ADSense_02


Kako je lijepo raditi


Petak, 18 Lipanj 2010

*Nagrade u poslu su ostvarene željene promjene kojima pacijenti mijenjaju svoje živote, njihov unutarnji mir i zadovoljstvo *Nemoguće je crpiti energiju i snagu za rad kada osoba nije adekvatno nagraðena*

druga_strana_travanj_lijecnik_2.jpgBožidar Popović, liječnik je psihijatar rodom iz Belišća. Roðen je 1973. g. Zaposlen je u Općoj županijskoj bolnici Našice kao odjelni liječnik. „Zahvalan sam što mi je moja Opća Županijska bolnica Našice nakon pet godina traženja i želje za specijaliziranjem psihijatrije to i omogućila primajući me na to mjesto .“ Poznata je misao: "čovjek je čovjeku vuk." Rado istražujem s mojim ...

pacijentima novu verziju da je "čovjek čovjeku čovjek". Nagrade u mom poslu su: osmijeh na licu pacijenta, riječ zahvale, ostvarene željene promjene kojima pacijenti mijenjaju svoje živote, njihov unutarnji mir i zadovoljstvo. Sve to zajedno i još puno više toga što osoba s osobom u korektnom i profesionalnom odnosu može profitirati“.

Ubrzano odrastanje
Ispričao mi je svoj životni put: "Maturant matematičko-informatičke gimnazije u Valpovu postao sam u jesen ratne 1991. g. kada sam kao i svi tada u Hrvatskoj, na neki svoj način, u sljedećih nekoliko mjeseci "ubrzano" odrastao uslijed izvanrednih ratnih životnih okolnosti. Želja za radom s ljudima i pomaganjem drugima bio je u tom vremenu prvi motiv mog odabira Medicinskog fakulteta. Znatiželja za područje psihičkog funkcioniranja i mentalnog zdravlja začela se još tijekom srednjoškolskog obrazovanja. U potpunosti odluka je sazrjela tek nakon što sam "okusio" rad liječnika u Hitnoj medicinskoj pomoći tada pri Domu zdravlja u Valpovu“.
druga_strana_travanj_10_lijecnik_3.jpgO školovanju i odabiru zanimanja govori: "Snažan poticaj cjelokupnog obrazovanja u sadašnjosti je dat na cjeloživotnom učenju. Takav vidik učenja omogućuje osobi da bez obzira u kojoj životnoj dobi donijela odluke za svoje obrazovanje, može ako želi i dovoljno je motivirana, preusmjeriti svoje obrazovanje, a tim i svoj budući posao u neko drugo područje od novog interesa. Obzirom da se mi ljudi, svakim novim iskustvom svakodnevno mijenjamo, naši interesi, ali istovremeno i interesi društva koje se isto tako mijenja (zadnjih 20-tak godina zasigurno možemo nazvati vrijeme drastičnih društvenih promjena naših života) diktiraju potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem, a time i prihvaćanje spremnosti za nove poslovne izazove. Ne možemo opstati bez rada, rad nas oplemenjuje, obogaćuje, razvija. Naravno, onaj rad koji je vrednovan. S druge strane mislim da je važno naći balans izmeðu rada, osobnih potreba, interesa, želja, hobija i obiteljskog života ili odnosa s bližnjima u širem smislu te riječi. Nemoguće je crpiti energiju i snagu za rad kada osoba nije adekvatno nagraðena, takav rad nije održiv na duge staze“.
"U značajno promijenjenim društvenim, gospodarskim uvjetima poslovanja vrlo važnu ulogu diktira, u parlamentarnoj demokraciji, Vlada i Sabor sa svojim Zakonima s jedne i neprovoðenjem istih s druge strane. Nesankcioniranjem, zbog sporosti pravosudnih organa, stvara se vrlo nepovoljna poslovna klima i vrlo otežavajući uvjeti za održavanje i razvoj poslovanja. Ako tako pogledamo kontekst odnosa poslodavac-radnik, zamjećujemo da je on u svojoj mikro perspektivi vrlo složen“.

