ADSense_02


GORAN ĐIPALO – VUKOVAR: U ŽIVOTU JE NAJJEDNOSTAVNIJE ODUSTATI, ALI TO NIJE RJEŠENJE


Utorak, 14 Kolovoz 2018

*Bez obzira kojim se poslom bavili uvijek trebamo biti kreativni i inovativni *Na uvođenje inovacija potiće me želja za pružanjem što bolje i brže usluge na zadovoljstvo svih gostiju u restoranu

Goran Đipalo, po zanimanju ugostitelj, rođen je 1984. godine u Vinkovcima, a pohađao je Strukovnu školu Vukovar, smjer konobar. Prije nego se odlučio na pokretanje vlastitog posla radio je u struci dvanaest godina i mogli bismo reći kako je ušao u sve tajne ovog posla. Možda mu to olakšava današnji rad u vlastitom ugostiteljskom objektu koji je otvorio u Vukovaru prije tri godine. Prije pokretanja vlastitog poslaj radio je u Osijeku i na moru kao sezonski radnik. Ovaj mladi čovjek točno zna što želi i zašto radi ovaj posao. Goran razmišlja dugoročno jer zna da se preko noći ne može obogatiti. U svemu tome ga supruga podržava i maksimalno mu pomaže u poslu.

Nije lako biti vlasnik

Goran mi kaže: „U vrijeme kada sam radio za druge mislio sam kako je lakše biti gazda, imati svoj posao. Sada vidim kako nisam bio u pravu. Zapravo je podjednako teško i jednima i drugima. I moji radnici misle kako je njima puno teže nego meni, ali nisu u pravu jer kada si privatnik imaš puno više obveza u odnosu na onoga tko je samo radnik. Kada sam bio radnik, odradio bih svoju smjenu i išao kući. A sada i kada odradim svoju smjenu i odem kući, i dalje sam u poslu jer razmišljam rade li moji djelatnici dobro, rade li sve kako treba. Razumiju li me i shvaćaju? Vjerojatno razmišljaju kao što sam i ja mislio da je vlasniku uvijek bolje i lakše nego onima koji rade. Ne bih se u potpunosti složio s tom tvrdnjom sada kada sam i sam vlasnik, ali istina je da postoji puno više mogućnosti za vlasnika nego za zaposlenika.

U vrijeme kada sam dobio ideju za svoj posao imao sam trideset godina i razmišljao sam, s obzirom da živim u Slavoniji, kao konobar uskoro neću imati gdje raditi jer kod nas turizam nije razvijen kao na moru i to je bio jedan od razloga da probam pokrenuti nešto svoje. Bilo je, ili ću uspjeti ili neću, treća opcija ne postoji. Pokrenuo sam Fast Food Escape. Gledao sam da posao bude blizu mog mjesta stanovanja, a u opciji su bili Vukovar, Vinkovci i Osijek. Važno mi je bilo da postoji nešto slično gdje bi ljudi za malo novaca mogli nešto kvalitetno pojesti. Slažem se da je u Osijeku bolja kupovna moć građana i frekvencija ljudi je puno veća, ali ja sam odabrao baš Vukovar. Za sada mi posao dobro ide i mogu reći kako sam uspio realizirati svoju ideju. Kako sam došao do početnog kapitala? Imao sam ušteđevinu od prijašnjih poslova koje sam radio, a dio novca sam posudio. Nisam koristio mogućnost podizanja kredita niti olakšice koje se nude pri samozapošljavanju jer kada sam otvarao ovaj lokal, baš u to vrijeme država nije isplaćivala nikakve poticaje.“

Pronaći kvalitetan i stručni kadar – veliki problem

„U ovom trenutku imam šest zaposlenih, a tako je bilo i na početku poslovanja. Na meniju imamo pizze, jela s roštilja, sendviče, a nedavno smo dodali i palačinke. Osobno sam osmislio jelovnik. Birao sam jela koja i sam volim jesti i smatrao da će to ljudi prihvatiti. Mogu vam samo reći da nisam promašio u odabiru jelovnika u svom restoranu. Radio sam u više različitih restorana u kojima sam upoznao različite vrste jela koja su mi se svidjela i ubacio sam ih u svoj jelovnik. Mnogi ljudi imaju naviku dolaziti jesti u restoran, a moji gosti su i mlađa i starija generacija. Kod mene su cijene povoljne, radimo s manjim maržama jer je Vukovar specifičan grad. Prvo imamo mali broj stanovnika, a ti stanovnici većinom malo zarađuju, dok puno njih uopće ne radi.

