ADSense_02


SIRMIONE I LAGO DI GARDA – ITALIJA: LUKSUZNO LJETOVALIŠTE I TUSRISTIČKA MEKA


Subota, 04 Kolovoz 2018

*Sirmione na jezeru Lago Di Garda najbolji je spoj povijesti i održivog turizma *Sirmione je i turistička meka za posjetu staroga dvorca i velikog kompleksa rimskih ruševina

S jedne strane, to je luksuzno ljetovalište s prekrasnim parkovima i šetnicama, uređenim kupalištima, marinama, mnoštvom hotela u zelenilu i vila s bazenima. Sušta suprotnost gusto nabijenim hotelima Riminija, ali i pet puta višim cijenama noćenja. S druge strane, Sirmione je turistička meka za posjetu staroga dvorca i velikog kompleksa rimskih ruševina, gdje po cijeli dan stižu autobusi turista i gdje je i u podsezoni neopisiva gužva.

Lago Di Garda

Sirmione se nalazi  na vrhu pet kilometara dugog poluotoka na južnoj strani jezera. Udaljen je 45 km od Verone i Brescie i 20 km od poznatog zabavnog parka Gardaland. Jezero je najveće u Italiji i nastalo je povlačenjem leda kroz uski fjord na sjeveru. Dugo je 51,6 km i široko na jugu 17,2 km. Najveća dubina je 346 m. Iako je duboko uvučeno u Alpe ima blagu klimu poput mediteranske, pa ne čude aleje palmi, čempresa, nasadi maslina, limuna i naranči. Stoga ne čudi da su prvi ljudi tu bili prije 8.000 godina i da su tragovi sojenica stari 4.000-5.000 godina. Prva prava civilizacija potiče od Rimljana.

Izabrali smo hotel uz samu obalu s prekrasnim pogledom na jezero. Plan je bio prošetati do starog zamka, ali zbog velike vrućine smo ipak otišli autom i parkirali ga na velikom parkiralištu nešto prije utvrde. Cijena sitnica 2,2€ po satu. Postoji i jedan manji dio uz cestu gdje je moguće parkirati besplatno, ali to spada u domenu naučne fantastike. Inače duž poluotoka vozi bus, za svega 1€ u jednom pravcu. To je kako bi se izbjegle gužve na parkingu. Svi hoteli imaju uglavnom svoj besplatni parking.

Rocca Scaligera

Ispred male uvale nalazi se prekrasan stari zamak s brojnim nazubljenim tornjevima i zidinama. Ovo je jedinstven primjer utvrde jer zidine se protežu i u jezero i štite i ulaz u luku. Prolazimo kroz ulazna vrata zajedno s kolonom turista i pokojim autom. Oni sa zatamnjenim staklima voze najlovarnije turiste u hotele unutar zidina ili u Terme Catullo s izvorima termalne vode i spa centrima. Zamak je podigla obitelj Scaligera u 13. stoljeću. Ona je vladala dugo Veronom sve do dolaska Mlečana, kada pokoravaju i Sirmione. Po ulasku unutar zidina starog grada ulazimo kroz još jedna vrata u sam zamak i pentramo se stepenicama pet katova na same zidine. Potom još pet katova na 47 m visoki centralni toranj. Odozgo je pogled fantastičan na sam grad, ali i na cijeli poluotok i jezero. Ulaznica košta 5 €, a za djecu upola. Otvoreno za posjete od ponedjeljka do petka 8.30-19.30 i nedjeljom 8.30-13.30. Ponedjeljkom je zatvoreno. Samo mjesto s uskim uličicama i starim kućicama nakrcano je slastičarnicama i restoranima. Brojne trgovine nude razne suvenire. Šetamo i odlazimo do male rive odakle se može na putovanje gliserima oko poluotoka za svega 10 €. Na suprotnoj strani je mala plaža sa šljunkom na kojoj je uvečer održavaju besplatne predstave za turiste. Kada smo navratili, nekakav orkestar sa čudnim instrumentima poput onih od Aboridžina izvodio je nekakvu muziku. Nakon njih su nastupali akrobati s bakljama i plamenom.

Katulove pećine

Ispred hotela Terme Catullo je mali park i vlakić koji za 1 € vozi turiste do rimskih iskopina. Toliko košta i vožnja nazad, ali nizbrdo je mnogo lakše. Kako turisti dolaze u većim grupama vlakić se začas napuni, pa smo odlučili prošetati taj kilometar ne čekajući sljedeći. Rimljani su otkrili blagodati termalnih izvora još u 1. stoljeću prije Krista, a poznati pjesnik Gaj Valerije Katul (Catullo) opjevao je svoju vilu na vrhu poluotoka. Njeni ostaci su i danas tu i mogu se posjetiti u sklopu maloga muzeja Grotte di Catullo za 6 €, a djeca 3 €. Naziv Katulove pećine potiče od toga što je nakon napuštanja kompleksa u 3. stoljeću, priroda zatrpala mnoge svodove koji su se urušili pa se u te prostorije ulazilo kao u pećine. Cijeli kompleks se nalazi unutar maslinika, a sama vila bila je velika čak 167 x 105 m.

Večernji izlazak

Nakon našeg obilaska znamenitosti otišli smo nazad u hotel odmoriti se i presvući te vratiti na večeru u neki od restorana. Mislili smo da ćemo biti jedini jer kako se večer primicala tako se gradić praznio. Koja pogreška. Uvečer su se kolone auta počele ponovo slijevati ka starom gradu i ne bismo imali gdje parkirati da ogromni parking namijenjen autobusima nije postao parking za aute. Stigli smo nazad u grad kada je sunce zalazilo. Prava romantika. Malo smo prošetali i jedva pronašli slobodan stol u jednom restoranu.

Tekst i foto: Boris Pletikosa, dipl.ing.

www.pletikosa.com

Izvor: Časopis Poduzetnik

Kolovoz 2018.

 

 

ADSense_04