ADSense_02


Uzroci inflacije - II dio


Četvrtak, 22 Rujan 2011

Velike su nesuglasice meðu makroekonomistima o uzročnicima inflacije *Tiskanje novca preko prirodnoga volumena u stvari je krivotvorenje nacionalnoga dohotka.

U prošlome smo broju govorili o pojmu inflacije. Budući da je njezina pojava rezultat stjecaja niza okolnosti u ovome ćemo se napisu osvrnuti na glavne uzročnike. Osim psiholoških svi su drugi uzročnici realne prirode i imanentni su uspostavljenome gospodarskom stanju i razvoju. U tržišnome konceptu zahvaljujući ekonomskim zakonitostima gospodarenje se u pravilu ...

samoorganizira. Kad neki od sudionika tržišnoga natjecanja zbog svoje moći i/ili položaja svjesno utječe na kretanje pojedinih ekonomskih agregata nastaju poremećaji. Veće uplitanje, dublji poremećaji. Zato takve moćnike treba učiniti dovoljno malenima da njihovi utjecaji ne mogu remetiti prirodne ekonomske tokove.
Utjecaj moćnika treba se pojaviti samo ako se uoče kretanja koja remete normalne tokove, a mjere im moraju biti na tragu uspostavljanja ravnotežnih stanja. To nije nimalo lako, jer iste mjere na različitu ekonomsku strukturu djeluju različito.

                                                      Javno i potajno zaduživanje države
Trenutno naša država budžetski deficit financira na dva načina: (1) javno, zaduživanjem na financijskome tržištu i (2) potajno, odgodom plaćanja obveza na duži rok ugovornim i zakonskim korisnicima proračuna, čime im stvara probleme likvidnosti i solventnosti, a nekima i egzistencije. No, inflatorne strelice sve se više odapinju na monetarnu vlast da najprije devalvira kunu, a potom, ako bude trebalo, pokrene i roto-tisak svoje štamparije
.

Inflatorna napetost-zaraza-influenca
Velike su nesuglasice meðu makroekonomistima o uzročnicima inflacije. Razlog je tomu što se tek na temelju posljedica pokušavaju prepoznati uzroci. Sve analizirane inflacije razlikuju se po intenzitetu, uzročnicima, posljedicama i primijenjenim mjerama za njihovo otklanjanje. Kada bi se očitovale na približno jednak način i postojao samo jedan uzrok, inflaciju bi bilo relativno lako kontrolirati i u željenome trenutku obuzdati. Izraženiji rast cijena, koji je glavni pokazatelj i pratitelj inflacije, ujedno znači da je u gospodarstvu došlo do većih nestabilnosti.
Uvijek kada se neka ekonomija razvija iznad svojih mogućnosti, a prepoznaje se po izraženijim neravnotežama agregatnih veličina (npr. potražnje i ponude, izvoza i uvoza, troškova i cijena, nezaposlenosti i zaposlenosti, investicija i štednje, potrošnje i štednje, kamatne stope i graničnog prinosa od ulaganja, produktivnosti i plaća, rada i socijale), na djelu je inflatorna napetost. Uz dovoljnu ustrajnost napetost se produbljuje, postaje inflatorna zaraza i prerasta u istinsku influencu (prodiranje u cjelokupno gospodarsko i društveno tkivo) koju ekonomisti nazivaju inflacijom. Samo brzi i učinkoviti odgovori ekonomske politike na veće neravnoteže, pogotovo u sektorima u kojima se one najprije očituju, mogu držati inflatornu napetost pod kontrolom i dok je potrebno održavati je kao blagi kontinuirani proces. Politika koja nema ekonomskog odgovora na trajnija neravnotežna kretanja neminovno će se suočiti s inflacijom.

                                                             Slatki otrov postaje porok
„Iskustvo govori da se slatki otrov lakog dolaženja do novčanih sredstava putem tiskanja lako pretvara u porok,
tako da zemlja koja time otpočne nije više u stanju da se zaustavi.“ (G. Schmölders, njemački ekonomist, u djelu Konjunkture i krize)

Meðutim, rast cijena nije uzročnik razaranja gospodarskoga tkiva, već je sam žrtva nekog drugog realnog faktora. Ekonomski su analitičari dokazali da inflacija može nastupiti i bez povećanja novčane mase. Podrobnijom analizom svih čimbenika tržišnih robno-novčanih odnosa iskristalizirali su se i mnogi drugi, nemonetarni uzročnici inflacije. Svi se oni meðusobno prepliću i potiču, pa izazivaju tzv. kumulativni (lančani) proces. Zato inflacija nije samo monetarna pojava, već prije svega bolest cjelokupnog ekonomskog i društvenog organizma.Od mnogobrojnih uzročnika, ograničit ćemo se na obrazlaganje nekoliko glavnih za koje se drži da najviše utječu na inflacijski proces i posljedično tomu na rast cijena. Iako u ekonomskoj literaturi postoje svakovrsne podjele, utjecaje ćemo razvrstat u dvije glavne skupine:
- monetarne i
- tržišne.
Svi ostali najčešće su derivati navedenih glavnih uzročnika. Bez obzira na mnogobrojnost, u pravilu samo jedan od njih pokreće lančanu reakciju (njihov je 'anlaser'), a ostali je manje ili više pospješuju.

                                     četiri glavna pokazatelja stabilnog gospodarstva
Stabilno gospodarstvo koje je utemeljeno na privatnome vlasništvu i tržišnoj razmjeni karakteriziraju četiri glavna pokazatelja: puna zaposlenost, prirodna stopa rasta, stabilna razina cijena i ravnoteža platne bilance. Ova četiri gospodarska segmenta meðusobno su povezana, utječu jedan na drugi, pa poremećaj jednoga izaziva ovisna kretanja drugoga.

