ŽELJKO ŠIMIĆ - OSIJEK - S kupcima smo postali poslovni prijatelji


Subota, 09 Prosinac 2017

*Iako se od novca živi, nikada nisam na prvo mjesto stavljao materijalnu vrijednost, uvijek sam nastojao pomagati onima kojima je pomoć bila potrebna *Mnoge posrnule poduzetnike Dinop Osijek je ponovo postavio na noge i mnogi od njih danas odlično posluju

Željka Šimića, voditelja poslovnice DINOP Osijek upoznao sam slučajno na jednoj kavi preko zajedničkog prijatelja Ivice Musila koji mi je rekao: "To je pravi čovjek, s njim moraš napraviti priču. " Na prvi pogled dogodio se klik i ja sam vrlo brzo shvatio da ispred sebe imam čovjeka bogatog poduzetničkog iskustva i znanja, koji zna stvoriti i zadržati zadovoljnog kupca. Dogovor je brzo pao i za nekoliko dana posjetio sam ga u Dinop d.o.o., poslovnici Osijek. Bio je to ugodan susret i zanimljivo druženje. Pročitajte što mi je Željko ispričao. Uopće ne sumnjam u njegovu daljnju uspješnost jer zna kako se stvara uspjeh.

Željko Šimić, kaže slučajno je rođen u Đakovu 1957. godine, inače je Osječanin. U Osijeku je pohađao vrtić, osnovnu školu, srednju prometnu školu, srednju trgovačku i višu trgovačku školu.

„Imam nekoliko zanimanja. Vozač sam B, C i E kategorije, mogu biti instruktor u autoškoli za automobile, kamione i autobuse jer imam položene sve certifikate za taj dio. Isto tako, mogu biti trgovački poslovođa. Imam još jedno zanimanje koje sam uspio položiti kada sam bio pripadnik HV jer sam išao godinu na školovanje za rad na računalu, za neke posebne programe kao što je primjera ICS program.“

Želio sam pokrenuti vlastiti posao

„Završio sam trgovačku škola, ali nisam odmah počeo raditi u struci. I dalje sam vozio kamione i automobile. Radio sam u Poljotehnici, pa zatim u Osijek Export-Importu gdje sam bio najmlađi vozač osobnog automobila, vozio sam Audi 100 kada ih je bilo samo osam u cijeloj bivšoj državi. Puno sam putovao po raznim sajmovima i puno toga vidio, ali bez ikakve lažne skromnosti komercijala Osijek Export-Importa bila je vrhunska. Tako putujući vidio sam kako se radi, kako treba izgledati trgovina, kako se pogoduje kupcima. Sve naučeno sam počeo primjenjivati u poslu koji sam tada radio, a kasnije i u svom poslu što se pokazalo jako dobrim. Kada sam otvorio vlastitu firmu ona je od samog početka i svih devet godina postojanja poslovala pozitivno. 

Vlastiti posao sam pokrenuo 2003. g. zato što sam to želio. Sjećam se da sam imao 5.000 kn, a s tim novcem je teško nešto pokrenuti. Odlučio sam prijaviti obrt koji je od početka radio fantastično. Postoji zgodna priča o mom poslovanju gdje kažu da se kod mene dolazilo kao stranac, a odlazilo kao prijatelj. Većina kupaca mi je kasnije dolazila na kavu i razgovor, a tako su mi doveli i nove kupce. Iako se od novca živi, nikada nisam na prvo mjesto stavljao materijalnu vrijednost te sam uvijek nastojao pomagati onima kojima je pomoć bila potrebna. Ponekad su to bila razna jamstva koja sam ljudima davao, a ponekad neke usluge.

2003. godine sam imao 47 godina i bio sam u punoj radnoj sposobnosti. I sada bih, samo da mi je koja godina manje, otišao u inozemstvo jer bih vjerojatno tamo puno više postigao.

