ADSense_02


OPG BUCIĆ IVAN – DONJA PIŠTANA, ORAHOVICA: KUPCI SU PREPOZNALI KVALITETU NAŠIH PROIZVODA


Subota, 13 Listopad 2018

*Oduvijek su slavonske obitelji radile suhomesnate proizvode, a kada radite ono što volite ne gledate to kao opterećenje *Volio sam kada bi narezali kulen i degustirali ga. On je uvijek bio povod za druženje i okupljanje ljudi oko stola

OPG „Bucić Ivan“ posluje od 2007. godine sa sjedištem u malom slikovitom selu koje se nalazi na obroncima Papuka, nedaleko grada Orahovice, a bavi se zaokruženom proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, masti i čvaraka. Nositelj ovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva je Ivan Bucić, rođen 1984. godine. Ivan je oženjen suprugom Magdalenom i imaju dvije kćerke. „Moje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo se nalazi u Donjoj Pištani, gdje i živim. To je malo selo smješteno podno Papuka, a dio smo grada Orahovice. Turistička zajednica grada Orahovice uvrstila nas je u svoju gastronomsku ponudu. Odrastao sam u obitelji koja se oduvijek bavila poljoprivredom. Završio sam srednju mesarsku školu u Orahovici, a potom još i osposobljavanje za kobasičara i kulenara. Kada sam upisao školu za mesara nisam ni sanjao da ću jednoga dana imati vlastiti pogon za preradu mesa. Ubrzo nakon škole sam se zaposlio, ali nisam nikada bio zaposlen u struci. Sve su to bile firme koje su propale te su uvjeti rada i plaća bili sukladno tome. To me je uvijek tjeralo na pomisao da ću jednoga dana imati nešto svoje. Na početku smo se bavili uzgojem žitarica. Imali smo 30-ak ovaca i svinje koje smo držali samo za svoje potrebe. S godinama smo uvidjeli kako je sama proizvodnja žitarica neprofitabilna, a i živimo na takvom području gdje nam nisu dostupne hektarske table te nam je nedostajalo zemlje kako bi sama proizvodnja žitarica postala unosna. Postepeno smo počeli s tovom svinja. Prvo smo kupovali prasce i tovili ih da bi kasnije uzgajali i krmače. Trenutno imamo četiri krmače. Ukupno u tovu godišnje imamo oko 100 tovljenika. Cilj nam je sve preraditi kroz novi pogon.“

U posao ste krenuli sa svega 23 godine, nije li to pomalo neobično promatrajući današnje generacije mladih ljudi vaših godina? Nije iznenađenje kada netko mlad pokrene posao u IT sektoru, ali u proizvodnji, to je ipak rijetkost.

Ne bih rekao da sam bio premlad. Put je bio dugačak tako da sam već bio zakoračio u tridesete kada je prerada puštena u pogon. To je nešto što ne nastaje preko noći. Usavršavanje recepta je trajalo, kao i papirologija. Ono što moram priznati je da sam ne bih uspio. Mnogo toga je otac već ranije stekao i prepustio mi na korištenje pa je to bio dodatan vjetar u leđa. Kao što sam već rekao, odrastao sam u obitelji koja se oduvijek bavi poljoprivredom pa mi niti jedan posao nije težak.

Ustvari, vi ste svoj hobi pretvorili u posao! Što je bio motiv za vaš ulazak baš u ovaj posao?

Poljoprivreda mi je uvijek bila dodatan posao uz stalno zaposlenje. Kako sam završio mesarsku školu, uvijek sam bio glavni na našim tradicionalnim zimskim svinjokoljama. Oduvijek su slavonske obitelji radile suhomesnate proizvode. Svake godine bi primijetili kako nam je kulen sve bolji i bolji. Uz punca, koji je također mesar po zanimanju, i oca usavršavao sam recept. Pazili smo na svaku sitnicu, od punjenja, dimljenja, sušenja. To mi je bilo kao hobi jedan period. Volio sam kada bi narezali kulen i degustirali ga. On je uvijek bio povod za druženje i okupljanje ljudi oko stola. Kanije kada smo počeli sudjelovati na natjecanjima vidjeli smo da zaista imamo kvalitetu. Tokom nekog vremena napravio sam si bolju pušnicu i komoru za zrenje. Stalno mi se sve vrtilo oko toga, ali nisam mislio da će mi to postati pravi posao. Kada sam uvidio nesigurnost svih mojih zaposlenja bilo je na vagi da li krenuti s tim poslom ili otići dalje. Nisam mogao ostaviti sve što su mi roditelji ostavili i odgajati djecu u stranoj zemlji.

