ADSense_02


VJEKOSLAV IVANDIJA – ZAGREB


Ponedjeljak, 21 Prosinac 2015

Menadžer može i mora biti vizionar, mora poticati,… i na kraju mora biti, mentor

*Veza sa Slavonijom je isključivo poslovne prirode u kojoj sam, slobodan sam reći, iskoristio svoj potencijal punim plućima *Potrebno je imati sluha i vještine za ljude, biti u stanju ljudima omogućiti prostor da iskažu svoje najbolje kvalitete

Nekada se svari same od sebe poslože, pa se pitamo je li to slučajnost ili je tako moralo biti. Prošle godine u Osijek je stigao Goran Milić, poznati novinar, sjedili smo u hotelu Waldinger kada nam je prišao jedan čovjek. Upoznali smo se, a Goran mi je rekao: „On je zanimljiv menadžer, mogao bih s njim napraviti razgovor.“ Bio je to Vjekoslav Ivandija iz Đurđevca. Brzo smo se dogovorili oko razgovora i zaista mi je drago što možete pročitati njegova menadžerska i ljudska iskustva. Tko je Vjekoslav Ivandija?


„Poznato je da je izuzetno nezahvalno govoriti o samom sebi. Želio bih izbjeći floskule u ovom smislu, pa ću biti kratak. Dakle, gotovo od samih početaka svoje karijere, već 18 godina sam u prodaji. Moj počeci su bili u trgovini namještajem  s krpom, metlom  i odvijačem u ruci. Od tada do danas sam prošao razne faze i pozicije u maloprodaji većim djelom u naftnoj industriji i ovo smatram svojim najdragocjenijim iskustvom. Kroz svoj poslovni vijek puno sam naučio o vođenju ljudi i organizacijskim promjenama, a veza sa Slavonijom je isključivo poslovne prirode u kojoj sam, slobodan sam, reći iskoristio svoj potencijal punim plućima što mi je uz iskustvo u poslu puno pomoglo kao i okruženje pozitivnim ljudima. No, pored posla, ja sam prvenstveno suprug i otac dva dječaka s kojima provodim sve svoje slobodno vrijeme. Uživam u njihovom odrastanju i radujem se svakom trenutku provedenom s obitelji.“

Dugo godina ste menadžer. Koje to kompetencije mora imati uspješan menadžer? Koliko je menadžer vizionar, a koliko poduzetnik iako nije vlasnik tvrtke?
Često se proteže pitanje i granica između menadžera i lidera. Smatram da menadžer na prvom mjestu treba imati sposobnost da optimalno upravlja procesima dok onaj najvažniji dio upravljanja ljudima pripada više liderskim osobinama. U svakom članu tima važno je prepoznati najveću individualnu kvalitetu i da tu kvalitetu stavi u službu postizanja zacrtanih ciljeva tima. Potrebno je imati sluha i vještine za ljude, biti u stanju ljudima omogućiti prostor da iskažu svoje najbolje kvalitete i izgraditi okruženje koje je stabilno, sigurno i poticajno za sve članove tima. Zadatak menadžera je da izgradi takvu atmosferu za svoj tim. Ukoliko uspijete u ovome, onda menadžer može i mora biti vizionar, mora poticati, ohrabrivati i mora zacrtati ciljeve, postavljati izazove pred članove svog tima i na kraju mora biti, mentor. U ovom smislu je potpuno nevažno da li je menadžer vlasnik tvrtke ili ne. Dobar menadžer i tvrtku u kojoj nije vlasnik doživljava i tretira kao svoju te je tako tretiraju i svi članovi tima.

Računalo ne može bez programa, a bez čega ne može svaki menadžer raditi?Svi govorimo o nužnosti timskog rada, više ljudi više zna. Je li lako ispljeviti korov i sastaviti dobar tim? Kako prepoznajete tko vam je u timu potreban i koristan?
Kada uspijete sastaviti dobar tim, to je pola obavljenog svakog posla. Ovo nije jednostavan proces, ali uloženi trud se dugoročno isplati. Danas postoji veliki broj odličnih, obrazovanih, sposobnih i stručnih ljudi. Potrebno je izabrati ljude koji vjeruju u misiju i žele biti dio tima, na prvom mjestu. Svoje mjesto ima svaki član koji posjeduje znanja i vještine, spreman je za unaprjeđenja, promjene, kreativan je i znatiželjan, te spreman pružiti potporu kolegama i funkcionirati kao dio grupe. No, meni je uz sve navedeno najvažnija osobina motivacija svakog pojedinca, taj adrenalin hrani duh i tijelo i tada se osjeća ona strast koja nadilazi prosječnost. Ovo su osobine idealnih kandidata za moj tim.