                                             Vrijedno je samo lijepo, pametno, zgodno…
Ponovno se vraćam na potrebu promjene našeg mentaliteta: stvoriti takve uvjete u kojim ćete cjeloživotnim obrazovanjem postati fleksibilni na tržištu rada, a to znači biti spretniji u pronalaženju novog posla. Dajući otkaz u jednoj tvrtki otvarate sebi prostor u drugoj, a time postajete spremniji na društvene promjene." U obostranom odnosu bon-ton-a poslodavca i radnika liječnik je iznio svoje mišljenje: "Nemoguće je promatrati mikro perspektivu odnosa poslodavca i radnika, bez osvrta na makro perspektivu u čemu je taj odnos uložen. Tu mislim na ne tako davno značajnu tranziciju iz tzv. socijalističkog u tzv. kapitalističko društvo ranih 1990-tih; neizostavnu devastaciju tvrtki tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima ili gradovima i mjestima uz bivšu bojišnicu; tragičnu, većinom kako izvješća kazuju, nelegalnu privatizaciju i stjecanje vlasništva  "odabranih" pojedinaca; aktualnu gospodarsku krizu koju teško naše društvo prolazi zbog stimulacije potrošnje zadnjih 10-tak godina, i zadnje, ali ne i posljednje, značajni uzlet narcističke kulture koja dominira medijskim prostorom da je vrijedno samo ono što je lijepo, pametno, zgodno i jedino tako društveno prihvaćeno.

Posvetiti pažnju pravim poslodavcima
"Unatoč svim poteškoćama postoje u našoj državi niz prekrasnih primjera tvrtki u kojima poslodavci sukladno Zakonima i Ustavu uredno posluju, a radnici su zadovoljni ne samo u materijalnom već i u smislu svog osobnog razvoja. Mislim da tim poslodavcima treba posvetiti posebnu pažnju i dati im primjerenu količinu medijskog prostora da svojim iskustvom budu stjegonoše graðenja novih odnosa poslodavca i radnika.
druga_strana_travanj_lijecnik_2.jpgKoraci koji bi bili djelotvorniji u meðuljudskim odnosima izmeðu poslodavca i djelatnika, tenzije što manje, a posao i poslovanje što uspješnije su: "spremnost na novost, znatiželja za stalnim učenjem i usavršavanje, traženje novih putova ukoliko se uðe u začarani krug, učenje od onih koji su uspjeli u rješavanju nekog specifičnog problema. Uloga sindikata je vrlo značajna u ovim tranzicijskim vremenima. Potrebno je pojedinačno promatrati svaki odnos, svaki pojedini slučaj, da bi se mogla procijeniti korisnost sindikata u pojedinim tvrtkama. Sasvim sigurno graðansko društvo kojem težimo treba i kroz sindikate čuti svoj glas. Nažalost, rijetka su društva koja su prošla takve značajne promjene kao naša država ranih 1990-tih godina, a da nije došlo do
bogaćenja pojedinaca. Neke države to brže rješavaju, neke sporije (u što ubrajam naše društvo), a neke, vidimo to iz povijesnog slijeda, nikako ne uspijevaju takav problem razriješiti“.
"Mislim da se u uvjetima globaliziranosti tržišta u pojedinim regijama teško dolazi do posla. Ne znam zbog čega bi netko ako mu se pruža prikladna prilika odustao za odlaskom u drugu državu "trbuhom za kruhom", pogotovo ako nema drugog izbora. Poznajem brojne žene u srednjim godinama koje, na odreðeno vrijeme služeći starije osobe u zemljama EU prehranjuju svoju obitelj, jer zbog svojih godina nisu ”atraktivne” poslodavcu.“ "I dok s jedne strane kulturno-antropološki gledano pripadamo kolektivističkoj kulturi jugoistočne Europe, s druge strane obzirom da živimo u vremenu globalizacije, zadnjih desetljeća ubrzano usvajamo obrasce zapadnjačke individualističke kulture“.