Danas je veliki problem svakom poduzetniku, pronaći kvalitetan i stručni kadar. Moje mišljenje je da je lakše naučiti mlađe ljude kako da rade, odnosno da rade onako kako ja smatram da bi trebali. Ljudi od pedesetak godina puno teže prihvaćaju nove stvari. Kada sam zapošljavao nove ljude učili su i educirali se kroz praksu. Mislim da je veliki problem kod nas minimalac jer kada bi taj minimalac bio od pet do šest tisuća kuna, ljudi tada ne bi odlazili raditi u inozemstvo. Ne mogu dati potpuno objašnjenje zašto se javlja ovaj problem, ali kada bi plaće bile veće nitko ne bi imao problem nedostatka radne snage. Istina je, da bi se povećala plaća cijene koje sada imam trebale bi biti povećane i to bi sada primjerice s 3.000 kn primanja bilo teško nekome izdvojiti, ali kada bi ljudima plaća bila dvostruko veća tada oni to ne bi ni osjetili. Ako bi plaća bila veća, troškovi režija bi ostali isti, a to znači da bi kupovna moć građana porasla. Smatram da ni cijena goriva ne može biti skuplja nego što je sada. To je ustvari začarani krug i trebalo bi prvo povisiti plaće kako bi se sve drugo pokrenulo. Primjerice, u Njemačkoj je cijena goriva i električne energije gotovo ista kao kod nas, a njihov minimalac iznosi 1.300 € što je četiri puta više nego kod nas.“

Turistički potencijal Vukovara nije iskorišten

Zanimalo me je postoje li razlike u ukusu ljudi na moru i kontinentu, postoje li razlike u mentalitetu ljudi. „Približno je to isto, ali mi u Slavoniji volimo začinjenija jela u odnosu na ljude koji žive na moru, a stranci su sličniji nama. Primijetio sam da Nijemci i Norvežani više vole jesti meso, a Talijani ribu. Turistički potencijal Vukovara nije baš najbolje iskorišten. Kruzeri o kojima se piše po medijima zaista dolaze, ali grad Vukovar nema nikakve koristi od toga. Objasnit ću to na slijedećem primjeru. U vaše dvorište dolazi petsto ljudi koji za sobom naprave nekakvu štetu, pogaze vam travnjak i ostave smeće. Tako je i s tim gostima koji dolaze kruzerima. Prošetaju Vukovarom, ne potroše niti jednu kunu jer jedu negdje dalje. Zašto je to tako? Zato što za obilazak Vukovara s turističkim vodičem imaju dva sata na raspolaganju i nakon toga ih odvede negdje u Baranju u neki restoran. Pokušao sam razgovarati s agencijama i vodičima, ali jedan od tih vodiča je vlasnik nekog restorana u Baranji i razmislite bi li vama bilo u interesu te iste turiste dovesti kod mene u restoran?! Sve dolaske organiziraju agencije, ali su povezane s vlasnicima određenih restorana. 

Kada sve zbrojim što sam do sada uradio zadovoljan sam poslom, uhodao sam se, ali isto tako smatram da bih mogao i bolje raditi. Ima i nekih nedostataka, npr. problem su kadrovi koji nisu educirani i kada takvu osobu zaposlite koja ne zna apsolutno ništa, morate mu isplatiti i tu minimalnu plaću iako on ništa ne zna raditi, a ja svoje vrijeme moram potrošiti na njega. Upravo iz tog razloga je problem što je taj minimalac tako nizak jer ta osoba će tu nešto naučiti raditi i kada dobije neku bolju ponudu u Njemačkoj za puno više novaca otići će tamo, a ja sam potrošio nekoliko mjeseci na njegovu edukaciju. Ja zapravo radim dvadesetak sati dnevno jer uskačem kada i gdje treba, i prije podne i popodne i navečer. Jesam li nekada bio u krizi? Otprilike to ovako izgleda, kada ste negdje zaposleni i podignete kredit, koliko dugo možete biti bez posla? Dva do tri mjeseca. A u ovom slučaju, ako otvorite firmu i uložite novac, vi taj novac ne možete više vratiti nazad. To znači da od ovog posla mogu odustati jedino ako ne bude išao kako treba. Bio sam u krizi, ali jednostavno okolnosti mi ne dozvoljavaju stati. Moram ići dalje.