A zaposlenici, gdje je njihov značaj, gdje bi ih smjestili?
Na najviši mogući stupanj važnosti. Ljudi su ti koji obavljaju posao, provode zamisli, strategije i planove. Njihova motivacija i sposobnost su ključni faktori za uspjeh. Niti jedan radnik ne smije biti nezadovoljan s poslom koji obavlja jer u suprotnom narušava sklad tima i unosi nemir. Svaki tim je jak koliko je jaka njegova najslabija karika. Ja gradim prodajnu silu koja ostvaruje nadprosječne rezultate.

Često puta su planovi, ciljevi i strategije odlično postavljeni, a realizacija neuspješna. Zašto?
Obično je razlog što planovi i strategije ne odgovaraju realnim okolnostima i potrebama na terenu. Veoma ih je važno formirati na osnovu realnih pokazatelja i uz uključivanje svih onih koji će biti zaduženi za implementaciju plana. Dodatno, svi uključeni u proces trebaju biti potpuno informirani o planovima, kako onim na papiru, tako i o realnim i svrsishodnim razlozima koji stoje u pozadini. Ljudi, točnije tim, treba vjerovati u plan i strategiju i doživljavati je kao svoju misiju da bi bilo moguće postići zacrtano.

Temelj svakog poslovanja čini zadovoljstvo kupaca. Kako postići zadovoljstvo kupaca i prepoznati potrebe kupaca?
Za prepoznavanje potreba kupaca potrebno je izgraditi veoma vrijednu i jaku mrežu koju čini čitav tim, od prodavača koji je ključan faktor u ovom lancu, do cjelokupnog menadžerskog tima. Treba znati da svaka informacija koja dolazi od kupca, zlata vrijedi i da na svaku pohvalu ili kritiku koja dođe do nas, postoji najmanje 50 onih koje nismo čuli. Zbog toga svaku informaciju tretiramo kao veoma vrijednu. Zadovoljstvo kupaca postiže se pravilnim omjerom u ponudi kvalitetnog proizvoda po tržišno povoljnoj cijeni. Ogroman i veoma važan faktor zadovoljstva je i ljubazan i uslužan odnos prema kupcu i nastojanje da se zahtjevima kupca odgovori na najbolji mogući način u kratkom vremenskom roku. Kupcima danas je veoma važan odnos koji ostvare s prodavačima, danas prodavač mora biti pomagač u rješavanju kupčevih problema i nedoumica. Ne zaboravimo prodavač prodaje prvo sebe, a tek onda proizvod.

Svi mi znamo da ne možemo stati na jednoj razini, uvijek je potreban daljnji osobni, duhovni i poslovni razvoj. Može li se učiti, uživati u poslu i zaraditi, kako? Investirate li u sebe i svoje znanje?
Može i mora. Morate imati zadovoljstvo u poslu koji radite, što god to bilo. Na poslu provodimo toliko vremena, i sve više, davno je to prestalo biti mjesto gdje odlazimo da bismo dobili plaću. Učenje na poslu je svakodnevno, učimo o ljudima, karakterima, učimo o sebi i svojim mogućnostima, a naravno učimo i o poslu koji obavljamo, kako ga obaviti bolje, kvalitetnije ili samo brže. Meni odgovaraju dinamična okruženja, uživam u nadogradnji znanja i ispitivanju vlastitih sposobnosti i zbog toga polažem veliku važnost na ovaj aspekt. Ne zaboravimo da je napredak moguć samo ako se prisilimo svakodnevno izaći iz osobne zone komfora u kojoj svi volimo biti cijelo vrijeme jer samo tada možemo učiniti napredak pa i nadahnuti suradnike. Ispada da potičem samokažnjavanje, ali to je istina. Dobro je dok trčiš pa osjetiš onu granicu kada ne možeš više, pa stisneš još malo.

Oko sebe vidim i druge emocije, nezadovoljstvo, strah, destrukciju, oprez… Jesu li ove emocije nužne i kako ih prevladati?
U pravilu je prirodno da ljudi ulaze u uobičajene obrasce ponašanja i rutinu koja s jedne strane osigurava ugodu i mir, a s druge nezadovoljstvo, strah i kako kažete destrukciju. Ljudi u komforu izgube vezu sa stvarnošću i istinskim vrijednostima što dovodi do takvog stanja. Smatram da je život jedan i da ga treba konzumirati maksimalno u svim njegovim oblicima. Kada ti je lijepo i kada ti je ružno i teško budi zahvalan zato što si dobio priliku biti dio te savršeno nesavršene bajke.