Monetarni utjecaji na inflacijski proces
Većina ekonomista u doba kada se pojavila izražajnija inflacija držala je da joj je uzrok prevelika količina novca u mala_kola_1.jpgoptjecaju. Sa stajališta tadašnjeg tržišnoga gospodarstva koje je bilo tek u povojima (to je doba kada su prevladavala fiziokratska načela i potiskivala dotadašnja merkantilistička shvaćanja o načinu bogaćenja naroda i pojedinaca i funkcioniranja gospodarskoga sustava) nadimanje novčane mase, pa potom i cijena, bio je gotovo jedini uzrok inflaciji. Zakon ponude i potražnje, za kojega danas držimo da je glavni regulator cijena, imao je malo i ograničeno djelovanje, jer je tržište pretežito bilo regulirano raznim protekcionističkim propisima. Slobodna tržišna utakmica počinje prevladavati tek slabljenjem fiziokratizma i ustoličenjem Smithovog liberalizma (kraj 18. stoljeća). Takvo stajalište o uzroku inflacije bilo je sukladno kvantitativnoj teoriji novca, prema kojoj je vrijednost novca na tržištu obrnuto razmjerna njegovoj količini, dok se za cijene držalo da su upravno razmjerne količini novca u optjecaju.
Povećanje monetarnoga volumena preko prirodne razine najstariji je i najočigledniji uzročnik inflacije; usto on i najbrže djeluje. Povoda za takvo povećanje ima više, ali su najčešći: ratne potrebe i poratna obnova, budžetski deficit, nepokrivene državne investicije u javne projekte. Takav se oblik inflacije naziva novčanom ili financijskom inflacijom. Svjesno ju izazivaju nositelji monetarne vlasti tiskanjem novca (ili pak stavljanjem u promet neaktivnog novca, tzv. detezaurizacija) preko razine koja odgovara istodobnom porastu robnih fondova. Dakle, na tržištu je mnogo novca u pohodu na nepromijenjenu ili nedovoljno promijenjenu količinu roba.

                                                  Poplava novih financijskih instrumenata
U posljednjih su dvadesetak godina financijsko tržište preplavili razni novi financijski instrumenti, koje možemo podvesti pod pojam vrijednosnica, a nazivaju se financijskim derivatima (izvedenicama). Izdaju se radi potreba investiranja (investicijski derivati) ili radi burzanskih špekulacija (špekulativni derivati). Njihova je vrijednost izvedena iz vrijednosti nekog drugog instrumenta. Najpoznatiji derivati su opcije, certifikati s participacijom, diskonti, bonusi, knock-out certifikati. Svi oni neizravno mogu povećati monetarni volumen i utjecati na povećanje potražnje. Koliko utječu najbolje ilustrira izjava jednog od najbogatijih ljudi svijeta, američkog poslovnog čovjeka Warrena Buffetta: „Financijski derivati su financijsko oružje za masovno uništenje“!

Najčešći povod povećanju monetarnoga volumena jest budžetski deficit. Pribjegavaju mu države koje narasle državne rashode više ne mogu financirati redovitim budžetskim prihodima niti zaduživanjem na financijskome tržištu. Ako pritom realni prihodi od tiskanja novca budu veći od realnog deficita, višak će izazvati dodatnu potražnju, a ova novi rast cijena pa će se društvo suočiti s visokom nekontroliranom inflacijom. Takav lančani proces teško je zaustaviti. Možemo zaključiti da je financijska inflacija novčana poplava na tržištu. U konačnici tiskanje novca preko prirodnoga volumena u stvari je krivotvorenje nacionalnoga dohotka.
Do povećanja monetarnoga volumena može doći i nekontroliranim porastom kreditnog novca koji se kreira u sustavu poslovnih banaka iskorišćujući povjerenje njihovih depozitara Tada je riječ o kreditnoj inflaciji. Iako je uzrokuju kreditne institucije i u ovome slučaju monetarna vlast ima odlučujuću odgovornost. Njoj su na raspolaganju vrlo učinkovite mjere pomoću kojih može ekspanziju kreditnog novca držati pod kontrolom (npr. odreðivanjem veće stope obvezne rezerve na depozitni novac i operacijama na otvorenome tržištu novca).

Uvijek kada se neka ekonomija razvija iznad svojih mogućnosti na djelu je inflatorna napetost

Slično povećanju monetarnoga volumena, na porast cijena djeluje i brzina njegova obrtanja, iako mnogi drže da se novčani optjecaj automatski prilagoðava potrebama tržišnoga prometa. Nadalje, na monetarni volumen utječe i bezgotovinski platni promet (virmanski odnosno elektronički te poplava kartičnog načina plaćanja). Ipak, emisiona banka prilikom kreiranja i održavanja optimalnog novčanog volumena i o tim činjenicama vodi računa.
Na kraju nameće se logičan zaključak: ako je nadimanje monetarnog volumena jedini uzročnik inflacije, zaustavit će ga se ispuhavanjem na raniji volumen. Meðutim, smanjenje monetarnog volumena (deflaciju) nije moguće svesti na raniju razinu. Sva iskustva govore da se razina cijena koja je dostignuta inflacijom više nikada tržišnim putem ne vraća na raniju razinu; ponekad tek neznatno. U takvim uvjetima kada se inflacija zaustavi, povećani monetarni volumen pokriva dostignutu razinu cijena. Poslije toga obično se provodi denominacija valute.
Od inflacije koja je uzrokovana monetarnim utjecajima najveću koristi ima država. Zato se za takvu inflaciju kaže da je oblik poreza za koji nije trebalo donositi poseban zakon.

J. Martinović ,  travanj 2011.

ADSense_04