ADSense_02


Selma Smajić – Umag: Nije važno biti bolji od drugih - važno je dati najbolje od sebe


Petak, 30 Studeni 2018

*Vlasnica tvrtke je poznata po cvjećarskom biznisu te oživljavanju zaboravljene proizvodnje malina u Hrvatskoj *Svoj posao potpuno osjeća, živi i obožava. Nikada joj nije dosadio rad sa zemljom i biljkama


„Poduzetništvo je puno vrtloga, trebate plivati leđno, prsno, plutati, roniti, ponekad loviti zrak. No, svi koji su u poduzetništvu znaju da je vještine poduzetničkog „plivanja“ nužno svakodnevno usavršavati“ - kaže gospođa Selma Smajić, široj poslovnoj zajednici poznata po cvjećarskom biznisu te oživljavanju zaboravljene proizvodnje malina u Hrvatskoj. Ures ove godine obilježava 25 godina djelovanja. Selma Smajić je majka dvoje djece, više puta nagrađivana poduzetnica koja je svoju ljubav prema biljkama još na studiju pretvorila u hobi, a vrlo brzo potom u uspješan dugogodišnji posao. Ures je naziv tvrtke koju vodi Selma. Djelatnosti tvrtke protežu se od uzgoja bilja, maloprodaje i veleprodaje cvijeća, hortikulturnog uređenja vrtova, cvjetnog studija, ozelenjavanja interijera do nasada malina i bobičastog voća. Zrinka Peharec i Željka Barišić, poduzetničko – youtuberski dvojac Life by Z&Z družile su se s uglednom istarskom poduzetnicom na ATP-u u Umagu gdje se nalazi i sjedište Uresa.

Kako je počela Vaša poduzetnička priča?
Mislim da sam rođena poduzetnica (smijeh). Još od doba vrtića, pokazivala sam izražene organizacijske sposobnosti, discipliniranost, obasipala okolinu novim kreativnim idejama i postavljala visoke kriterije kod realizacije tih ideja. Dobro je kada od malih nogu imate te predispozicije. Onda treba još „ono nešto“, a to je svakako vjera u sebe i svoje ideje te neizostavno hrabrost. Hrabrost ne znači bojati se pa savladati, već to znači ići bez obzira na ishod. Ako vjerujete u to što radite, konstantno znate da će sve biti ok.
Upisala sam Grafički fakultet u Zagrebu po preporuci mojih roditelja. Za njih je to bilo perspektivno školovanje nakon kojeg me je čekalo sigurno radno mjesto. U toku studija, radi osjećaja posebnog odnosa s biljkama, započela sam saditi sezonsko cvijeće u jednom plasteniku; pelargonije, surfinije, sve što cvjeta ljeti… Tada nisam mogla niti pomisliti da će biljke biti moja profesija, moja privatna i poslovna preokupacija. Znam da sam sretnica, jer svoj posao potpuno osjećam, živim i obožavam. Nikada mi nije dosadio rad sa zemljom i biljkama. Nakon što sam diplomirala, uvidjela sam da je zainteresiranost za biljke velika i da istarsko tržište nije imalo raznovrsnu ponudu. Dobra stvar tada je bila moja sposobnost viđenja jasnog smjera u kojem želim ići. Proširili smo tada proizvodnju, a zatim otvorili i prvi vrtni centar u Poreču. Početkom suradnje s nizozemskom burzom počeli su pristizati i prvi šleperi cvijeća u Istru. Tako je krenulo; vrtni centar, razvijanje maloprodaje te veleprodaje, lagano realiziranje poslovnih dogovora s hotelijerskim tvrtkama, restoranima, poduzećima, trgovačkim lancima, vlasnicima privatnih vrtova... Uveli smo ubrzo i sektor hortikulture, kao poseban segment, što podrazumijeva projektiranje, sadnju i održavanje vrtova. Sve se razvijalo laganim, zdravim tempom, nije to bio uspjeh preko noći. Uslijedilo je puno rada bez mjerenja, potpuna predanost u koju je utkana ljubav, entuzijazam i upornost.

Koliko osoba zapošljava tvrtka Ures?
Ures zapošljava između 20 do 30 djelatnika, ovisno o našim poslovnim sezonama. Naše glavne sezone su proljeće i jesen iako i u ostalim dijelovima godine imamo puno angažmana oko proizvodnje i održavanja bilja. Zadovoljna sam jer Ures čine radišni djelatnici, među kojima su agronomi, trgovci, ekonomisti. S ovakvim vrijednim timom moguće je razvijati ideje i postavljati nove, više ciljeve.