U to vrijeme nije postojao Internet. Najveća pomoć mi je bila da sam svu robu plaćao jednom tjedno. Moja zaliha robe je bila 15.000 kn maloprodajne vrijednosti, a to znači da je roba koju sam platio koštala pet, šest tisuća kuna. Dakle, nešto što kupite za pet tisuća, prodate za petnaest. Stjecajem okolnosti to je tako išlo dobro. Prodavao sam robu za grijanje, vodovodni materijal, kućnu i uličnu kanalizaciju, a poznavao sam ljude koji su to znali i postavljati, ali i one koji su imali posebne alate za izvođenje nekih zahtjevnijih radova. S Vaillantom sam radio od početka. Sada sam poslovni partner Žepoha, a preko njih i Vaillanta. Imam odlično iskustvo s Vaillantom jer su sve moje probleme rješavali telefonom. Pa čak ako bi se dogodilo da nešto ne valja, odmah su slali novo.“

Odluka – prodaja posla

„2012. godine počelo se pričati o uvođenju fiskalizacije, razmišljao sam i o sinovom radnom mjestu i shvatio sam da bi bilo pametnije uči u jedan veći sistem u kojem bih mogao lakše poslovati. U mom nekadašnjem Plino-madu sam poslovao dobro zato što sam radio sam od 7.00 do 19.00. Postoji priča kada se u Tenji u svećenikovoj kući uvađao plin i grijanje. Cijevi su se zavarivale kisikom, s velikim bocama, u pola jedan u noći zvao me je majstor da mu nedostaje kovani kolčak pola cola koji košta dvije kune i molili da mu ga donesem da završi posao. Ako kolčaka nema, mora sve te boce s kisikom i crijeva stavljati na prikolicu, otići te slijedeći dan doći kako bi završio posao. Ne može ostaviti boce tamo jer nema nikoga tko bi na njih pripazio. Naravno da sam odnio taj kolčak, a on je i dalje moj redoviti kupac.

Devet godina bio sam izuzetno zadovoljan i sretan. Ta radost stvaranja i saznanje da sam od ničega napravio nešto. Već 2005. i 2006. godine sam bio jedan relevantan faktor u Osijeku. Imao sam toliko velik krug poznanstava, ne samo u Osijeku, nego i u Zagrebu, Splitu i svi problemi koji bi se ovdje dogodili mogli su se telefonom riješiti. Postojala je poštapalica: "Ako imaš problem idi kod Želje jer iako nema veze s time on će ti taj problem riješiti." I stvarno sam rješavao puno toga.

Nakon devet godina obrt nisam ugasio nego me je sadašnji vlasnik kupio. Mislim da sam jedini obrtnik kojeg je kupio i isplatio veliki poduzetnik.“

Zašto bi on kupio malog obrtnika? „Razlog za to je bio da prijeđem kod njega raditi. Mi smo se poznavali punih devet godina, on me je pratio, vidio da uredno plaćam račune, brinem o poslu i dobro vodim svoj obrt. Njegov i moj poslovni put je jako sličan, uz razliku što je on počeo s 5.000 DM, a ja s 5.000 kn. Dinop Osijek je pokrenut prije pet godina. Sadašnji vlasnik i direktor firme, g. Zravko Juričić, budući da smo se poznavali petnaestak godina, dao mi je otvorene ruke i otvoreno me podržava. Pod otvorenom podrškom smatram to što nam je prošle godine dva puta povećao plaću bez da sam ga to pitao jer čovjek je vidio da se radi i želio je na neki način nagraditi naš trud. Plaća je uvijek 15. u mjesecu, dobivamo božićnicu koja je u iznosu plaće, svake godine je obavezan i regres. Nikada nisam zloupotrijebio slobodu koju imam i on to zna i cijeni.“

Postoji li netko tko ne zna za Želju?

„Danas je priča drugačija. Osim mene rade još tri čovjeka, od kojih svaki zna svoj dio posla i ja sam rasterećen u odnosu na vrijeme kada je sve bilo na mojim leđima. Kada bih ja npr. otišao na bolovanje svaki od njim može raditi samostalno.“

Postoji li netko iz ove branše u Slavoniji i okolici tko ne zna za vas – pitam Željka? Ako i postoje takvi, sigurno ih je jako malo. Moram reći da je dosta posrnulih poduzetnika koje je Dinop Osijek ponovo postavio na noge i mnogi od njih danas odlično posluju. 

Kako sam vršio selekciju? Vrlo jednostavno, vidite zna li čovjek raspolagati s imovinom i novcem ili ne zna. Ako netko vozi BMW, a ima dug od 20.000 kn iz sebe odmah znam s kim imam posla. Kada netko počne priču o milijunskim poslovima, a ja jako dobro znam što se tu može i koliko napraviti, odmah mi sve bude jasno. To je neki unutarnji osjećaj koji čovjek ima ili nema.“

To znači da onaj koji plaća na vrijeme je vaš kupac, a onaj koji ne plaća nije vaš kupac? Upravo tako – odgovara mi Željko.

