ADSense_02


GORDANA DERANJA – PULA, PREDSJEDNICA HUP-A: LIDER JE ONAJ KOJI I KAD JE U PRAVU MORA ZNATI DOĆI DO TOGA NA PRIHVATLJIV NAČIN ZA SVE


Utorak, 02 Listopad 2018

*U mladosti sam igrala košarku što me naučilo timskom radu, nositi se s pobjedama i porazima, osjećaju pripadnosti i velikoj motivaciji za rad *Važno je biti nepokolebljiv u ključnim odlukama

Gordana Deranja, predsjednica je uprave Tehnomont iz Pule, kažu da je među 10 najmoćnijih žena hrvatskog biznisa. Prva je žena na čelu Hrvatske udruge poslodavaca, i to već u drugom mandatu. Nekoliko je puta proglašavana menadžericom godine i dobitnica je različitih strukovnih priznanja. U razgovoru za časopis Poduzetnik govori nam o tom svom putu koji nije bio nimalo lagan, ali upornošću i strpljivošću postigla je zapažene rezultate iako je krenula od „nule“. „Rođena sam u Puli gdje sam završila obrazovanje od osnovnog do studija ekonomije. Udata sam i imam kćerku i sina. U našoj obitelji uvijek je i najbolji čovjekov prijatelj, sada je to mezimac maltezer Roki. Prvo zaposlenje bilo mi je u srednjoj školi, a od 1988. g. radim u Tehnomontu. Godine 1998. izabrana sam za generalnog direktora, a od 2012. g. predsjednica sam Uprave Tehnomont d.d. Pula.“

Igrali ste košarku, i Vaša djeca su se bavila sportom. Koliko sport razvija kod svake osobe nešto što kasnije vrijedi u životu?

Veliki sam zagovornik sporta općenito. Nije važno kojim se sportskim aktivnostima baviš, da li je to samo rekreativno ili aktivno, po meni je bitno da se nečim baviš. U mladosti sam igrala košarku što me naučilo timskom radu, nositi se s pobjedama i porazima, osjećaju pripadnosti i velikoj motivaciji za rad.

Znam da ste cijelo vrijeme imali podršku obitelji i malo slobodnog vremena. Kako danas provodite svoje slobodno vrijeme i opuštate se?

Podrška obitelji je veoma važna, a pogotovo kad si žena. Treba naći i mjeru između posla i obitelji tako da kad nisam na poslu pokušavam odmor prilagoditi obitelji. To je vožnja bicikla, šetnje i ono što najviše volim plivanje. Nađem i vremena samo za sebe, a to je obavezno knjiga. Uglavnom su to krimići, to me opušta…ha, ha.

Na čelu ste HUP-a već drugi mandat. U više navrata ste dobili nagrade i priznanja (menadžerica godine, ambasador ženskog poduzetništva,…). Priznanja i ovaj rad Vam sigurno donose drugu dimenziju života i poslovanja?

Nagrade su sigurno nešto što te veseli i daje ti priznanje za ono što radiš. Sigurno da je to jedan dobar motivator u daljnjem radu. Biti na čelu HUP-a sigurno mi je izuzetna čast i ponosna sam što sam prva žena na toj funkciji. Naravno to je zahtjevna funkcija, traži veliki angažman, uz posao koji radim, i u današnje vrijeme boriti se za gospodarske teme, zajedno s HUP-ovcima tražiti da se provode reforme kako bi se rasteretilo gospodarstvo koje bi time dobilo veći zamah za rast, a time i bolji standard za sve, nije nešto što je jako atraktivno. Ali ustrajemo na tom putu i mislim da sam donekle i poznata široj javnosti po svojim stavovima od kojih ne odstupam.

Ponekad su Vas osporavali zbog odluka u Tehnomontu, ali na kraju ste uspjeli. Tim – tko može u Vašem timu raditi? Predstavite ukratko tvrtku koju vodite – Tehnomont iz Pule.

U mom timu može raditi svatko tko zna svoj posao i dobro ga radi. Tehnomont d.d. osim pravnih, kadrovskih i financijsko računovodstvenih poslova za grupu, bavi se i nautičkim turizmom putem profitnog centra Marina Veruda, koji ima kapacitet 630 vezova u moru i 400 na kopnu. Imamo vlastitu charter flotu. Metaloprerađivačkom djelatnošću putem profitnog centra BMN, koji se bavi izradom čeličnih konstrukcija za građevinarstvo, procesnu industriju, brodogradnju… U grupi je i Tehnomont brodogradilište Pula koji je najvećim djelom orijentiran na gradnju patrolnih, turističkih, ribarskih, offshore i drugih brodova za široko svjetsko tržište, a pored gradnje bavi se i remontom postojećih brodova. Također izvodimo investicijske radove u inozemstvu koji zapošljava značajne resurse u velikim njemačkim brodogradilištima i proizvodnjom solarnih panela.