Naša obitelj na kulenijadi u Orahovici 2017.godine gdje smo osvojili prvo mjesto

Vjerojatno ne biste postigli takav uspjeh da nije bilo oca i ostalih članova obitelji. Je li prednost biti u obiteljskom poslu?Jeste li ponekad došli u situaciju da netko mora donijeti konačnu odluku, kako tada postupate?

U ovom poslu sudjeluju svi članovi obitelji. Otac Franjo i majka Đurđa glavni su za uzgoj žitarica i tov svinja. Uz svinje imamo još i ovce, kokoši te ribnjak koji držimo većinom za svoj užitak i ponekog prijatelja. Majka također uzgaja bijeli luk koji koristimo u preradi kao začin koji stavljamo u kulen. Brat Tomislav je uz mene u preradi, a supruga Magdalena je voditelj HACCP-a i brine kako bi sve bilo po pravilima. Također vodi knjigovodstvo te je većinom glavna za prodaju i komunikaciju s kupcima. Prednost obiteljskog posla je što znamo da će ga svatko od nas odraditi kvalitetno. Odluke većinom donosimo supruga i ja. Uvijek se sve razmotri i dogovori. Također uvijek je dobrodošao i savjet roditelja.

Predstavite nam svoju suprugu Magdalenu koja vam je veliki oslonac. Kako biste je opisali? Nije lako ostati na selu i raditi poslove koji nisu lagani. Treba tu puno entuzijazma.

Supruga mi je svakako oslonac. Završila je upravno pravo i knigovodstvo. Kako se nije mogla nigdje zaposliti preuzela je na sebe brigu o OPG-u. Trenutno je voditelj HACCP-a u našem pogonu. Brine o nabavi, prodaji, financijama. Promovira naše gospodarstvo putem facebook stranice. Komunicira svakodnevno s kupcima, šalje pakete…Uz sve to vodi brigu i o naše dvije kćerkice. Zadovoljna je i ništa joj nije teško jer sve radi s ljubavlju. Jedno drugome smo ogromna podrška i bez nje ne bih mogao.

Imate spoj iskustva i mladosti… Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima? Što mislite, mogu li Vaši proizvodi naći put i izvan Hrvatske i na koji način?

Na prvu kulenijadu prijavili smo se 2011. godine. Bila je to Večernjakova kulenijada u Vinkovcima. U velikoj konkurenciji osvojili smo srebro. S godinama su se zaredale kulenijade i postajali smo sve priznatiji i poznatiji kulenari. Na najpriznatijoj kulenijadi u Osijeku koju organizira HGK i Prehrambeno-tehnološki fakultet smo ove godine već treći put šampioni. Krajem prošle godine završili smo s izgradnjom i opremanjem novog pogona za preradu mesa. Početkom ove godine dobili smo sve dozvole i mogu reći da sam zadovoljan s postignutim. Tržište postoji. Kupce dodatno privlači to što u preradi koristimo vlatitu sirovinu. Naš glavni proizvod je kulen. Uz njega proizvodimo i kulenovu seku, kobasicu, šunku za Uskrs, suhu šunku, slaninu, suhi vrat, suha špic rebra, suhi buncek, pečenicu te mast i čvarke. Kupci svakodnevo dolaze na naš kućni prag, a isto tako i šaljemo GLS dostavnom službom. Kupcu paket stiže na vrata u roku 24 sata od slanja. Isto tako imamo kupce iz drugih zemalja EU. Tržište nije problem. Mislim da nedostaje još kulenara. Svatko s kvalitetnim proizvodom bi imao svoje mjesto na tržištu. 

OPG Bucić imam vlastiti uzgoj svinja

Ako smo dobro shvatili, sve je počelo uzgojem svinja. Sami uzgajate svu hranu, kukuruz, ječam, zob, soju,… Danas radite šampionske kulene, kobasice, slaninu, čvarke, suhi vrat,… Možete li to sve pratiti, jer nije to ni malo lak posao?

Da, imamo vlastiti uzgoj svinja. Želja nam je bila imati proizvod „od polja do stola“. Naši začini su domaći, radimo isključivo proizvode bez aditiva i nitritne soli. Uzgajanjem vlastite hrane sigurni smo u tov svinja i kvalitetu mesa. Već smo se uhodali pa nam je sada puno lakše, a i svi sudjelujemo u poslu pa ga toliko ne osjetimo. A u biti, kada radite što volite ne gledate to kao opterećenje.

