ADSense_02


Kako imenovati ili preimenovati tvrtku?


Srijeda, 05 Prosinac 2018

Imenovanje tvrtke je teško, a osnivači često u tome griješe

Jennifer Fitzgerald suosnivačica je i direktorica tvrtke Policygenius. No 2013. godine, kad je njezina tvrtka počinjala, imala je drukčiji naziv: KnowItOwl.
„Mislili smo da je to pametna igra riječi s izrazom know-it-all (eng. znam sve)“, kaže ona. Tvrtka pomaže korisnicima pronaći pravu policu osiguranja pa je htjela dati ime koje podsjeća na mudrost i vodstvo, zajedno s dobroćudnom životinjom poput GEICO gecka (vrsta macaklina). „Zatim smo počeli razgovarati s investitorima, uključivati naše prve korisnike i razgovarati s dobavljačima i partnerima osiguravajućih društava te smo neprestano morali ponavljati ime – spelovati ga, objašnjavati. Uskoro smo shvatili: „Imamo problem!“ I to nije tako rijedak problem!
Ime je jedna od najvećih odluka u ranoj fazi. To je odluka koju će osnivač tvrtke donijeti, a mnogi donesu pogrešnu odluku. Best Buy se najprije zvao Sound of Music. Nike je bio Blue Ribbon Sports. Google je bio BackRub. Svako je ime imalo pogrešku u nekom obliku - preusko, preopćenito, previše je podsjećalo na krive stvari (BackRub?!). Ime KnowItOwl zvučalo je prepametno.
Pa kako bi onda tvrtka trebala odabrati ime? Fitzgerald je provela neka istraživanja i došla do ključnih točaka u procesu odlučivanja.
Korak 1: Predlaganje velikog imena
Kreirala je zajednički Googleov dokument za svoj tim od pet osoba i tijekom razdoblja od nekoliko tjedana slala poticaje za fokusiranje njihove kreativnosti - tražeći stopljenice (kao što je Microsoft, spajanje riječi microcomputer i software), imena s brojevima (kao npr. Lot18), imena koja nagovješćuju željeno i još mnoga druga.
Korak 2: Strukturirani brainstorming
Jedne subote pozvala je prijatelje koji se bave brendiranjem i marketingom da se priključe njezinom timu uz pizzu, pivo i ono što ona naziva „strukturiranim grupnim brainstormingom“. Ona bi spomenula riječ koja je povezana s njezinim poslovanjem - recimo, zaštita. Svatko u sobi imao je 10 minuta da zapiše deset imena povezanih s riječju zaštita. Tada bi proslijedili svoje popise osobi s lijeve strane i uzeli sedam minuta da smisle sedam imena inspiriranih listom druge osobe. Ponovili su to nekoliko puta.
Korak 3: Eliminiranje loših prijedloga
Nakon prva dva koraka, imali su stotine imena i počeli su ih eliminirati po fazama. Prvo: „Možete li zamisliti reći reporteru Wall Street Journala kako se zove vaša tvrtka?“ To je isključilo mnoge. (Zbogom, Harmadillo!) Zatim su isključili sva imena slična konkurenciji, imena koja bi nenamjeno mogla zvučati pogrešno (klasični primjer je: Pen Island) i imena koja nisu mogla dobiti .com domenu.


Korak 4: Procjena po boji
Imena koja su preostala bila su birana na temelju različitih kriterija, uključujući kratkoću (kraće je bolje), sposobnost evokacije (nosi li značenje?) i pretraživosti (je li dovoljno jedinstveno da se tijekom pretrage ne izgubi?). Svaki je kriterij označen crvenom, žutom ili zelenom bojom. Ime Policygenius dobilo je žuto za kratkoću. Previše crvene boje znači eliminaciju.
Korak 5: Testirajte memoriju ljudi
Hoće li se ljudi sjetiti imena? Mogu li ga spelovati ako ga čuju? Da bi ovo testirali, tim je snimio osobu koja izgovara imena preostala u finalu, postavio audio na Soundcloud i povezao ga s anketom koju je platio 2.000 dolara da bi je ispunilo 1000 ljudi. Također su zatražili od ispitanika da zapisuju emocionalne asocijacije s imenima koja su osmišljena – „samo kako bismo bili sigurni da nema ništa uvredljivo niti da priziva neku emociju koju nismo željeli prizvati“, kaže Fitzgerald.
Nakon svega toga, Policygenius dobio je svoje ime. Sada zapošljava 130 ljudi i pomaže milijunima svaki mjesec da sklope osiguranje - uspjeh koji je (hm...) započeo kao KnowItOwl, u konačnici je završio velikim imenom.
Autor: Jason Feifer
Prijevod: J. P.
Izvor: https://www.entrepreneur.com/article/311857
Studeni 2018.

ADSense_04