Žene su rijetke u brodogradnji. Vaš uspješan primjer pokazuje da to nije nemoguća misija. Osjećate li se zadovoljnom zbog postignutog? Kada ste se prvi puta zaposlili za Vas je sve to bila nepoznanica. Rekli ste: „Samo promišljaj, možeš i pogriješiti, ali ponudi rješenje“.

Zadovoljna sam što smo opstali i solidno poslujemo, ali uvijek može i bolje. Nešto što sam kod prvog zaposlenja naučila je to da te ljudi više cijene ako za problem nudiš i rješenje, a ne da čekaš da ti rješenje ponudi netko drugi. To mi je ostalo do dana današnjeg, temeljem toga i procjenjujem svoje suradnike. Volim kad se razmišlja o problemu, ne mora biti ono i ispravno, ali pokazuje trud i angažman što cijenim.

Nagrada Lidera - 10 top menadžerica

Niste tehničke struke, potpuno drukčije razmišljate o ugovorenim poslovima i rezultatima. Puno komunicirate prije nego donosite važne odluke. Nije bilo lako krenuti s velikim dugom Tehnomonta, blokiranim računima, bez dobavljača.

Da, nije bilo lako, ali imali smo viziju, planove i želju za uspjehom i opstankom. Rekla bih i inat s obzirom da veći dio duga nije bio opravdan nego izmišljen kako bi nam se oduzela Marina. Ali u to vrijeme tako se to radilo, uništiš firmu da bi došao do nje. Na njihovu žalost pokazali smo zube i opstali.

Negdje sam pročitao da su najbolji menadžeri oni koji imaju puno ožiljaka na jeziku. Ponekad i kada bi burno reagirali šute i razmisle prije nego će neku odluku kazati. Imate li vi takvih „ožiljaka“?

Naravno. Nije umijeće složiti frku, svađu, umijeće je imati tolerantno okruženje. Lider je onaj koji i kad je u pravu mora znati doći do toga na prihvatljiv način za sve. Važno je biti nepokolebljiv u ključnim odlukama, a u ovim manje bitnim ne inzistirati nego dati prostora i odstupnicu drugima.

Kažete ako razmišljate kako Vam je netko konkurencija zato što je pametan ili zato što je ona zgodnija onda niste za rukovodeću poziciju. Iskreno, razmišljate drukčije od većine.

To je moj životni moto i ne mogu se mijenjati. Biti okružen najsposobnijima jedino garantira uspjeh cijele firme. Što je tim uspješniji to je uspješniji poslodavac.

Gdje najviše zaostajemo, koje to prednosti ne koristimo dovoljno ili ih nismo svjesni? Sa čime su to naši poduzetnici opterećeni u odnosu na konkurenciju?

Privatni sektor se u vrijeme krize silom prilika morao restrukturirati da bi opstao. Izgubilo se 100.000 radnih mjesta. U isto vrijeme javni sektor nije izgubio ni jedno radno mjesto niti je činio išta da se mijenja. Problem je u gomilanju javnog sektora koji je inertan, trom i neefikasan. Ne mijenjajući sebe kad dođe do problema onda nam dižu namete, izmišljaju nove, zadužuju se. Takvo ponašanje nije održivo i posljedice osjećamo u zdravstvu, mirovinskom sustavu, malim plaćama… Preveliki nameti gospodarstvu ne ostavljaju prostora za veće plaće, investicije, inovacije.

Porinuće broda, 2015. g.

Naša inozemna konkurencija ima bolje startne pozicije. Sve više ljudi odlazi iz Hrvatske i jasno je da nam nedostaje potrebna radna snaga. Gdje je rješenje?

Ako smo na samom dnu EU onda je svugdje bolje nego u Hrvatskoj. Za svako radno mjesto postoji u EU bolje plaćeno. Po toj logici svi bi mogli iseliti! Naravno da to nije rješenje. Rješenje je u hitnom rasterećenju gospodarstva od davanja državi, i uvozu radne snage to bi bile kratkoročne mjere. Dugoročne bile bi više puta spomenute reforme u svim sferama društva, a poseban naglasak na obrazovanju. Obrazovati bi trebali mlade ljude za ona zanimanja koja nedostaju na tržištu rada ako dugoročno želimo održivo gospodarstvo.

Kažu da zračite energijom i optimizmom. Koje su Vam to još osobine pomogle da dođete do vrha i uspješno vodite Tehnomont?

Pa ne znam koje su to osobine. Znam da predan rad, dobar tim, dobar proizvod i uz malo sreće sve zajedno može polučiti rezultate.