Po struci ste trgovac i ušli ste u ovu branšu. Jeste li sve o tome znali ili ste polako kroz posao učili? „Kod mene postoji jedan olakšavajući element, a to je da je to tehnička roba o kojoj puno ne znam, ali to kupuju majstori koji znaju što im treba i čemu to služi. Ako su to neke jednostavnije svari vezane uz vodovodne instalacije ili grijanje tada i ja znam objasniti kupcu što mu treba, ali ako je problem složeniji majstori su tu da kažu što im treba. Puno sam naučio od majstora koji ovamo dolaze. Išao sam na edukacije Aristona, Vaillanta i Boscha i vodio sa sobom na desetke majstora. Na sve edukacije koje su te tvrtke radile ovdje u Dinopu dolazilo je oko pedesetak majstora. Ono što nije bio posao ni Vaillanta, ni Boscha, ni Aristona, pričam o kombi bojlerima, sustavima grijanja, dizalicama topline i slično doveo sam majstore koji su to znali raditi u Njemačkoj. Tako da imamo Multi-Fit System jedini u Hrvatskoj. Dolazili su zainteresirani majstori kako bi to vidjeli i naučili kako se to radi. Ti dečki i dan danas kupuju taj Multi-Fit System koji je sistem postavljanja ili grijanja, ili vodovodnih instalacija gotovo bez alata, samo s imbus ključem.“

Znači li to da ste se stalno morali educirati? „Tako je, jer stalno dolazi nešto novo.

Već sam kazao da je Dinop podigao mnoge obrtnike koji si bili na izdisaju. Neki od njih su uvijek bili pod mojom financijskom paskom, davao sam im robu, a oni su znali kada mi to moraju platiti.“

Poslovni partneri i prijatelji

„Snabdijevamo 26 dućana u Slavoniji i Baranji. Dalje ne idemo jer svuda imamo svoje poslovnice. Tih 26 trgovina od nas kupuju robu i dalje ih prodaju svojim kupcima. Imamo i dosta tvrtki koje su naši stalni kupci, to su izvođači radova koji sve što kupuju sami i postavljaju. Sada smo došli i do neke vrste simbioze njih i Dinopa Osijek. Zašto kažem "Dinop Osijek", zato što druge poslovnice tako ne rade. Mi smo s našim kupcima postali poslovni prijatelji. Dakle, mi smo poslovni prijatelji u ljudskom obliku, ali i u poslovnom. Ako netko zna da će se nešto graditi i slično, to mi javi, a ja mu ubrzo mogu dati okvirnu ponudu koliko bi to koštalo. Ako ta tvrtka ide na javni natječaj, tako može baratati s nekim vrijednostima. 

Imam dva primjera majstora koji su htjeli odustati od posla, a pogotovo nikada nisu razmišljali da bi mogli imati svoju trgovinu. Bili su već pred mirovinom, imali su djecu. Dao sam im prijedlog neka otvore trgovinu u kojoj će kupovati sami od sebe. Ako nisi u stanju plaćati sam sebi, kako ćeš onda drugome. To što si sam sebi prodao, zapravo si kupio po nekoj veleprodajnoj cijeni od mene. Model se pokazao kao jako dobar i ljudi i danas rade fenomenalno.

Veliki dio obrtnika koji su imali uslužne djelatnosti je otišao u inozemstvo. Oni koji su ostali ovdje sada rade dobro, tzv. "divlji kapitalizam " je gotov. Ljudi su shvatili da moraju izvršavati svoje obaveze, ali nije uredu da je za obrtnike npr. gradska voda skuplja nego za ostale građane, a da ne govorim o svim ostalim nametima, spomeničkim renatama i slično. Većina je propala zbog njihovog shvaćanja rada. Treba shvatiti da ako netko proda robu za 10.000 kn uz maržu od 10% da je njegovih 1.000 kn i ništa više.“

Imate li nekih loših iskustava s nekim ljudima? „Bilo je kupaca koji su dolazili pripiti ili depresivni, ali uglavnom su sva moja iskustva s kupcima pozitivna. Nikada kao vozač nisam imao problema s policijom je važno je prema ljudima nastupiti prijateljski i priznati svoju pogrešku ako si je počinio. Čovjek je najvažniji u svemu, ali koliko ste vi čovjek toliko ćete i od drugoga zahtijevati da to bude. Čak ako druga strana tako i ne misli, Vi ga svojim nastupom trebate natjerati na neki viši mentalni nivo da se ponaša kao kupac ili kao poslovni partner.“