                                                              Neradna nedjelja
„Moj osobni stav je da nedjelja treba biti neradna. Obzirom da živimo u graðanskom društvu svako ima pravo na svoj stav, siguran sam da postoje i drugačija opredjeljenja nego su to moja, a naš narod kaže: „Koliko ljudi toliko ćudi”. Ipak, želim podijeliti svoje iskustvo s vašim čitateljima: kao mladi liječnik započeo sam rad u HMP. Obzirom na specifičnost tog posla radio sam i nedjeljama i blagdanima zajedno s mojim kolegama. Tih godina supruga i ja smo formirali bračnu zajednicu i rodila nam se prva kćerka. Nekoliko godina poslije kada sam postao specijalizant psihijatrije i počeo imati redovni radni tjedan uz tek povremena dežurstva i noćni rad, osjetio sam svu blagodat takvog ritma i potpuno drugog razumijevanja tih prvih godina svog radnog i bračnog života. Shvatio sam koliko mi je, iako sam imao uredno Zakonom propisane slobodne dane, (što je tek sa svim onim radnicima kojima prekovremeni radni sati nikada nisu ili neće biti plaćeni!) važna nedjelja. Kad god je to moguće, naravno rukovodeći se neophodnim potrebama službe, urediti tako rad da je nedjelja vrijeme za najblaže rečeno, ne-rad. Svakome za izbor što želi!“

Postoji li veza izmeðu recesije i psihičkih bolesti?
U njegovu ordinaciju svraćaju ljudi tražeći stručnu pomoć. "Najčešće su to radnici nižeg obrazovanja i srednje dobi. Recesija ili kriza sama po sebi nije loša, ona je znak, signal u kojem društvo definitivno postaje svjesno da je potrebno zauzeti novi smjer. Nažalost, samo oni koji su spremni na taj izazov relativno brzo mogu reagirati i "zauzeti novi smjer" ili preusmjeriti se. Drugi mogu, ako žele, izvući posljedice takvog otrežnjenja i to isto učiniti s odreðenim vremenskim odmakom, a postoje i treći koji niti to ne žele. Nadam se da svi mi vučemo odreðena pozitivna iskustva s ovom recesijom kroz koju prolazimo. Što se tiče područja mentalnog zdravlja, u psihijatriji su definirani poremećaji koji su skup kriterija, fenomenoloških manifestacija klasificirani po pojedinim dijagnostičkim kategorijama po Meðunarodnoj klasifikaciji bolesti desete revizije iz 1992. g“.

Kontakt:
Božidar Popović
K.Tomislava 188 a, Belišće
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Metode pristupa pacijentima, njihovi problemi i razgovori jedinstveni su za svakog pojedinca kojem liječnik pristupa individualno. "Mislim da razumijevanje, sposobnost čuti osobu, uspostavljanje i održavanje terapijskog odnosa bez obzira na mogućnosti terapijskog dosega na,estetskoj razini odnosa daju pečat da rad s pacijentima, a pacijentima odnos s psihijatrom, nadrasta sam posao i postaje jedan duboko humanizirani i općeljudski projekt. Svaki odnos s pacijentom je jedinstven i unikatan dogovorni odnos. Pacijent dobrovoljno stupa ili izlazi iz takvog odnosa. On ili ona bira psihijatra/psihijatru i psihijatar pristaje ili ne pristaje na sudjelovanje u tom odnosu. Znači, oboje imamo slobodu su-djelovanja, su-govorništva i na tim, na odreðen način, partnerskim pozicijama zajedno tražimo željeni, realni i ostvarivi ishod za pacijenta. Poteškoće kroz koji pacijenti prolaze, a vezani su uz problematiku posla su prije svega gubitak posla, što naravno nije samo financijski i egzistencijalni već i emotivni gubitak, osjećaj gubljenja vlastitog identiteta, te s druge strane različita neetička traženja ili postupanja poslodavca na što, radnici-pacijenti ne imajući izbor novog posla, ostaju u takvom, od strane poslodavca, kreiranom ambijentu sa svakodnevnim narastanjem psihičkih simptoma koji upozoravaju pacijenta da mora nešto učiniti za sebe“.
Misao vodilja da rastemo u radu izgraðujući sebi, drugima i novim generacijama bolji svijet: "Ima niz misli kojima možemo obogatiti svoj život, ako to želimo. Izdvojio bih jednu koja je meni, ali i nekim mojim pacijentima učinila se važnim: "Što se naglašava, to se povećava“.

V. Balković,  travanj 2010.

ADSense_04