Mislite li se dalje širiti na regiju ili ostajete s poslovanjem unutar Republike Hrvatske?
Povezani smo s inozemstvom od početka, preko nizozemske burze cvijeća. Većina bilja koje distribuiramo na hrvatskom tržištu dolazi od tamo. Zanimljivo je što je na burzi jako malo žena. Poslujemo stalno i s talijanskim i španjolskim tvrtkama. Nažalost, u Hrvatskoj postoji nedovoljan broj proizvođača cvijeća. Ne bih rekla da ljudi ne žele raditi, već država nije osigurala model podrške poduzetnicima koji se žele baviti proizvodnjom cvijeća. Šteta je što smo primorani uvoziti ogromne količine cvijeća, a imamo plodnu zemlju, dobru klimu i vrijedne ljude.
Ures proizvodi određeni sortiment bilja, no to je svega tri posto našeg ukupnog kapaciteta. S inozemstvom surađujemo preko dobavljača, klijenata i kupaca. U Istri i po otocima većinom uređujemo vrtove strancima. Oni kupuju nekretnine, vile i kuće, u Hrvatskoj i imaju jedan viši hortikulturni nivo u kojem prije no što izgrade ili kupe nekretninu vole precizirati izgled vrta.

Ispričajte nam kako je tekao projekt „Malina“
Ovaj projekt je jedan od mojih „slađih“ poslova i vezan je za podizanje nasada malina i bobičastog voća. Počelo je iznenadno, a završilo je uspješno. Da bi nešto bilo profitabilno potrebno je ozbiljno pristupi ideji, razraditi je do zadnjeg detalja. Priča je počela 2008. godine tako što sam uočila, prilikom neobaveznog obilaska trgovina, da se u našim trgovinama prodaju samo uvozne maline. Zaintrigiralo me je to te sam krenula u istraživanje tržišta, a i proizvodnog ciklusa. Kupila sam predivnu parcelu, oko 2 ha, od privatnika te poslala uzorke tla na analizu. Kontaktirala sam Institut za voćarstvo u Čačku, u Srbiji. Srbija je inače najveći izvoznik malina na svijetu. Prilikom posjete poljoprivrednom institutu, ostvarila sam korisne kontakte i doslovce gutala sve informacije vezane za proizvodnju. Niti mišljenje tamošnjih stručnjaka da nisu sigurni u uspješnost proizvodnje malina na mediteranskoj klimi (jer malini je potrebna hladna faza zimi) nije me omelo u naumu i 2009. godine maline su bile posađene. Već iduće godine imali smo prvu berbu, a prinos nas je ugodno iznenadio. Maline se beru oko 40 dana, svaki drugi dan, sukcesivno. Iako tada nismo imali iskustvo s distribucijom voća, vrlo brzo smo uspjeli otvoriti kanale prodaje na veletržnicama, trgovačkim lancima i privatnim kupcima u našim vrtnim centrima.
Tada smo naše zdrave, ničim tretirane plodove isporučivali isključivo po prethodnim narudžbama, jer ih nije bilo dovoljno. Distribuirali smo ih i na zagrebačko tržište, išle su i u izvoz, za Švedsku. Iste te godine, 2010., ubrali smo oko 11 t malina i zadovoljstvo je bilo ogromno.

Što znači ime tvrtke Ures?
Ures na latinskom znači ukras. Na starohrvatskom se koristi termin „uresiti se“ – ukrasiti se. Cvijeće je ukras našeg života i prati nas od rođenja do smrti, ukrašava svaki trenutak našeg života. Svima, a naročito nama ženama, dovoljna je jedna ružica da nam uljepša dan. Ukrašavanje, podizanje kvalitete trenutka – to je svrha cvijeća!

Jeste li kroz svoj rad dobili još koje priznanje ili nagradu?
Kroz svoje poslovanje dobila sam puno priznanja i neka od njih imaju za mene poseban značaj: Globusova nagrada 2010. godine za inovativno poslovanje, nakon toga 2016. Ures je izabran među 10 Hrvatskih lokalnih heroja (firme koje su uspješno preživjele recesiju i još se razvijale), 2017. sam proglašena perspektivnom poduzetnicom godine po izboru Women in Adria i Agencije za poticaj ženskog poduzetništva. U svibnju ove godine sam dobila i meni posebno drago priznanje od Grada Umaga za gospodarstvenicu godine i promidžbu Grada Umaga 2017. godine.