U svom poslu često putujete, mijenjate mjesta rada, susrećete druge mentalitete, običaje, razmišljanja… kako se prilagođavate takvim situacijama?
Uvijek mi je važno da prepoznam dobru i pozitivnu energiju u ljudima s kojima radim. Sve različitosti koje proističu iz različitih kultura ili mentaliteta naš odnos čine zanimljivijim i raznovrsnijim i ne smatram ih preprekama, upravo suprotno. Smatram da svaki član tima je vrijedan sa svim različitostima mentaliteta, običaja, karaktera i znanja koja donosi u tim. Ono što je meni važno je da su ljudi s kojima provedem najveći dio dana ljudi od kojih mogu učiti, s kojima mogu razmijeniti ideje i zajedno graditi nove priče i nove uspjeh, ljudima kojima mogu reći i oprosti.

Imate li neke predrasude, strahove, strasti…? A hobije, sport, glazba, filmovi…?
Kada radite s puno različitih ljudi s vremenom osjetite određeno samopouzdanje pa ponekad smatrate da ste najpametniji i da vam nitko ništa ne treba objašnjavati, takvo stanje nije dobro za vas ni okolinu, tada gubite svoje liderske i menadžerske sposobnosti što vas s vremenom skreće iz fokusa. Javlja se nezadovoljstvo i strah od neuspjeha, a gubi strast. Klonete duhom i ostajete bez energije. Nisam psiholog ovo govorim iz vlastitog iskustva, a kada govorimo o sportu, volim trčati. Fizička spremnost je jako važna kako bih mogao uspješno pratiti dinamiku koju posao zahtjeva. Moj radni dan ponekad traje po 12 sati, zbog toga odvojim vrijeme za sportske aktivnosti. Dodatno, smatram kako bavljenje sportom gradi disciplinu i upornost u čovjeku, tjera vas da testirate svoje granice i učite o samom sebi. Tokom godina sam otkrio da meni osobno trčanje najviše odgovara jer mi pored fizičkog napora pruži priliku da provedem vrijeme u tišini sa svojim mislima.

Na jednom predavanju dobrog menadžera su usporedili s patkom koja na površini vode mirno pliva i glavu lagano okreće, a ispod vode nogama brzo radi. Kažu najbolji je menadžer koji na jeziku ima bezbroj ožiljaka. Slažete li se, imate li i vi ožiljaka?
Smatram da je za menadžera ključna sljedeća karakteristika - da pohvali javno, a da kritizira u 4 oka. Pretpostavljam da je i izreka o ožiljcima na jeziku proistekla iz te logike. Potrebna je kontrola kako ne biste izgovorili ono što neće biti konstruktivno upućeno ka rješavanju problema, jako često je potrebno ugristi se za jezik i prešutiti jer i šutnja je odgovor. Smatram da je ego jedan od glavnih pokretača i motivatora uspješnog menadžera, ali samo u slučaju ako ga pojedinac može osvijestiti i kontrolirati jer u suprotnom može nanijeti veliku štetu timu, poduzeću, naciji. Naravno, imam i ja svoje ožiljke.

Ponekad pomislim kako su ekonomski analitičari „dobri momci“ koji sve odlično vide unatrag. Kako uspješni menadžer može podatke iz povijesti upotrijebiti za donošenje odluka u budućnosti?
Iako se situacija u poslovnom svijetu danas jako brzo mijenja, smatram da iz prošlosti uvijek možemo nešto naučiti. Ako ništa drugo, bar kako ne treba postupati. Jedan moj dobar suradnik i prijatelj rekao je da posao ne treba shvaćati ni neozbiljno ni preozbiljno jer što više mislimo slika nam je mutnija i sve manje znamo kako riješiti problem. Povijest se ponavlja i naravno neke stvari možemo naučiti iz nje, no ne smijemo zaboraviti da smo samo ljudi koji nemaju moći predviđati budućnost, a tad se treba prepustiti nekim drugim koji upravljaju s našim životima. Često i samo vrijeme riješi problem.

Život jedan i treba ga konzumirati maksimalno
U pravilu je prirodno da ljudi ulaze u uobičajene obrasce ponašanja i rutinu koja s jedne strane osigurava ugodu i mir, a s druge nezadovoljstvo, strah i kako kažete destrukciju. Ljudi u komforu izgube vezu sa stvarnošću i istinskim vrijednostima što dovodi do takvog stanja. Smatram da je život jedan i da ga treba konzumirati maksimalno u svim njegovim oblicima. Kada ti je lijepo i kada ti je ružno i teško budi zahvalan zato što si dobio priliku biti dio te savršeno nesavršene bajke.

Za posao nije dobro biti bez strast
Kada radite s puno različitih ljudi s vremenom osjetite određeno samopouzdanje pa ponekad smatrate da ste najpametniji i da vam nitko ništa ne treba objašnjavati, takvo stanje nije dobro za vas ni okolinu, tada gubite svoje liderske i menadžerske sposobnosti što vas s vremenom skreće iz fokusa. Javlja se nezadovoljstvo i strah od neuspjeha, a gubi strast. Klonete duhom i ostajete bez energije.

Vladimir Mihajlović
Veljača 2015.

ADSense_04