A onda ste dobili sredstva iz EU fondova. Koliko su pripreme trajale i je li realizacija bila zahtjevna?

15. travnja 2015. g. podnjeli smo Zahtjev za potporu za podmjeru 4.2 „Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda“/Operacija 4.2.1 „Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima“. 29. rujna 2015. g., Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju izdala nam je Odluku o dodjeli sredstava u iznosu od 653.770,26 HRK. Iznos od 555.704,72 HRK financiran je iz proračuna EU, dok je ostatak iznosa od 98.065,54 HRK financiran iz proračuna RH. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 1.349.125,65 HRK. Navedenim iznosom uložili smo u izgradnju i opremanje poslovne građevine za preradu suhomesnatih proizvoda. Pripreme su počele nekoliko mjeseci prije početka natječaja. Ono što treba imati na umu je da smo projektnu dokumentaciju imali spremnu. Nakon dobivanja pozitivne odluke još teži dio bio je realizacija kredita. S gradnjom smo krenuli tek na jesen 2016. Bilo je teško, ponekad nam se učinilo da skupljanju papira neće biti nikad kraja. Ali eto, naša se upornost isplatila.

Imate zanimljiv stav o korištenju konzultantskih usluga, čak Vas i podržavamo. Za ove usluge daju se veći iznosi, ne garantira se uspjeh, a postupak bi se možda mogao pojednostaviti. Koja su vaša iskustva?

Natječaji su pisani tako da se bez konzultanata ne možete prijaviti. Oni odrade veliki posao, naravno uz Vašu pomoć. Riječ je o dosta velikom iznosu. Mi smo imali sreću što smo imali ugovoreno da ako mi dobijemo i oni dobiju. Oni su imali informaciju o datumu početka natječaja i već smo unaprijed počeli pripremati dokumentaciju. Sve to prilično dugo traje. Od samog objavljivanja natječaja do rezultata prošlo je pet mjeseci. Natječajem su troškovi konzultanata bili prihvatljiv trošak samo u 25% iznosa, a oni su jedan od većih iznosa koji morate platiti. Mislim da bi se trebalo gledati da svatko tko se prijavljuje na natječaj ima što manje troškova, možda bi se više novaca povuklo i ljudi bi prije krenuli u investicije. Nije normalno da elaborat koji treba jednom OPG-u košta 15.000,00 kuna, a naravno to nije sve.

Pomalo ste ljuti i na banke i njihov odnos prema malima. Komercijalne banke idu na 100% sigurnost. Možda ste i pristalica banke za poljoprivredu kojom bi država upravljala. Dostupnost izvora financiranja bi trebala biti lakša za male i srednje poduzetnike, obrte, OPG-ove.

Nakon što su nam EU sredstva bila odobrena obišli smo gotovo sve komercijalne banke. Sve je bilo samo gubitak vremena. Nikome odluka nije ništa značila. Svi su bili vrlo skeptični. Nisu nam vjerovali da tržište za naše proizvode postoji. Na kraju smo ipak uspjeli dobiti kredit od HBOR-a. Bilo je teško. Isto su tražili hrpu papirologije. Ono što nam je na natječaju odobreno ponovno su ispitivali. Kamate su bile dosta povoljne uspoređujući s komercijalnim bankama, ali su razne naknade i javno bilježnički troškovi bili preskupi.

Kako se na vaše poslovanje odrazila famozna kriza? Mnogi nisu izdržali, a vi ste se uspjeli razvijati. Gdje je recept ili možda neka tajna? Domaće je domaće ili…?

U trenutku famozne krize mi smo bili u izradi projektne dokumentacije. Mislim da nas je to guralo samo dalje da napokon radimo nešto u čemu smo dobri i da ne ovisimo o stanju na tržištu rada. Tajna je u upornosti. Radimo proizvode koji su domaći i kvalitetni. Ljudi se sve više okreću domaćoj proizvodnji i mislim da svatko tko proizvodi nešto na svom OPG-u ima put do kupca. Kulen, odnosno prerada je definitivno spas za hrvatsko svinjogojstvo. Općenito gledajući, na svemu što preradite možete puno više zaraditi.

Demantirali ste navodnu štetnost suhomesnatih proizvoda. Pojasnite nam to?