Ako bih morao prestati raditi ovo što danas radim uvijek si mogu pronaći posao i ne bih ni dana bio bez posla, ali ne želim tako razmišljati i vratiti se na staro. U životu je najjednostavnije odustati, ali to nije rješenje. To može svatko, a napraviti pomak u životu to je sasvim neka druga priča. Misliš li da naša mjesta u kontinentalnom djelu nemaju što ponuditi? „Kontinentalni dio Hrvatske nema primjerice vodeni park. Ima ih u Istri i oko Zagreba, ali to je daleko od nas. U Dalmaciji i Istri postoje razne aktivnosti na vodi što im odmah daje veliku prednost. Ni to ne ide samo od sebe, postoji i niz kulturnih spomenika koje turisti žele vidjeti, npr. Dubrovnik. Kada bi isti ti ljudi došli u Osijek, što bi mogli posjetiti osim Tvrđe? Tu je i blizina Kopačkog rita. Kada bi si netko dao truda, Osijek zapravo ima dosta sadržaja koji bi se mogli ponuditi turistima i koje bi netko trebao povezati.“ Znači misliš da bi trebalo povezati sadržaje? „Upravo tako, jer ljudi ne žele stalno biti na jednom mjestu deset dana, ali to ne smije biti za njih ni napor da se čitav dan negdje vozaju.“

Osmislio web aplikaciju za svoje poslovanje

Goran je još po nečemu drugačiji, stvara inovacije za svoj posao. Sam je osmislio jednu inovativnu aplikaciju koju primjenjuje u svom restoranu. „Radi se o web aplikaciji koja nema nikakav naziv i nije ju potrebno instalirati u telefon. Ona kod mene u restoranu funkcionira pomoću tableta koji se nalazi na stabilizatoru koji je na svakom stolu. Gost izvrši narudžbu dodavši u košaricu sve što želi i odabere tipku "naruči". Automatski se razdvaja hrana od pića, što znači da narudžba hrane ide u kuhinju, a pića na šank. Ispiše se vrijeme narudžbe i s kojeg je stola došla. To znači da nemam konobara koji obilazi goste i pita ih što žele, a na taj način se ubrzava proces rada i ne može se desiti da se neka narudžba zaboravi ili krivo donese gostu. Ta aplikacija je višejezična. Ima i pretraživač određenih proizvoda, odnosno ako netko želi naručiti pizzu, dovoljno je da upiše riječ "pizza" i ponude mu se sve vrste tog jela koje imamo u ponudi. Cijelu aplikaciju sam osmislio sam, a na to me je potaknula želja za pružanjem što bolje i brže usluge na zadovoljstvo svih naših gostiju.“

Mislili smo da srednje i starije generacije ljudi teže prihvaćaju takav način? „Sve dobne skupine ljudi odlično su prihvatile ovu našu aplikaciju, ali ipak sam svjestan kako postoje i oni koji se u tome još ne snalaze. Dovoljno je da pokažemo jednom nekome kako se to koristi i on to drugi puta već zna. Jednom prilikom je došao jedan gospodin od pedesetak godina s četiri mlađe osobe u dobi od petnaest do osamnaest godina koje su vršile narudžbu preko tableta dok taj gospodin nije želio naručiti na takav način pod izgovorom kako je njemu lakše naručiti usmeno. Na to sam mu ja osobno pokazao na koji način funkcionira ova aplikacija i on se oduševio onim što je vidio. Procijenio sam kako je njemu zapravo bilo neugodno pokazati pred tim klincima da nešto ne zna.

