ADSense_02


Goran Milić - "Paraliza balkanske demokracije"


Ponedjeljak, 18 Studeni 2013

Ne usuđujem se radikalno osporiti rečenicu „demokracija nije savršen sustav, ali boljega nema“. Samo bih dodao kako demokracija sjajno funkcionira u nekim zemljama dok je u drugima postala ozbiljan problem društva. Švedska, norveška, danska, finska, australska, kanadska, njemačka, švicarska i znate – koje – već demokracije mogu svima biti uzor. Već u Argentini, Meksiku, a odnedavno i u Italiji, Portugalu, Grčkoj, a nadasve na Balkanu, demokracija je došla na tapet. U početku se to artikuliralo kao odbojnost, čak i mržnja prema politici i političarima, a danas se sve više ljudi pita nije li demokratski sustav opustošio gospodarstvo, nagomilao dugove i raslojio društvo na bogatu manjinu i frustriranu, nesigurnu, sve siromašniju većinu.


A znate li koja je glavna razlika izmeðu zemalja gdje demokracija funkcionira i onih drugih? Pa, vidjet ćete da je u prvima znatno više produktivnih ljudi koji stvaraju nove vrijednosti, koji ne sanjaju o prijevremenim mirovinama, nategnutim invalidskim rješenjima, bolovanjima, kojima je socijalna pomoć privremeno, a ne trajno stanje i koji ne traže svoju sigurnost i budućnost na jaslama države i njenog proračuna. Kako je priroda demokracije vladavina većine, logično je da će u tim državama političke stranke tražiti svoje birače u produktivnoj većini. I prema njoj krojiti zakone i pravila za gospodarstvo i socijalu. Paradoksalno, ali istinito, na kraju će socijalni sistem u skandinavskim zemljama, Kanadi i Australiji, ispasti najdarežljiviji prema ugroženim kategorijama stanovništva.

U neuspješnim državama, političari će se oslanjati na umirovljenike, invalide, nezaposlene, (vječne) studente, državne službenike i, naravno, njima pogodovati na uštrb inventivnih, radnih i propulzivnih. Njihovi će favoriti biti oni radnici koji na bilo kojem tržištu ne mogu preživjeti do 15-og u mjesecu, seljaci s par hektara zemlje koji uporno siju pšenicu, plaćat će nevladine udruge kojima je u nazivu da ne smiju uzimati od države, zapošljavati na izmišljenim radnim mjestima u administraciji ljude koje nitko normalan ne bi uzeo. Tako privremeno opstaje sustav, tako oni privremeno opstaju na vlasti. Broj se produktivnih smanjuje, broj onih na državnoj kaši povećava.
Vlastodršci to dobro znaju. I zato kada čujem „moramo bolno zarezati da bismo se oporavili“, nemam nimalo iluzija da će se to dogoditi. Tamo gdje bi trebali zarezati, tamo su njihovi birači. Demokratska većina.

Piše: Goran Milić,
Direktor vijesti i programa,
Al Jazeera Balkans

ADSense_04