Pa vjerojatno su svi primjetili da se svake godine izlazi s nekim novim znanstvenim istraživanjem koje spominje neku štetnost. Jedne godine je ulje odlično i super zdravo, druge više nije. Sad je mast dobra. Čovjek treba jesti raznoliko i umjereno. Treba sam procijeniti što je za njega dobro, a što nije. Ne može mi netko reći da neće jesti kulen jer je neka studija potvrdila njiegovu štetnost, a s druge strane svakodnevno pušiti cigarete. Suhomesnati proizvodi su delikatese i nećete se sigurno hraniti s njima svakodnevno. Umjerenost u svemu nikome nije naštetila.

Jeste li imali neke prekretnice u životu i poslu?

Mislim da svatko ima neku prekretnicu u životu koje je više ili manje svjestan. Obično to budu događaji za koje tek kasnije shvatimo da su nam unaprijed predodredile budućnost. Čovjek se nekada lošije osjeća i dođe mu da od svega odustane. Tada je važno biti okružen pravim ljudima koji te podižu i guraju te naprijed.

Želite li dalje razvijati svoj posao i što imate u planu, kakve su Vaše ambicije?

Želim dalje razvijati posao. Počeli smo surađivati s nekim trgovinama zdrave, odnosno domaće prehrane. Sve ovisi o tržištu koje sve više traži. Trudimo se biti konkurentni.Uvijek razmišljamo kako i što možemo bolje. Trenutno se pripremamo za slaganje prigodnih poslovnih paketa. Dosta je već sad upita za božićne poklone.

Komora za zrenje s našim proizvodima

Trebalo se odvažiti na ovaj put. Je li vas bilo strah ući u ovaj posao?

Normalno da me je bilo strah. Iskreno, i sada je. Riječ je o prilično velikoj investiciji za malog poljoprivrednika. Imam podršku okoline i svoje obitelji. Nisam lakom, ne očekujem milijune, tek dovoljno za obaveze i pristojnu egzistenciju. Ono što je kod nas pozitivno je da imamo vlastitu sirovinu pa ne ovisimo o tržištu svinja. Veliki je trošak kada moraš kupiti tovljenika, a uvijek su prisutna i odstupanja u kvaliteti. Mi smo uspjeli dostići željenu kvalitetu i kupci su to prepoznali. Oni su nam najveća reklama. Šire svuda dobar glas o nama i ovim putem im zahvaljujemo.

Dugo godina ste sanjali o izgradnji vlastitog pogona za preradu suhomesnatih proizvoda. I uspjeli ste! Opišite nam ukratko taj put do ostvarenja sna.

Više od pet godina trajao je proces dobivanja građevinske dozvole. Prije samog idejnog projekta, obilazili smo druge kulenare koji su imali već svoje pogone. Ali oni su većinom imali adaptacije nekog prostora. Skupljali smo informacije, ponekad bi došli i do zida, ali uvijek je bilo ljudi koji su htjeli pomoći i objasniti. Potom smo s izgradnjom krenuli sami. Nakon toga su krenuli natječaji i odlučili smo se aplicirati. Nakon dobivene pozitivne odluke i realizacije kredita preko HBOR-a krenula je izgradnja i opremanje pogona. Danas se možemo pohvaliti s preradom koja ima suvremenu opremu koja nam omogućuje preradu tokom cijele godine. I dalje proizvodimo tradicionalno. Pod tim mislim da ne forsiramo s vremenom, naš kulen i dalje zrije oko 5 mjeseci. Prerada je funkcionalna i manjeg kapaciteta. Svidjela se čak i Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu koji su nas predstavili studentima kao ogledni primjer.

Medalja imate da ne znate gdje bi ih stavili. Osjećate li zadovoljstvo kada Vas proglašavaju šampionom kulena?

Trenutno imamo posebnu prostoriju samo za medalje i diplome. Priznanja su to koja puno znače. To je pokazatelj da radimo dobar posao i da ne odstupamo od kvalitete. Ove godine smo po treći put šampioni na državnoj kulenijadi koju organizira HKG Osijek i Prehrambeno-tehnološki fakultet. To nam je veliko priznanje koje nam je donijelo medijsku pozornost te time pomoglo u prodaji i plasmanu naših proizvoda na tržište.

Mirjana Glavaš i Vladimir Mihajlović

Izvor: Časopis Poduzetnik, rujan 2018.

Listopad 2018.

Stol s našim proizvodima

ADSense_04