Mladi danas ne razmišljaju na naš način. Zašto? Vi ste kao mlada osoba bili prepoznatljivi, što je bio veći izazov to je bila i veća Vaša želja da pokažete svima da možete. Kažete: Važno je u životu biti samostalan i boriti se za sebe“.

Ima i danas jako puno talentiranih i vrijednih mladih ljudi. Svaka generacija nosi svoje. Tako ja gledam na život, da je važno biti samostalan i boriti se za sebe. Ako se stalno oslanjaš na nekog teško ćeš samostalno donositi odluke. Kad si samostalan brže donosiš odluke, brže učiš na vlastitim pogreškama i imaš veću motivaciju za uspjeh.

Što ste svojoj djeci prenijeli, koje to vrijednosti? Kažete obrazovanje je najvažnije u životu, mada smo taj sustav vrijednosti jako narušili.

Svako roditelj trudi se pružiti najbolje što zna svojem djetetu. Obrazovanje je sigurno nešto što želimo svom djetetu, jer na taj način misli da mu je osigurao budućnost, egzistenciju. Nažalost, osim značaja obrazovanja narušili smo sve sustave vrijednosti. Pokazali smo da obrazovanje, poštenje, rad i nisu neke vrijednosti ako imaš dobre rođačke, kumske, stranačke veze. Obrazovanje ne znači samo fakultet, nego i strukovna zanimanja koja će biti sve traženija, a mi smo ih svo ovo vrijeme zanemarivali i podcjenjivali.

Prije pet godina pokrenuli smo projekt za mlade (učenike) pod nazivom „Biti Bolji-Be Better“. Održali smo oko 108 aktivnosti, posjetili više od 14.000 učenika. Postoji li mogućnost da jednom prilikom posjetite Slavoniju i održite razgovor/predavanje za mlade s temom koja ih zanima?

Ako bude prilike veoma rado.

Većina zaposlenih očekuje veće plaće. Stalno ističete da je to moguće ako vlasti nastave s poreznim reformama kako bi rasteretili poduzetnike i omogućili brži napredak. I dalje smo u cjelini kronično nekonkurentni. Zar je to tako teško pokrenuti strukturne reforme?

Očito da je teško jer ih ne sprovodimo. Znamo što treba raditi, ali za to treba političke volje i opće društveni konsenzus. Nikako da donesemo strateške odluke u kom pravcu Hrvatska treba ići kad je u pitanju gospodarstvo. Vlade uglavnom donose površinske mjere koje ne donose prave efekte. Po svim pokazateljima smo u samom dnu EU i ta ravnodušnost je veoma opasna. Ako masovni odlazak cijelih obitelji iz Hrvatske nisu dovoljni okidač promjene onda ja stvarno ne znam što je potrebno više da se pokrenemo.

Ne mogu da Vas ne pitam kakav je Vaš stav o Agrokoru? Kažete bio je to važan potez Vlade. Sada kada je sklopljena nagodba mislite li da će sve završiti s minimalnim štetama po gospodarstvo?

Teško je predviđati što će se sve dešavati. Bitno je da je nagodba potpisana. Naravno da s njom neće biti svi zadovoljni. To je ipak koliko toliko bolje rješenje od stečaja koji je prijetio. Barem su se svi mali dobavljači naplatili, a dobilo se vremena za preslagivanje velikih dobavljača koji su i dalje isporučivali robu i to si naplatili.

Sa županom Flegom i gradonačelnikom Pule Miletićem

Jeste li zaista „dama čvrste ruke“ ili samo žena koja zna da se moraju donositi učinkovite odluke? Svrstani ste među deset najmoćnijih žena hrvatskog biznisa, osjećate li se tako?

Dosta sam posvećena praćenju financija. „Čvrstu ruku“ imam sigurno kad su u pitanju troškovi. Ne idem u trošenje tako lako ako nije striktno vezano uz konkretan posao, ali zato iz tih ušteda stalno investiramo. Što se tiče deset najmoćnijih žena ja se osjećam isto. Možda malo moćnija kad redovito vježbam…ha,ha.

Mladi sve više odlaze. Oni žele mir, dobre uvjete rada. A znamo da ni „tamo“ gdje odlaze ne teku med i mlijeko. Kako im mi stariji trebamo pomoći da bi ostali ili se vratili?

Svako bi trebao preuzeti odgovornost za svoj rad. Ako krenemo od obitelji – truditi se da djeca imaju radne navike i da im pomognemo da se što lakše osamostale. I svi trebamo shvatiti da su nam nužne ozbiljne dubinske promjene i da napokon budemo ljudi. Da ne štitimo svoje osobne interese nego da konačno gledamo što je u interesu cijelog društva.

Vladimir Mihajlović

Izvor: Časopis Poduzetnik, rujan 2018.

ADSense_04