Naljutite li se nekada i jeste li strogi? „Više ne, to me je odavno prošlo, ali jako sam strog, sitnice me zanimaju jer smatram kako detalji čine posao. Imao sam ponekad neke inspekcije ovdje i njima nije jasno kako imam sve što je potrebno, istaknute cijene i deklaracije. Rekao sam im da je to moj posao.“

Sve počinje od roditelja

„Imam dva sina, Domagoja koji radi u Dinopu i Mislava koji još studira. Domagoj će me sigurno naslijediti jer je uvidio da ono što sam ja ovdje napravio on može nastaviti i uz to sasvim lijepo, ugodno i lagodno živjeti. Naravno, uz puno rada i zalaganja, ali gdje god dalje da ode opet bi morao puno raditi. Žena i ja idemo u mirovinu za dvije godine. Sinova budućnost je osigurana. Iako ću imati ful staž, pitanje je jesam li ja čovjek za mirovinu, ali doći će unučad pa ću valjda nekako iskoristiti to slobodno vrijeme. Vjerujem da je obitelj trpjela zbog moga posla. Nije me bilo kod kuće od 7 do 19. Sav teret oko brige o djeci, njihovom odrastanju i školovanju je padao na moju suprugu. Uz sve to je vodila brigu o kompletnom vođenju kućanstva. Moja supruga je izuzetna i sve je to bez nekih većih trzavica sama rješavala i zato ima moju punu zahvalnost.

Postoji i velika zainteresiranost od većih poduzetnika, da im dođem pomagati nakon što odem u mirovinu. To znači organizirati im nabavu, savjetovati ih u nekim poslovima i sl. Znam da neću moći mirovati nakon toliko godina u ovom poslu, to je u meni.“

Imam osjećaj da mladi nisu baš zainteresirani za obrtnička zanimanja – kažem Željku. „Imao sam sličnu situaciju sa mojim starijim sinom, mobiteli, glazbene linije, izlasci. Tko će to platiti!? Stjecajem okolnosti, bio je kod mene pa je shvatio da bez rada nema ništa i kako samo rad donosi novac. Vaša akcija obilazaka škola je jako pohvalna. Mlade treba naučiti kako se radi i da će imati iste mogućnosti kao i vani, u Austriji ili Njemačkoj gdje je normalno da sin naslijedi uhodani posao koji je otac stvorio i njega ne zanima odlazak na fakultet iako otac ima novca da ga dalje školuje. 

Sve počinje od roditelja. Danas je situacija takva da je nezaposlenost velika i padaju na društvenim ljestvicama ili odlaze raditi u inozemstvo. Mnogi roditelji u problemima posežu za alkoholom i mladi u takvim slučajevima ne mogu ništa dobro naučiti od svojih roditelja. I škola bi tu trebala odraditi veliki dio posla, ali na žalost, situacija u školstvu je takva da imamo i gladne djece, plaće prosvjetnih radnika nisu velike i oni se ne žele dodatno baviti problemima. Mnoge strukovne škole danas služe samo za uhljebljivanje nastavničkog kadra gdje je bitno da dobiju plaću, ali nije bitno što će dalje biti s tim učenicima i hoće li i gdje moći primijeniti svoje znanje. Djeci treba od malih nogu usađivati ljubav prema radu jer samo to može donijeti koristi, a ne kocka i šverc.“

Divlji kapitalizam je prošao ili… 

"Nije da posebno ističem svoga direktora, ali stvarno je čovjek na mjestu, podržava me u svemu,  jer da nije tako ne bih nikada ovamo ni prešao niti bih prihvatio njegov prijedlog. Surađivali smo devet godina. Od njega sam kupovao robu koja mi se jedanput tjedno dovozila i nikada ništa nije kasnilo. Kada je odlučio proširiti svoje poslovanje na Osijek, predložio je da svoju firmu prodam njemu i dalje vodim posao. Imam apsolutnu slobodu koju nikada nisam zloupotrijebio. Ako imate normalnog direktora, vlasnika tvrtke i normalne djelatnike koji žele raditi i zaraditi tada tvrtka mora biti uspješna. Ponovit ću da je on nama prošle godine dva mjeseca za redom povećao plaću bez da smo ga to pitali i tražili.