Biti poduzetnik nije lako. Što je točno, po vama ključno potrebno za pokrenuti posao?
Samopouzdanje - vjera u sebe. Od tuda sve kreće. Potrebno je jasno znati iskristalizirati svoje ideje i vizije. Netko voli kuhati, netko voli pjevati, netko proizvoditi, netko prodavati… U realizaciji ideje treba nastojati biti autentičan. Puno je mjesta pod Suncem, svatko ima šansu nešto napraviti. Imati hrabrost i usuditi se pokrenuti ideju je najteža faza, kod većine. Kada krenete, tada sve ide, dobiva svoj intenzitet i tempo. Dalje, bez entuzijastične ljubavi i strasti prema poslu koji radite ne možete biti uspješan poduzetnik. Bez obzira na sve, važno je nikada, ali nikada ne zaboraviti koliko su u svakom poslu važni ljudi. Svi radimo za ljude i razvijamo se uz pomoć ljudi. Jer, kome ćemo prodati proizvode i usluge ako ne ljudima? Zato, treba neprestano raditi na sebi, gajiti dobre odnose, razvijati stalno nove poslovne kontakte i mreže.



Projekt „Malina“


Priznanje za dobar projekt je ubrzo uslijedilo: nagrađeni smo za najuspješnije inovativno poslovanje i dobili dostavno vozilo za nagradu. Sreća neizmjerna i ujedno potvrda dobre ideje i dobre realizacije. Tada sam imala 38 godina i bila žena pobjednica iz poljoprivredne djelatnosti, u muško-ženskoj konkurenciji. To je bila velika stvar za razvoj moje firme. Uz popularizaciju maline, zbog povećanog interesa tržišta uspjeli smo prodavati i dosta sadnica malina, a i posao u našem temeljnom, cvjećarskom djelovanju se razvijao i rastao. Svako priznanje daje vjetar u leđa i daje vam energiju za nove pothvate. Ujedno, to je potvrda da kada u nešto vjerujete, ne postoji osoba, grupa ili institut koji će vam reći da vi to ne možete. Ne postoji nitko tko vam može reći da nećete uspjeti! Poljoprivreda je rizična grana, to dobro znaju svi koji rade na zemlji. Puno je rizika i iznenadnih kritičnih situacija: jedne godine su nam se sadnice maline smrznule od hladne proljetne bure, druge godine je bila suša u Istri, nije bilo dovoljno vode. Tada nam je oko 30% sadnica uginulo i bez obzira što je bila proglašena elementarna nepogoda, nikada nismo dobili nikakvu odštetu. Ne govorim to kako bih se žalila nego jasno želim reći da je poduzetništvo puno valova i ponora, vrtloga, morate plivati leđno, prsno, plutati, roniti, hvatati zrak… To je poduzetništvo, a mi smo i dalje tu.


Što se sve može naći u Uresovoj ponudi?


Imamo nekoliko tisuća različitih biljnih vrsta podijeljenih na vanjsko bilje, bilje za interijere, a onda je tu još puno podvrsta (voćne sadnice, aromatično bilje, palme, bilje za živice, cvatuće grmlje, sezonsko bilje...). Budući da djelujemo na području Istre uz blagu klimu, u našoj ponudi dominira mediteransko bilje. Tu spada aromatično bilje; lavanda, ružmarin, kadulja, majčina dušica, razne vrste palmi, oleanderi, cvatuće grmlje i pojedine stablašice koje ne uspijevaju u unutrašnjosti. Uređenje okoliša u zadnje vrijeme sve je izražajnije i u hrvatskim vrtovima. Sve više ljudi ponovno pokreće sadnju povrtnjaka i bavi se povrtlarstvom. Uz korisne plodove, svakako je važna i činjenica da kontakt sa zemljom i biljkama opušta i destresira. Vrtni stil koji preferiram je vrt bez pretrpanosti biljem, vrt koji je jednostavan za održavanje, uz dobar odabir biljnih vrsta. Danas ljudi obično puno i stresno rade, a bilje traži određeni nivo njege. Zbog toga, kada kreiramo vrt, nastojimo da klijent ne robuje svom vrtu nego da mu je on element dodatnog užitka kada je doma.

Zrinka Peharec i Željka Barišić, Life by Z&Z

Studeni 2018.
Izvor: Časopis Poduzetnik







                                 

ADSense_04