Aplikaciju sam financirao preko Ministarstva regionalnog razvoja od kojeg sam dobio dio sredstava, a nešto vrlo malo sam morao sam financirati. Sve stvari koje se oko nas dešavaju rade se inovativno. U ugostiteljstvu se zadnjih sto godina koristi papir i olovka kod narudžbi, ne samo kod nas nego i vani. Moja aplikacija je već bila u pripremi, ali malo je kasnila pa je u međuvremenu McDonald's nešto slično uveo prije mene. Malo je drugačije jer oni nemaju na svakom stolu tablet već kod pulta imaju uređaj gdje odabirete svoju narudžbu. Čuo sam kako to košta oko 125.000 $. Tableti se mogu kupiti od 500 kn na više, a za ovu moju aplikaciju je dovoljan najjeftiniji tablet. Bez obzira kojim se poslom bavili uvijek trebamo biti kreativni i inovativni. I za pet šest godina se vidim u ovom poslu kojeg planiram još proširiti. Želim napredovati i uvesti još puno različitih inovacija. Smatram kako svatko od nas u životu želi više, nije zadovoljan s onim postojećim i želi više od toga.“

Kako povlačiti više novca iz EU fondova?

Još bih dodao kako svi poduzetnici trebaju povlačiti više novaca iz EU fondova u kojima ima jako puno novca. Problem je što su nedovoljno o tome informirani na koji način se mogu aplicirati neki projekti i zapravo su jako male mogućnosti za one koji nemaju svog novca koji bi mogli uložiti u to. Govori se o bespovratnim sredstvima, ali ipak se mora odvojiti tri ili pet tisuća kuna da bi vam netko napravio projekt.

Mladi su pomalo inertni?

Počeo si raditi vrlo mlad, s osamnaest godina. Kakvo imaš mišljenje o mladima danas, žele li raditi, imaju li radne navike ili ih je briga za sve što se dešava? „Sasvim je normalno da ljudi biraju lakše i bolje plaćene poslove. Smatram kako je to problem koji se povlači još od bivšeg sistema gdje je jedan radio, a ostali su ležali. Ako jedan dečko od dvadesetak godina radi, a ima tri prijatelja koji ništa ne rade, a uz to dobro žive jer su kod roditelja, pita se zašto bi on onda radio i mučio se.“

A zašto si ti počeo raditi već s osamnaest godina? „Ja nisam želio tako živjeti i počeo sam mlad raditi. Inače mladi jako slabo dolaze kod mene s pitanjem ima li posla za njih. Mislim da su mladi u zemljama koje su zatvorene za odlazak za rad u inozemstvo drugačiji, da su ondje prisiljeni osmišljavati neke nove ideje. Uzet ću za primjer Srbiju ili Kinu, oni ne mogu nigdje ići, odnosno imaju jako malo prostora za to. Ako nemate mogućnost otići negdje van raditi, a nešto novca imate, tada ćete se pokrenuti i potruditi kako biste uspjeli. Moraš imati ideju, uložiti svoj trud i imati dobar plan kako ćeš tu svoju ideju sprovesti u djelo. Država bi trebala poticati financiranje mladih i početnika. Trebala bi financirati konzultantske usluge onima koji sami to ne mogu jer nije problem velikoj firmi izdvojiti taj novac, ali onaj tko je tek na početku poslovanja ili tek ima ideju, ne može to realizirati jer nema dovoljno sredstava, a nitko ga neće pratiti. Meni je pomogla Vukovarska razvojna agencija VURA uz čiju sam pomoć razvio svoju aplikaciju koja je unaprijedila moje poslovanje.“

Nedostaje nam turističkih sadržaja

„Vjerujem da je razvoj turizma realan i on stvarno može podići Hrvatsku, ali nedostaje sadržaja i svi skupa moramo raditi na razvoju tih sadržaja. Nije dovoljan samo smještaj. On je bitan, ali nije presudan. Osobno meni je bitno ono što ću vidjeti, mjesta koja ću obići, tradicionalna hrana koju ću konzumirati...“

Mirjana Glavaš

Izvor: Časopis Poduzetnik, veljača 2018.

Kolovoz 2018.

 

 

ADSense_04