Divlji kapitalizam" je uništio 80% Hrvatske, hrvatskog pučanstva, radnike i seljake. Za nas je to bio novi pojam, gdje će jedan manji dio imati sve, jedan manji dio piše zakone za sebe, ne za većinu. Jedan manji dio živi život i uopće ih ne zanima ostatak. Navest ću nešto kao primjer, prije nekih sedam godina je donesen zakon o sigurnosti prometa gdje svaki automobil mora imati kutiju prve pomoći isključivo od slovenske Tosame-Domžale i nijedna druga nije priznata. Nakon osam mjeseci taj zakon je promijenjen jer je netko reagirao na to što se pogodovalo određenoj skupini.“

Svugdje je to tako, da bogati kroje zakon – kažem Željku. „Nije. U Americi gdje je sada zaposlenost jako pala ipak postoji puno šansi za početi od početka. Ondje osobni bankar služi samo za to da vama osobno pomogne da počnete iz početka.“

Kada kod nas netko izgubi posao to je tragedija, a tamo nije tako - dodajem. „I kada političari kod nas izgube svoju poziciju to smatraju tragedijom. Kod nas ljudi s pedeset godina imaju drugačiji mentalitet. Ipak smo živjeli u dva sistema. Svi smo vjerovali u banke, misleći da će nam pomoći, uopće ne sumnjajući da će učiniti bilo što zločesto prema nama. Sada je sve drugačije. Ući u banku i dići zajam je ubitačno, morate povesti sa sobom dva odvjetnika koji će pročitati umjesto Vas sve ono što je napisano sitnim slovima.

Neki zanati su ukinuti u Osijeku i nikada ih više neće biti, primjer su kožara, svilana... Kada su majstori koji su proizvodili svilu odlazili u mirovinu nisu imali koga naučiti dalje taj posao. Puno takvih zanimanja svjesno bacamo u povijest.“

Vladimir Mihajlović

Rujan 2017.

Željko je… 

Pitam Željka što to znači biti pravi čovjek? „Nikada se nisam bavio politikom. Željko Šimić je zanesenjak, flegma tip koji uživa u glazbi. Sakuplja glazbene linije, ploče, kasete, nekada je to bilo jako popularno, ali na žalost toga više nema od kada se pojavio Internet. Bio sam veliki diskofil. Zanesenjak sam i ništa me ne može izbaciti iz takta. Ne slušam nove pjevače od 90. na dalje, ali Celin Dion me oduševila. Može se reći da je moj veliki hobi glazba. Kada poludim, stavim slušalice i nabijem do daske  neku glazbu.“ Samo glazba, glazba, glazba… - pitam ga „Da, kada bi i besplatno dobio neku vikendicu samo bih se zahvalio i odbio takvu ponudu...hahaha. Nikada u životu nisam bio na godišnjem. Meni je olakšanje kada zatvorim trgovinu i znam da sam napravio promet od 40 ili 50 tisuća kuna. Nekada bude i problema, ali tada, kao što sam rekao nabijem slušalice na glavu i to obično traje po pola sata. Živci su mi odlični, nemam problema sa spavanjem, čim legnem zaspim za dvadeset sekundi."

Rad i zalaganje… 

Za uspjeh su ključni rad i zalaganje. Ako uz to i vjerujete u ono što radite nema razloga za neuspjeh. Sreća za uspjeh u poslu nije toliko bitna. Važniji je odnos prema ljudima. Bio sam teško bolestan, polovica glave mi je bila oduzeta i izgubio sam dar govora puna dva mjeseca. To sam doživio za vrijeme tog mog posla, a za to vrijeme sam imao posla više nego inače. Nije bilo fizičke boli, ali nisam mogao pričati, jesti i piti. I nisam se ni tada predao i odustao.

Manji dio piše zakone za sebe

"Divlji kapitalizam" je uništio 80% Hrvatske, hrvatskog pučanstva, radnika i seljaka. Za nas je to bio novi pojam, gdje će jedan manji dio imati sve, jedan manji dio piše zakone za sebe, ne za većinu. Jedan manji dio živi život i uopće ih ne zanima ostatak. Navest ću nešto kao primjer, prije nekih sedam godina je donesen zakon o sigurnosti prometa gdje svaki automobil mora imati kutiju prve pomoći isključivo od Tosame i nijedna druga nije priznata. Nakon osam mjeseci je taj zakon promijenjen jer je netko reagirao na to što se pogodovalo određenoj skupini.“