zakonu bili pozvani i drugi poslovni subjekti, poput banaka i teleoperatera, kao i jedinice lokalne i područne samouprave (nešto stidljivo su počeli reagirati na ovaj zakon teleoperateri, ali pod puno strožim kriterijima nego država, no pomaci postoje). Važno je napomenuti da se odredbe ovog zakona primjenjuju kako na fizičke osobe koje ne obavljaju registriranu djelatnost, tako i na one koji su registriranu djelatnost obavljali zaključno do 31. prosinca 2017. godine (to uključuje obrtnike, trgovce i samostalna zanimanja).
Otpis duga države za iznos od 10.000,00 kn je bila daleko najpopularnija mjera iz ovog zakona, no manje je poznato u javnosti da Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama sadržava i odredbe o reprogramu poreznog duga za dug države koji nije u cijelosti otpisan. Zahtjev za reprogram poreznog duga se može podnijeti poreznoj upravi zaključno do 31. prosinca 2018. godine, time da se odobrava u mjesečnim anuitetima ovisno o visini duga na sljedeći način:

O ovoj bi opciji svakako mogli razmisliti oni kojima Republika Hrvatska već obustavlja isti ili veći iznos od onog koji bi im bio omogućen reprogramom, odnosno oni kojima je važno skraćenje roka otplate ili izlazak iz blokade, dakako, ako su u mogućnosti snositi teret mjesečnih anuiteta kako su predviđeni odredbama ovog zakona.

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima – kozmetička izmjena koja ipak olakšava položaj dužnika
Iako se ne odnosi isključivo na poduzetnike, nova odredba čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/2018), koji je na snazi od 04. kolovoza 2018. godine, iznenadila je brojne blokirane. Naime, ako se tražbina iz ovrhe za plaćanje na računima i oročenim sredstvima ovršenika fizičke osobe ne naplati u roku od 3 godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata u posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje (laički, istu „isknjižuje“ iz redoslijeda) i vraća je ovrhovoditelju. Stav je FINE da su obrtnici (također i bivši obrtnici) fizičke osobe, slijedom čega se ova odredba odnosi i na njih, pa bi i oni mogli primijetiti promjene u svom očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji mogu ishoditi kod Financijske agencije.
To istovremeno ne znači da je tražbina vjerovnika prestala postojati, i vjerovnik je može ponovno podnijeti na izvršenje izravne naplate s računa i oročenih sredstava dužnika, no tada je povoljan trenutak za dužnika da s vjerovnikom, ako je u mogućnosti, inicira pregovore o otpustu dijela dugovanja (potencijalno zateznih kamata ili troškova provođenja ovršnog i drugih postupaka) i/ili o obročnoj otplati duga, na što bi vjerovnik bio skloniji pristati kako bi osigurao naplatu i spriječio nastanak daljnjih troškova i gubitak vremena.

Zakon o stečaju potrošača – na koga se odnosi
Iako su donesene izmjene i dopune Zakona o stečaju potrošača, one stupaju na snagu 01. siječnja 2019. godine, te će se o njihovom učinku više moći reći u drugoj polovici iduće godine, no i o samom izvornom zakonu koji postoji već više od dvije godine (Narodne novine broj 100/15, stupio je na snagu 01. siječnja 2016. godine) vrlo se malo može zaključiti iz prakse, jer nije postigao onu učinkovitost u primjeni kojoj se zakonodavac nadao (neki novinski napisi kažu da ima tek nekoliko sklopljenih izvansudskih sporazuma, a da je tek nešto preko tisuću blokiranih uopće podnijelo zahtjev za stečaj).
Stečaj potrošača (ili kolokvijalno, osobni bankrot) može pokrenuti svaka fizička osoba koja na tržištu djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, no to može učiniti i fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obveznik poreza na dobit, ako nema više od 20 vjerovnika, ako obveze iz obavljanja djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000 kn, nema obveza iz radnih odnosa koje proizlaze iz obavljanja djelatnosti, a nad obrtnikom nije pokrenut stečajni ili predstečajni postupak.
U praksi su zahtjevi za pokretanje stečajeva bili odbijeni i bivšim obrtnicima (dakle, osobama koje su odjavile obrt pa su im obveze iz obavljanja obrta prešle u osobni dug, s obzirom da obrtnici odgovaraju za obveze cjelokupnom imovinom) ako su imali više od 20 vjerovnika, odnosno ako je dug iz obavljanja djelatnosti bio veći od 100.000 kn, no to je pogrešno tumačenje – ako fizička osoba više nije obveznik poreza na dohodak iz samostalne djelatnosti, odnosno obveznik poreza na dobit, ne bi trebalo biti bitno odakle potječe dug, odnosno koliko on iznosi, već bi i takvim osobama trebalo sukladno odredbama Zakona o stečaju potrošača omogućiti pokretanje postupka. Inače bi se u praksi događali paradoksalni slučajevi prema kojima je moguće voditi stečaj potrošača za dug fizičke osobe prema banci za stambeni kredit od 500.000 kn, ali nije moguće za dug fizičke osobe prema poreznoj upravi za iznos od 101.000 kn, čime bi jedan od građana bio stavljen u neravnopravan položaj.
Ovaj postupak pokreće se na zahtjev dužnika ili vjerovnika, započinje izvansudskim postupkom pred tijelima Financijske agencije, a po nemogućnosti nagodbe u tom dijelu postupka, inicira se sudski postupak pred općinskim sudovima, gdje se dužniku imenuje stečajni povjerenik koji provjerava dužnikovo ponašanje nakon zaključenja stečajnog postupka, time da razdoblje provjere može trajati najdulje 5 godina.



Mali dug pravi dužnika, a veliki neprijatelja
Neće svaki poduzetnik ili bivši poduzetnik moći iskoristiti sve mogućnosti koje je zakonodavac stavio na raspolaganje blokiranima za otpis ili umanjenje duga, ali neke opcije ipak postoje. Važno se informirati o njima jer jedino bez duga je moguće mirno spavati.

Saša Pufler
Izvor: časopis Poduzetnik, studeni 2018.

ADSense_04